Albe Vidaković
Subotica 1. 10. 1914. – Zagreb 18. 4. 1964.
svećenik, skladatelj i muzikolog; 1914-1964
Albe Vidaković (Subotica, 2. listopada 1914. – Zagreb, 18. travnja 1964.) je bio hrvatski katolički svećenik, skladatelj, muzikolog, dirigent i pedagog, rodom iz Bačke.
== Životopis ==
Rođen je 2. listopada 1914. godine u Subotici u obitelji Ivana i Jelene rođ. Tumbas Loketić. U Subotici je završio osnovnu školu i nižu gimnaziju te je polazio i glazbenu školu učeći violinu i glasovir. U rujnu 1928. odlazi u Travničko sjemenište sa skupinom od oko 150 sjemeništaraca, kamo ih je poslao subotički biskup Lajčo Budanović na školovanje. Tamo je maturirao 1932. godine.
Zatim odlazi na studije teologije u Zagreb. Svirao je violončelo i kontrabas u bogoslovskom glazbeno-pjevačkom društvu Vijenac. Diplomirao je teologiju 1937. godine. Zaredio ga je 10. listopada iste godine Lajčo Budanović u subotičkoj katedrali.
Nakon toga odlazi na studij u Rim na Papinskom institutu za crkvenu glazbu. Nakon položenog prijemnog ispita primljen je odmah na 2. godinu. Tada je boravio u hrvatskom Zavodu sv. Jeronima. Postigao je dva magisterija te naslov maestra; prvo je postigao magisterij iz gregorijanskoga korala te zatim iz crkvene kompozicije. Dodatno je studirao muzikologiju te glazbenu paleografiju. Iz glazbene je paleografije spremao doktorsku disertaciju, ali se u lipnju 1941. zbog ratnih prilika morao vratiti u Zagreb. Od te je godine ujedno postao svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Od srpnja do listopada 1941. bio je kapelan u zagrebačkoj župi sv. Petra. Od ožujka 1942. imenovan je prebendarom i regensom chori zagrebačke katedrale. Nakon toga je bio pozvan na Akademiju gdje je djelovao kao suplent. Komunističke vlasti su mu ostanak na Akademiji uvjetovali napuštanjem svećeništva, što je on odbio.
U razdoblju od 1942. do 1946. godine uređivao je časopis Sveta Cecilija. Predavao je od 1950. na zagrebačkome Bogoslovnom fakultetu. Godine 1963. utemeljio je Institut za crkvenu glazbu.
Umro je u Zagrebu 18. travnja 1964. godine od srčanoga udara. Pokopan je 21. travnja u obiteljskoj grobnici na Bajskome groblju u Subotici.
== Počasti ==
Međunarodni simpozij o životu i djelovanju Albe Vidakovića (2014.).
Dani Albe Vidakovića.
Katedralni zbor „Albe Vidaković” u Subotici.
Institut za crkvenu glazbu pri Katoličkome bogoslovnom fakultetu nosi njegovo ime.
Film Petra Šarčevića Zdravo, o moj anđele o njegovu životu i djelu.
== Izvori ==
== Literatura ==
=== Članci ===
=== Mrežna sjedišta ===
Vidaković, Albe, hrvatski muzikolog i skladatelj (Subotica, Vojvodina, 2. X. 1914 – Zagreb, 18. IV. 1964). Svećenik, glazbu učio u Zagrebu (F. Dugan st., F. Hajduković, M. Ivšić) i Rimu (1937–41), gdje je diplomirao kompoziciju i gregorijanski koral u Papinskom institutu za crkvenu glazbu (Raffaele Casimiri, G. M. Suñol). Djelovao u Zagrebu kao srednjoškolski i visokoškolski nastavnik (Bogoslovni fakultet), predstojnik Instituta za crkvenu glazbu i urednik časopisa Sv. Cecilija. Skladao je pretežito sakralnu glazbu (moteti, litanije, oratorij i dr.), gdje se ističe niz misa (staroslavenske, hrvatska, gregorijanska, cecilijanska, kratka misa i dr.). Kao zborovođa zagrebačke katedrale znatno je unaprijedio razinu muziciranja i proširio repertoar katedralnoga zbora. Vidaković je bio najznačajniji kao znanstvenik muzikolog. Istraživao je hrvatske srednjovjekovne neumatske kodekse (Split, Trogir, Hvar), sređivao glazbene arhive (Dubrovnik, Split), prvi je detaljno istražio život i djelatnost važnih hrvatskih glazbenih autora XVII. st. (skladatelja V. Jelića i J. Križanića kao glazbenih teoretičara), te sakupljao narodne napjeve, osobito u Bačkoj i Primorju. Najvažniji su Vidakovićevi radovi: Sakramentar MR 126 Metropolitanske knjižnice u Zagrebu (u: Rad JAZU, 1952), Vinko Jelić (1596–1636?) i njegova zbirka duhovnih koncerata i ricercara »Parnassia militia« (1622) (1957), Asserta musicalia (1656) Jurja Križanića i njegovi ostali radovi s područja glazbe (u: Rad JAZU, 1965; engl. prijevod 1967), Nove granice neumatskog glazbenog pisma u jugoistočnoj Europi (I nuovi confini della scrittura neumatica musicale nell’Europa Sud-Est, u: Studien zur Musikwissenschaft, 1960) i dr. Citiranje: Vidaković, Albe. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na muzikologa Alba Vidakovića
(doslovno iz odluke: „Grabovička ulica, imenovana 1935. godine, preimenuje se u spomen na muzikologa Alba Vidakovića i dobiva naziv“)