Alberto Fortis

talijanski prirodoslovac i putopisac; 1741-1803

Alberto Fortis (Padova, 9. studenoga 1741. – Bologna, 21. listopada 1803.), bio je talijanski teolog, prirodoslovac, putopisac i redovnik. U svom djelovanju doticao se mnogih različitih znanstvenih disciplina, posebice zemljopisa, prirodopisa, geologije, etnologije i povijesti, kao i književnosti, te se smatra polihistorom.
== Životopis ==
Alberto Fortis rođen je kao Giovanni Battista Francesco Antonio Fortis. Rođen je iz drugog braka oca plemića. Krsni, a kasnije i na potvrdi, mu je kum bio profesor Antonio Vallisnieri koji je mnogo svog znanja iz područja prirodoslovlja prenio na mladoga Fortisa. Nakon očeve smrti 1747. godine, a vjerojatno radi slabijeg imovnog stanja, nakon polubrata i sâm s nepunih trinaest godina dne 22. travnja 1754. stupio je u sjemenište. Ne završivši sjemenište, godine 1757. stupa u pustinjački red sv. Augustina. Ova njegova odluka vjerojatno je motivirana nadom da će kao augustinac imati veću slobodu izbora studija, ali i slobodu kretanja nego kao svjetovni svećenik.
Putovao je po Europi, naročito po Dalmaciji, Primorju i Istri, o čemu je objavio niz djela, od kojih je najbitnije Put po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia, 1774.), nastalo kao rezultat putovanja od 1771. do 1773. godine, u kojem u dvije knjige predstavlja Dalmaciju i Primorje europskoj publici. U prvoj knjizi najveću pozornost dobiva poglavlje u kojem se idealizira život seljaka u zaleđu Dalmacije (Morlaka), dok se u drugoj knjizi raspravlja o mnogim zemljopisnim, gospodarskim i etničkim pitanjima. U djelu se nalazi i verzija Hasanaginice dana u izvorniku i prijevodu na talijanski. Knjiga je imala velik odjek, a na hrvatski je u potpunosti prevedena tek 1984. godine. Knjiga nailazi na kritike prosvjetitelja i izaziva zgražanje nad Morlacima, dok ih Fortis vidi kao miroljubive, plemenite, poštene i gostoljubive.
Njegova kronološki prva knjiga Ogled nastala 1771. godine donosi zapažanja o otocima Cresu i Osoru. Zasnovana je kao minerološka studija, ali izašla je kao studija o stanovništvu i narodnoj kulturi. Donosi podatke o jeziku i usmenoj književnosti. Ta prirodoslovna misija bila je pothvat kojeg je financirao Fortisov mecena John Stuart, škotski plemić i grof od Bute. Njemu je Fortis posvetio i svoje najpoznatije poglavlje iz Puta po Dalmaciji, poglavlje o Morlacima, zato što se i sam Stuart zanimao za morlakizam.
Zbog svoje sklonosti putovanjima bez znanja njegovih nadležnih i znanstvenim istraživanjima Dalmacije bio je prisiljen napustiti svoj duhovni red. Za život zarađuje dalje svojim znanstvenim radom, istraživanjem, pisanjem i suradnjom s raznim znanstvenim časopisima.
== Djela ==
=== Objavljeno na hrvatskom ===
Put po Dalmaciji, (Marjan tisak, Split, 2004.) preveli Mate Maras i Darko Novaković; ISBN 953-214-123-5
Ogled zapažanja o otocima Cresu i Lošinju, (Split, 2014.) preveo Dubravko Balenović; ISBN 978-953-163-405-2
O uzgoju kestena i o njegovu uvođenju u primorsku i unutrašnju Dalmaciju (Zadar – Znanstvena knjižnica Zadar); preveli Mirela Kalcina i Marin Buovac, 2017.
=== Objavljeno na talijanskom ===
Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso ed Ossero (Rasprava i razmatranja o otoku Cresu i Lošinju), Venecija, 1771.
Viaggio in Dalmazia I, II (Putovanje po Dalmaciji, 2 sveska), Venecija, 1774.
Della coltura del castagno da introdursi nella Dalmazia marittima e medditerranea (O uzgoju kestena i o sadnji u primorskoj i unutrašnjoj Dalmaciji), Napulj 1780.; Venecija 1794.
== Izvori ==
== Literatura ==
M. Krleža (ur.): Jugoslavenska enciklopedija. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1979.
M. Krleža (ur.): Opća enciklopedija. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1979.
L. Lago, C. Rossit: Descriptio Histriae. Lint, Trieste 1981.
A. Fortis: Put po Dalmaciji, prijevod: Viaggio in Dalmazia, 1774. (priredio J. Bratulić, s talijanskog preveo M. Maras, prilog s latinskog preveo D. Novaković). Globus, Zagreb 1984, 303 str.
A. Pandžić: Pet stoljeća zemljopisnih karata Hrvatske, katalog izložbe. Povijesni muzej Hrvatske, Zagreb 1988, str. 112.
M. Marković: Descriptio Croatiae. Naprijed, Zagreb 1993.
M. Kozličić, V. Lozić: Starije zemljopisne karte u Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, katalog izložbe. Sveučilišna knjižnica u Splitu, Split 1994.
Ž. Domljan (ur.): Enciklopedija hrvatske umjetnosti, knj. I. Leksikografski zavod "Miroslav Krleža", Zagreb 1995, str. 257.
A. Sošić: Kartografi Istre, magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1996, str. 101.
I. Racetin: Kartografija i kartografi u Muzeju grada Trogira, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1997.
M. Roglić: Hrvatski kartografi Makarskog primorja, doline Neretve, Pelješca i Korčule, diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1998.
I. Racetin: Kartografija i kartografi u Muzeju grada Splita, Arhivu nadbiskupije i Sveučilišnoj knjižnici u Splitu, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 2002.
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

Fortis [fɔ:'rtis], Alberto, talijanski pisac i prirodoslovac (Padova, 11. XI. 1741 – Bologna, 21. X. 1803). Augustinski redovnik i prosvjetitelj; osnovao časopise L’Europa letteraria (1768–73) i Giornale enciclopedico (1774–81) i pisao eseje o mineralogiji i prirodoslovlju. Putovao Europom, a od 1765. do 1791. u Dalmaciji i njezinu zaleđu boravio dvanaest puta. Istraživanja prirode, folklora i gospodarstva toga područja, za koja su ga zadužili pokrovitelji J. Stuart Bute, F. A. Hervey i Senat Mletačke Republike, proširio je proučavanjem povijesti, običaja i kulture kraja pa je donekle naučio hrvatski, koji naziva ilirskim. U Raspravi i razmatranjima o otoku Cresu i Osoru (Saggio d’osservazioni sopra l’isola di Cherso ed Ossero, 1771) preveo je nekoliko pjesama iz Kačićeva Razgovora ugodnoga, smatrajući ih narodnima. Veliku je pozornost pobudilo dvosveščano Putovanje po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia, 1774), koje je prevedeno na francuski, engleski i njemački jezik. Među Fortisovim etnografskim uvidima značajno je njegovo zanimanje za narodnu pjesmu Hasanaginicu, koju je objavio u izvorniku i u talijanskom prijevodu. Pjesmu je zapazio i na njemački preveo J. W. Goethe, a zatim ju je J. G. Herder uvrstio u zbirku Narodne pjesme (Volkslieder, 1778). Uz opise klime Fortis iznosi podrobnije podatke o Biokovu, koje naziva »meteorološkom pozornicom«, i mnogo piše o buri. Spominje i dva česta vjetra: šilok (jugo) i maistral (smorac). Citiranje: Fortis, Alberto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata