Alessandro Volta

talijanski fizičar, osnivač elektrostatike; 1745-1827

Alessandro Volta, punim imenom Alessandro Giuseppe Antonio Anastasio Volta (Como, 18. veljače 1745. - Como, 5. ožujka 1827.), talijanski fizičar, jedan od osnivača elektrostatike. Profesor u Paviji. Razjasnio je Galvanijev pokus sa žabljim kracima, električnim naponom koji nastaje između dvaju metala kada je između njih elektrolit. Konstruirao je prvi galvanski članak (Voltin članak). Izumio je elektrofor (1775.) i konstruirao jednu vrstu elektrometra. Po njemu se nazivaju jedinica za mjerenje električnoga napona volt i mjerni instrument za mjerenje električnoga napona voltmetar.
== Životopis ==
Volta se rodio i školovao u talijanskom gradu Como. Voltini roditelji, Filippo Volta i Maria Maddalena su ga poslali na školovanje u isusovačku školu s ciljem da postane odvjetnik. Međutim, mladi Volta se više zanimao za električne pojave, pa je tako još kao mladi student napisao pjesmu na latinskom De vi attractiva ignis electrici ac phaenomenis inde pendentibus, u kojoj je opisao svoje oduševljenje električnim pojavama. 1774. je postao profesor fizike u svojem rodnom gradu, a 1779. imenovan je profesorom na Sveučilištu u Paviji. 1791. bio je primljen za člana Kraljevskog društva u Londonu. 1794. se oženio Teresom Pelegrini, kćerkom grofa Ludovica Pelegrinija.
Volta je vršio mnogo pokusa, pa je tako 1775. izradio Elektrophor, napravu koja proizvodi statički elektricitet. 1776. i 1777. posvjećuje se kemiji plinova i otkriva plin metan. Godine 1794. dobio je veliko međunarodno priznanje Copleyevu medalju koju mu je dodijelilo londonsko Kraljevsko društvo. Negdje oko 1800. napravio je takozvani Voltin elektrostatički stup, prethodnika moderne baterije. Voltin elektrostatički stup je baterija, koja se sastoji od izmjenično poredanih ploča bakra i cinka. Između ploča se nalazila krpica koja ih je međusobno dijelila. Pošto je kroz stup stalno prolazila električna struja, Voltin elektostatički stup je bio najupotrebljiviji izvor električne energije.
Napoleon ga je 1810. proglasio grofom. 70 godina poslije njegove smrti, 1897., po njemu je nazvana jedinica za napon (Volt).
Volta je pokopan u gradu Como u Italiji. Blizu jezera Como danas se nalazi muzej posvjećen njemu, Templo Voltiano, u kojem se čuvaju njegove bilješke i njegovi originalni instrumenti. Do uvođenja eura, na talijanskoj novčanici od 10000 lira se nalazio njegov lik.
== Doprinosi ==
=== Voltin učinak ===
Voltin učinak ili Voltin efekt je pojava električnog napona na dodirnim površinama dvaju različitih metala, koju je Volta otkrio 1793. Ako se dvije fino polirane ploče, na primjer od cinka i bakra, s izoliranim dršcima, polože jedna na drugu i zatim naglo rastave, elektrometrom se može pokazati da je između njih postojao električni napon, to jest da su ploče imale različite električne naboje. Volta je s obzirom na tu pojavu poredao metale u takozvani naponski niz: cink, olovo, kositar, željezo, bakar, srebro, zlato, platina, pri čem je svaki navedeni metal elektropozitivniji od sljedećega (Voltin niz). Uzrok su toj pojavi slobodni elektroni u metalima koji na mjestima dodira ploča prelaze iz jednoga metala u drugi. Ako na primjer iz prvoga metala prelazi više elektrona u drugi nego iz drugoga u prvi, onda će prvi metal postati pozitivno nabijen, a drugi negativno. Veličina tako nastaloga električnog napona među metalima ovisi o razlici u veličini rada potrebnoga da se elektron oslobodi s površine svakoga od tih dvaju metala. Metal kod kojega je potreban veći rad za izbijanje elektrona iz površine bit će negativno nabijen.
=== Voltin članak ===
Voltin članak najstariji je tip galvanskoga članka. Sastoji se od cinkove i bakrene elektrode koje su uronjene u razrijeđenu sumpornu kiselinu. Difuzijom iona stvara se napon polarizacije između metala i otopine, koji za cink iznosi –0,76 V, a za bakar +0,34 V. Razlika napona između elektroda iznosi 1,10 V, a to je napon koji se može dobiti iz Voltina članka. Voltin članak nije prikladan kao stalni izvor struje, jer se u njem, zbog polarizacije elektroda, protjecanjem struje stvara suprotni napon, koji kroz kratko vrijeme snizi nominalni napon od 1,10 V na neznatnu vrijednost.
=== Voltina slava ===
Volta je nakon otkrića žarulje svoj izum pokazao Napoleonu Bonaparteu u Francuskoj akademiji. Napoleon je bio oduševljen Voltinim izumom te je akademiji predložio da Volti daju medalju.
== Izvori ==
== Vidi još ==
Voltin niz

Volta [vɔ'~], Alessandro (puno ime Alessandro Giuseppe Antonio Anastasio Volta), talijanski fizičar i kemičar (Como, 18. II. 1745 – Como, 5. III. 1827). Polazio isusovački kolegij u Comu 1757–61. Bio je profesor u Kraljevskoj školi u Comu (1774–78) i na Sveučilištu u Paviji (1778–1819).Izumio je elektrofor, napravu za dobivanje električnoga naboja trljanjem metala i izolatora (1775), konstruirao jednu vrstu elektrometra (1787). Otkrio je (1776) i izolirao (1778) metan. Razjasnio je da u Galvanijevu eksperimentu sa žabljim kracima električni napon (životinjski elektricitet) nastaje kada se između dvaju različitih metala nalazi bilo koji elektrolit (1793). Konstruirao je prvi galvanski članak (Voltin članak) koji je bio izvor stalne električne struje (1800). Glavno djelo: O privlačnoj sili električne vatre i o njoj ovisnim pojavama (De vi attractiva ignis electrici, ac phaenomenis inde pendentibus, 1769).Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1782) i Royal Society (od 1791), 1805. dobio je odličje viteza Legije časti. Po njem su nazvani jedinica za mjerenje električnoga napona volt, instrument za mjerenje električnoga napona voltmetar i planetoid (8208 Volta).Voltin efekt pojava je električnoga napona na dodirnim površinama dvaju različitih metala, koju je Volta otkrio 1793. Ako se dvije fino polirane ploče, npr. od cinka i bakra, s izoliranim dršcima, polože jedna na drugu i zatim naglo rastave, elektrometrom se može pokazati da je između njih postojao električni napon, tj. da su ploče imale različite električne naboje.Voltin niz (naponski niz, galvanski niz) čine metali poredani s obzirom na elektropozitivnost: cink, olovo, kositar, željezo, bakar, srebro, zlato, platina, pri čem je svaki navedeni metal elektropozitivniji od sljedećega. Uzrok su pojavi elektropozitivnosti slobodni elektroni u metalima koji na mjestima dodira ploča prelaze iz jednoga metala u drugi. Ako npr. iz prvoga metala prelazi više elektrona u drugi nego iz drugoga u prvi, onda će prvi metal postati električki pozitivno nabijen, a drugi negativno. Kolika će biti vrijednost tako nastaloga električnoga napona među metalima ovisi o razlici između izlaznih radova, tj. o energijama potrebnima da se elektron oslobodi s površine svakoga od tih dvaju metala. Metal kod kojega je izlazni rad elektrona veći bit će negativno nabijen.Voltin članak (Voltin stup) najstarija je vrsta galvanskoga članka. Sastoji se od cinkove i bakrene elektrode koje su uronjene u razrijeđenu sumpornu kiselinu. (Prvi Voltin stup sastojao se od izmjenično poredanih ploča od bakra i cinka između kojih su se nalazile krpice namočene u slanu vodu.) Difuzijom iona stvara se električni napon polarizacije između metala i otopine, koji za cink iznosi –0,76 V, a za bakar +0,34 V. Razlika napona između elektroda iznosi 1,10 V, a to je električni napon koji se može dobiti iz Voltina članka. Citiranje: Volta, Alessandro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata