Anđela Horvat
Krašić 18. 3. 1911. – Zagreb 26. 9. 1985.
povjesničarka umjetnosti i konzervatorica; 1911 - 1985
Anđela Horvat (Krašić, 18. ožujka 1911. – Zagreb, 26. rujna 1985.) bila je hrvatska konzervatorica i prva povjesničarka umjetnosti u redovnom članstvu HAZU-a. Kao jedna od prvih djelatnika Hrvatskog državnog konzervatorskog zavoda u Zagrebu, bila je važna ličnost za osnuće konzervatorske struke u Hrvatskoj.
Njezin rad predstavlja »temelj cjelovitog pregleda hrvatske likovne umjetnosti«.
== Životopis ==
Horvat je rođena u Krašiću 18. ožujka 1911. godine. Njezin otac radio je kao učitelj u krašićkoj školi. Upisala je Realnu gimnaziju Družbe sestara milosrdnica u Zagrebu i maturirala 1931. godine, nakon čega je upisala povijest i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomirala je povijest umjetnosti i klasičnu arheologiju 1935. godine te se zaposlila kao nastavnica u svojoj bivšoj gimnaziji u Zagrebu i u realnoj gimnaziji u Sisku, povremeno je predavala i biologiju.
Godine 1941. upoznaje Gjuru Szabu, koji ju preporučuje glavnom konzervatoru Ljubi Karamanu. Iste godine prekida rad u sisačkoj gimnaziji i zapošljava se u prvome timu Konzervatorskoga zavoda u Zagrebu, ključnoj instituciji za konzervatorsku struku u Hrvatskoj, u kojoj je pomagala oko organizacije te sistematizacije građe. Isprva je djelovala kao asistentica, u dokumentaciji spomenika, a nedugo nakon započela je terenski rad. Prvi izlazak na teren bio joj je u Zagorje s Ljubom Karamanom. Napredovala je s vremenom u znanstvenu suradnicu i znanstvenu savjetnicu u Zavodu.
Godine 1956. doktorirala je na Filozofskome fakultetu tezom Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Međimurju, čime je postala prva doktorica povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu. Godine 1959. Horvat je izabrana za suradnicu Razreda za likovne umjetnosti JAZU-a. Zatim je 1973. godine potvrđena kao izvanredna članica, a 1983. primljena je u redovno članstvo. Time je postala prva povjesničarka umjetnosti i druga žena primljena u redovno članstvo Akademije nakon Ivane Brlić-Mažuranić.
Godine 1979. dobila je Republičku nagradu za životno djelo.
Preminula je iznenadno u svojem stanu u Dalmatinskoj ulici 10, u Zagrebu, 26. rujna 1985. godine, a pokopana je na groblju Mirogoj. Svu osobnu i stručnu dokumentaciju, kao i svoje putne bilježnice, ostavila je Nadbiskupskom i kaptolskom arhivu u Zagrebu. Povodom stote godišnjice rođenja posvećen joj je znanstveni skup Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2011. godine.
== Znanstveni rad ==
Znanstveni rad Anđele Horvat bavio se spomenicima kulture i urbanističkim cjelinama u kontinentalnoj Hrvatskoj od dolaska Hrvata do razdoblja secesije. Jedno od glavnih obilježja njezinog rada bilo je posjećivanje povjesnoumjetnički slabo dokumentiranih krajeva Zagorja, Međimurja, Podravine, Moslavine i Slavonije, gdje je prva dokumentirala, opisala i umjetnicima atribuirala mnoga kulturna dobra. Bavila se svim vrstama spomenika, profanim i sakralnim, bez obzira na medij.
Jedno od zanimanja bila joj je povijesni razvoj zaštite spomenika u Hrvatskoj, pri čemu je isticala probleme u valorizaciji i zaštiti spomenika i uvela pojam »kreativnog konzervatorstva«.
U časopisu Hrvatski planinar objavljivala je putopise o svojim planinarskim podvizima na Alpama, Jahorini, Mosoru, Gorskom kotaru i Samoborskom gorju. Njezini suradnici tvrdili su da je »pješice prešla 50 000 kilometara i evidentirala više od 4000 spomenika na 3000 lokaliteta«.
Surađivala je s Jugoslavenskim leksikografskim zavodom na Enciklopediji Jugoslavije, Enciklopediji likovnih umjetnosti i Likovnoj enciklopediji Jugoslavije, pišući o pojedinim spomenicima, naseljima, zaseocima i gradovima. Usto je bila urednica za poglavlja o hrvatskoj umjetnosti u Encyclopedia of World Art, objavljenoj 1976. godine.
=== Putne bilježnice ===
Horvat je na svoje ekspedicije nosila putne bilježnice, kojima je nadjenula latinsko ime »Vade mecum« ('Idi sa mnom'). Bilježnice su bile u A5 formatu, a u njima je opisivala i crtala spomenike koje je pronašla.
Prve bilješke sadrže podatke o duljini prijeđenog puta, troškovima, broju snimljenih filmova i fotografija te broju posjećenih objekata. Broj objekata razrađivan je prema tipu (pokretni ili nepokretni) i prema vrsti (npr. crkve, parkovi, dvorci, kuće). Bilješke su bile organizirane prema nadnevku, a stranice numerirane, s abecednim popisom lokaliteta na kraju svake bilježnice.
== Djela ==
Konzervatorski rad kod Hrvata, 1944.
Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Međimurju, 1956.
Između gotike i baroka. Umjetnost kontinentalnog dijela Hrvatske od oko 1500. do oko 1700., 1975.
Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj, 1982.
Gotika u Hrvatskoj (u: Gotika u Sloveniji i Hrvatskoj), 1984.
== Izvori ==
=== Literatura ===
Bešlić, Ana. 2018. Konzervatorski rad Anđele Horvat – inventariziranje, valorizacija, kategorizacija i očuvanje kulturne baštine (PDF). Odsjek za povijest umjetnosti. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb. Pristupljeno 9. prosinca 2024.
Botica, Dubravka. 20. lipnja 2011. Današnje čitanje teza Anđele Horvat. Arhitektura 17. stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj između gotike i baroka. Peristil. 54: 143–150 Prenosi Hrčak
HORVAT, Anđela, povjesničarka umjetnosti i konzervatorica (Krašić, 18. III. 1911 — Zagreb, 26. IX. 1985). U Zagrebu maturirala 1931, diplomirala 1935. povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom u A. Schneidera i V. Hoffilera na Filozofskom fakultetu. God. 1935–41. gimnazijska je nastavnica u Sisku i Zagrebu. Od 1941. do umirovljenja 1970. radila na zaštiti spomenika kulture kao asistentica, potom znanstvena suradnica te znanstvena savjetnica u Konzervatorskom zavodu u Zagrebu (poslije Republički zavod za zaštitu spomenika kulture) te sudjelovala u organizaciji Zavoda i sistematizaciji znanstvene građe. God. 1956. doktorirala tezom Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Međimurju. Sudjelujući u zaštiti spomenika i urbanističkih cjelina svih povijesnih i stilskih razdoblja, ukazala je na probleme valorizacije, zaštite i prezentacije spomenika te pritom teoretski razradila pojam »kreativnog konzervatorstva«. Proučavajući paralelizam stilova u hrvatskoj umjetnosti, napisala je monografiju Između gotike i baroka (1975), u kojoj je sustavno obradila umjetnost kontinentalne Hrvatske XVI. i XVII. st. Analizirajući modifikacije gotičkih oblika te utjecaja talijanske renesanse i alpskih regija na umjetnost Hrvatske, a obuhvativši sve vrste spomenika (profanu i sakralnu arhitekturu, slikarstvo, kiparstvo, rezbarstvo, umjetni obrt i dr.), istaknula je složenost toga razdoblja u kojem se, uz gotički, javljaju renesansni i maniristički izraz te prve naznake baroka. Kao rezultat njezinih dugogodišnjih terenskih istraživanja nastao je rad Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj (U: Barok u Hrvatskoj, Zagreb 1982), jedan od važnijih kritičkih i teorijskih priloga hrvatskoj znanosti o umjetnosti. U njemu je, donoseći niz novih spoznaja i činjenica, pružila prvi cjeloviti prikaz barokne spomeničke baštine sjeverne i središnje Hrvatske. Istražujući urbanističke, kulturno-povijesne i umjetničke cjeline ili pojedinačne objekte od VII. st. do historicizma i secesije, posebice gotičko kiparstvo i srednjovjekovnu arhitekturu i burgove, otkrila je i atribuirala mnoge umjetničke spomenike. Napisala je znanstvene i stručne radove i osvrte o više stotina lokaliteta te objavila studije i topografske preglede Turopolja, Like, Krbave, Banovine, Korduna, Podravine, Srijema. Surađivala je u periodicima i listovima Hrvatski planinar (1932, 1934–41), Priroda (1932, 1934–36), Novosti (1933, 1935, 1937–41), Nova Hrvatska (1941–45), Neue Ordung (1942–43), Časopis za hrvatsku poviest (1943), Glas Slavonije (1950, 1952), Republika (1951), Historijski zbornik (1951, 1977), Arhitektura (1953, 1975), Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske (1954, 1961, 1963, 1974, 1977), Čovjek i prostor (1954–55, 1957), Bulletin JAZU (1955–56, 1958–61, 1963–65, 1974, 1978, 1980, 1982–83), Iz starog i novog Zagreba (1957, 1960, 1963, 1968, 1984), Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku (1957), Peristil (1957, 1960–62, 1964–65, 1968, 1970–77, 1979–80, 1982–83, 1985), Zbornik zaštite spomenika kulture (1958), Zbornik za umetnosno zgodovino (Ljubljana 1959, 1965), Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (1962, 1980), Zbornik Gradskog muzeja Karlovca (1964), Kaj (1968–71, 1973–74, 1978–82, 1984–85), Muzeologija (1970), Adriatica praehistorica et antiqua (1970), Rad JAZU (1971, 1978), Zbornik za likovne umetnosti (Novi Sad 1972, 1979, 1983), Südost-Forschungen (München 1972, 1978–79), Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske (1976–77, 1979–83), Život umjetnosti (1978), Kulturni i prirodni spomenici (1979–80), Annales musei Stephani regis Székesfehérvár (Budimpešta 1979), Acta Historiae artium (Budimpešta 1982), Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena (1983), Vijesti JAZU (1984). Svojim prilozima surađivala u Tkalčićevu zborniku (Zagreb 1955), Beritićevu zborniku (Dubrovnik 1960), Hauptmannovu zborniku (Ljubljana 1966), Podravskom zborniku 77 (Krapina 1977), zborniku Čazma u prošlosti i danas (Čazma 1979), Gunjačinom zborniku (Zagreb 1980), Križevačkom zborniku (Križevci 1982) i Virovitičkom zborniku (Virovitica 1986). Posebno se ističu radovi o povijesti konzervatorstva u Hrvatskoj, gotičkoj skulpturi Parlerova kruga u zagrebačkoj katedrali i na crkvi sv. Marka, pleteru izvan Dalmacije te stećcima u Hrvatskoj. — Dala je ključan prinos otkrivanju i tumačenju umjetničke baštine kontinentalne Hrvatske. Njezina su istraživanja, posebno veće sinteze, temelj cjelovitog pregleda hrvatske likovne umjetnosti. Bila je suradnicom LZ (Enciklopedija Jugoslavije, Enciklopedija likovnih umjetnosti i Likovna enciklopedija Jugoslavije) te urednicom tekstova o hrvatskoj umjetnosti u Enciklopediji of World Art (New York—Toronto—London 1976). Dobitnica je Republičke nagrade za životno djelo (1979). Od 1983. bila je redovita članica JAZU. DJELA: Konzervatorski rad kod Hrvata. Zagreb 1944. — Spomenici arhitekture i likovnih umjetnosti u Međimurju. Zagreb 1956. — Između gotike i baroka. Umjetnost kontinentalnog dijela Hrvatske od oko 1500. do oko 1700. Zagreb 1975. — Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj. U: Barok u Hrvatskoj (suautor). Zagreb 1982.