Ante Jakšić

književnik; 1912-1987

Ante Jakšić (Bereg, 22. travnja 1912. - Zagreb, 30. studenog 1987.) je bio bački hrvatski književnik, pjesnik, pripovjedač, novelist i romanopisac. Po obrazovanju profesor hrvatskog jezika i književnosti. Jedan je od najvećih kršćanskih pjesnika u Hrvata. Iako je bio vrsni sonetist i liričar, i autor najraširenijeg romana u bunjevačkih i šokačkih Hrvata, dolaskom realsocijalističkih vlasti 1945., njegovi se stvaralački doprinosi zaobilaze, a književni kritičari njegovu djelu ne poklanjaju potrebnu pozornosti, jer mu je opus, među ostalim, prožet i kršćanskim svjetonazorskim temama. Bio je član Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda, Društva hrvatskih književnika, član Uredništva književne revije Marulić, a uredio je knjige tridesetak pjesnika - Za blagdanskim stolom.
== Životopis ==
U rodnom selu završio je šestorazrednu pučku školu i pošao na bravarski zanat, ali ga ubrzo napušta i odlazi u sjemenište koje biskup Lajčo Budanović otvara u Baču. Kao sjemeništarac privatno polaže četiri razreda u subotičkoj gimnaziji. Peti i šesti razred pohađa u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji, koju vode isusovci u Travniku. Sedmi i osmi razred gimnazije, s velikom maturom, završio je u Somboru (1932,). Potom odlazi na u Zagreb, gdje je studirao slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu, na kojem je i diplomirao. Postavši profesorom hrvatskog jezika i književnosti, prosvjetni je djelatnik u Travniku, na Badiji kod Korčule, zatim u Tuzli, Osijeku, Belom Manastiru, Slavonskom Brodu, Gospiću, Subotici, Karlovcu i Zagrebu.
1982. je godine dobio povelju pape Ivana Pavla II. kao priznanje dugogodišnjem katoličkom djelovanju, a povodom Jakšićeve 70. obljetnice života i 50. obljetnice stvarateljstva.
Umro je u Zagrebu, a pokopan u rodnom Beregu.
== Književni rad ==
Prve pjesme objavio je u listu Travničko smilje, klasične gimnazije u Travniku (1929.), a u književnu javnost stupa (1930.) svojim stihovima pod naslovom Kišna jesen u zagrebačkom časopisu Mladost, što ga uređuje prof. Antun Barac. Na hrvatski je preveo pjesme Sv. Terezije od Djeteta Isusa i svetoga lica. A. Jakšić surađuje u mnogim listovima i časopisima, i drugoj periodici, primjerice u Bunjevačkom kolu, Rukoveti, Subotičkoj Danici, Subotičkim novinama, Klasju naših ravni i dr.
== Djela ==
Zbirke pjesama
Biserni đerdan, 1931.
U dolini zaborava, 1936.
Zov proljeća i mladosti, 1938.
Pod sapetim krilima, 1941.
Elegije, 1954.
Hod pod zvijezdama, 1955.
Osamljeni mostovi, 1962.
Pred vratima tišine, 1963.
Pjesme o sinu čovječjem, 1965.
Pod pješčanim satom, 1975.
Molitve pod zvijezdama, 1979.
Prema drugoj obali, religiozna lirika, 1987.
Soneti, (izabrao i priredio Milovan Miković), 2012.
Romani
Šana se udaje, 1939., 1943., 1980.
Pod teretom ljubavi, 1944.
Maturant, 1945.
Neugasivi plamen, 1969.
U rukopisu su mu ostala tri romana, Niz tamne stube iz 1940. godine, Pod bičem spoznaje iz 1943. i Kći sunčanih žala iz 1944. godine.
Novele
Marija, (lirska novela, 1937.) i mnoge druge, tiskane u listovima, časopisima i kalendarima.
Zbirka pripovjedaka
Povratak u djetinjstvo, 1968.
== Antologije, zbornici, izbor ==
Zastupljen je u:
Hrvatska duhovna lirika (zbornik), Rim, 1968.
Hrvatska marijanska lirika (zbornik), 1971.
Stijepo Mijović Kočan, Skupljena baština, suvremeno hrvatsko pjesništvo 1940. – 1990. (antologija), Zagreb, 1993.
Milovan Miković, Roman u književnosti Hrvata u Vojvodini (Antologija), Književna revija, Osijek, 3. – 4., 2008, 3. – 474.
Milovan Miković, Ante Jakšić, Izbor iz sonetnog opusa, Klasje naših ravni, 1. – 2., 2012., 3. – 42.
== Bilješke i izvori ==
Bela Gabrić, Ante Jakšić (1912 - 1987.), Zbornik Ivan Antunović, 2-3., Subotica, 1992., 149. – 152.
Ante Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996., 202. – 219.
Milovan Miković, O (za nas) nepotpunom djelu Ante Jakšića Marin i Stana, u: Život i smrt u gradu, Subotica, 1999., 57. – 67
Milovan Miković, Iznad žita nebo, Hrvatska čitaonica/Dora Krupićeva, Subotica-Zagreb, 2005.
Dubravka Luić-Vudrag, Bunjevački časopis 'Klasje naših ravni' u očuvanju hrvatskog identiteta, (Riječi, sv. 3./2006.)
Milovan Miković, Ante Jakšić, darovit, plodan, nepravedno zapostavljen, Marulić, broj 2.,2011., 130. – 144.
Milovan Miković, O ostvarenosti vanjsko-unutarnje uzjamnosti u sonetima Ante Jakšića, Klasje naših ravni, 1. – 2., 2012., 55. – 61.
== Vidi još ==
Od književno-umjetničkih poznanstava, koja su mogla utjecati na njegov rad (i na čiji je rad mogao utjecati), valja spomenuti Jakšićevo prijateljevanje s Mikom Ivoševom Kuzmom, koje je krenulo od kad je 1936. Ivošev Kuzma sa svojim orkestrom stanovao u Zagrebu, dok su svirali na Radio Zagrebu.
== Vanjske poveznice ==
ZKVH  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. ožujka 2016. (Wayback Machine) Marina Balažev: Sto godina od rođenja Ante Jakšića (1912. – 1987.)
Hrvatska riječ[neaktivna poveznica] Obala šokačkoga vapaja i nade
Karmel.hr  Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. prosinca 2007. (Wayback Machine) Izabrane pjesme Sv. Terezije od Djeteta Isusa i svetoga lica
Zvonik Anti Jakšiću u spomen
Hrvatska riječ Roman u književnosti vojvođanskih Hrvata, 13. veljače 2009.
== Izvori ==

JAKŠIĆ, Ante, pjesnik i pripovjedač (Bački Brijeg, 22. IV. 1912 — Zagreb, 30. XI. 1987). Gimnaziju završio u Somboru 1932, a hrvatski i francuski jezik diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1937. Bio je profesor hrvatskoga jezika u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Travniku 1937/38, Franjevačkoj gimnaziji na Badiji 1939. te gimnazijama u Tuzli 1939–44, Osijeku 1944/45, Belom Manastiru 1945/46, Slavonskom Brodu 1946–52, Gospiću 1952/53. i Subotici 1953–56, potom u karlovačkoj osnovnoj školi 1956/57, Srednjoj ekonomskoj školi 1957–62. te u Omladinskom muškom prihvatilištu u Zagrebu od 1962. do umirovljenja 1970. Prve pjesme objavio je 1929. u đačkom listu Travničko smilje. Poslije objavljivao u novinama i časopisima Mladost (1930–33), Omladina (1930–34), Hrvatski list (1932), Ilustrovani glasnik (1932–33), Ilustrovani karlovački tjednik (1932), Ilustrovani sarajevski tjednik (1932), Krijes (1932–33), Luč (1932–39), Naša iskra (1932), Bunjevačko kolo (1933–34), Hrvatska prosvjeta (1933, 1935–37), Hrvatska straža (1933–37), Mala mladost (1933–39), Subotička Danica (kalendar, 1933–37, 1939–41, 1943–44, 1984–86), Jadranska vila (1934), Obitelj (1934–37, 1939–41, 1943–44), Klasje naših ravni (1935–36, 1938, 1942–44), Nedjelja (1935, 1942–43), Svijest (Sarajevo 1935–36), Glasnik sv. Ante (1936–38, 1944–45), Subotičke novine (1936, 1939, 1941), Kalendar Gospine krunice (1937–43), Jadranski dnevnik (1938), Kalendar Srca Isusova i Marijina (1938–41), Hrvatski glasnik (1939–41), Napredak (1939), Hrvatska revija (1940–43), Kalendar sv. Ante (1940–44), Kultura (1940), Hrvatska mladost (1941–42), Hrvatska zemlja (1943), Glas mladih (1952), Telegram (1962), Glasnik sv. Antuna Padovanskoga (1965–66), Crkva u svijetu (1967), Danica (1967–75, 1980–86), Hrvatski književni list (1968), Katolički godišnjak (1968), Marulić (1968–69, 1971–81), Marija (1969–76, 1979–84), Glasnik sv. Nikole Tavelića (1971), Gradišće (kalendar, Željezno 1972), Kana (1974–75), Glas Koncila (1975, 1982, 1985), Naša ognjišta (1981). Temeljna obilježja njegove lirike usko su povezana s kršćanskim svjetonazorom. Mnoge su mu pjesme, oblikom često soneti, nadahnute biblijskim motivima. Proživljena vjerskoga nadahnuća, jedan je od istaknutijih pjesnika katoličke usmjerenosti. Osim poezije pisao je i prozu lirskoga ugođaja. Objavio dvije knjige pripovijedaka i romane Šana se udaje, Pod teretom ljubavi, Maturant, Neugasivi plamen, u kojima slijedi tradiciju regionalne pučke pripovijedne kršćanske moralne proze. S ruskoga je preveo roman K sreći (Zagreb 1936) Nadežde Aleksandrovne Lappo-Danilevske. Pjesme su mu prevođene na njemački, francuski, slovenski, češki i uvrštene u antologije Hrvatska duhovna lirika (Rim 1968), Iz hrvatske marijanske lirike (Zagreb 1971), Duša duše hrvatske (Mostar 1988), Skupljena baština (Zagreb 1993), Linda patria nuestra (Buenos Aires 1996), U sjeni transcendencije (Zagreb 1999), Hrvatska božićna lirika (Zagreb 2000). DJELA: Biserni đerdan. Sombor 1931. — U dolini zaborava. Zagreb 1936. — Marija. Zagreb 1937. — Zov proljeća i mladosti. Travnik 1938. — Šana se udaje. Subotica 1939, Zagreb 1943², Zagreb 1980³. — Pod sapetim krilima. Tuzla 1941. — Maturant. Osijek 1944. — Pod teretom ljubavi. Osijek 1944. — Elegije. Subotica 1954. — Hod pod zvijezdama. Subotica 1955. — Osamljeni mostovi. Zagreb 1962. — Pred vratima tišine. Zagreb 1963. — Pjesme o Sinu čovječjemu. Zagreb 1965. — Povratak u djetinjstvo. Zagreb 1968. — Neugasivi plamen. Zagreb 1969. — Pod pješčanim satom. Zagreb 1975. — Molitve pod zvijezdama. Zagreb 1979. — Prema drugoj obali. Đakovački Selci 1987.

Jakšić, Ante, hrvatski književnik (Bački Brijeg, Vojvodina, 22. IV. 1912 – Zagreb, 30. XI. 1987). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1937. diplomirao hrvatski i francuski jezik. Radio kao gimnazijski profesor u Travniku, Tuzli, Osijeku, Slavonskome Brodu, Subotici, Gospiću, Karlovcu i Zagrebu. Pisao je liriku kršćansko-refleksivne, domoljubne i zavičajne inspiracije (Biserni đerdan, 1931; U dolini zaborava, 1936; Pod sapetim krilima, 1941; Elegije, 1954; Hod pod zvijezdama, 1955; Pjesme o sinu čovječjemu, 1965; Prema drugoj obali, 1987. i dr.). Lirska raspoloženja unosio i u romane (Šana se udaje, 1943; Maturant, 1944; Pod teretom ljubavi, 1944; Neugasivi plamen, 1969), lirsku novelu Marija (1937) te u roman u stihovima Marin i Stana (1941). Citiranje: Jakšić, Ante. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na hrvatskoga književnika Antu Jakšića

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na hrvatskoga književni- ka Antu Jakšića i dobiva naziv“)

Wikipedia Wikidata