Antun Lobmayer
Ruma 12. 8. 1844. – Zagreb 21. 3. 1906.
liječnik, političar i prosvjetitelj; 1844-1906
LOBMAYER, Antun, porodničar i zdravstveni prosvjetitelj (Ruma, 12. VIII. 1844 — Zagreb, 21. III. 1906). Završio gimnaziju 1863. u Vinkovcima i studij medicine 1869. u Beču, gdje je potom radio u općoj bolnici te kirurškoj i porodničkoj klinici. Od 1872. djelovao u Osijeku, među ostalim kao liječnik državnih željeznica; suosnovao Društvo slavonskih liječnika 1874. Nakon osnivanja zagrebačkoga Zemaljskoga rodilišta s Primaljskim učilištem 1876, bio mu je prvi ravnatelj 1877–1905. Prema knjizi J. Spätha sastavio je i 1877. izdao udžbenik primaljstva, koji je, uz preradbe, pod njegovim imenom doživio šest izdanja. Uz držanje nastave na Primaljskom učilištu, predavao je sudsku medicinu i zdravstveno zakonodavstvo na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu 1888–1905. U svojoj je vili na Josipovcu 1892. uredio hidroterapijsko lječilište po uzoru na S. Kneippa te s njemačkoga preveo izdanja njegove knjige Moje liečenje vodom (Zagreb 1891, 1893²). Bavio se i zdravstvenim prosvjećivanjem objavljujući crtice i priloge iz higijene, njege bolesnika, prve pomoći i puerikulture u novinama i časopisima Die Drau (1873), Vienac (1874, 1876, 1882), Glasnik Družtva slavonskih liečnika (1878; supokretač i urednik 1877), Liečnički viestnik (1878–79, 1885, 1891, 1894; urednik 1885–97), Narodne novine (1881–90, 1895), Sloboda (1881), Sriemski Hrvat (1881, 1884–87), Agramer Zeitung (1886–87, 1890), Hrvatska (1886, 1894), Agramer Tagblatt (1887, 1893), Dom i sviet (1888), Pravi prijatelj naroda (1892) i Sriemske novine (1893) te u Godišnjem izviešću Družtva slavonskih liečnika u Osieku (1880, 1883); prilozi su dijelom tiskani i kao knjižice. Bio je suradnik Hrvatske enciklopedije, 1 (Osijek 1887). Kao zagrebački gradski zastupnik 1883–87. zauzimao se za poboljšanje zdravstvene službe. Zastupao senjski kotar u Hrvatskom saboru 1892–1906 (Narodna stranka). Bio je član prvoga Upravnoga odbora Društva umjetnosti 1879. S njemačkoga preveo pripovijetku za mladež C. Mückea Valentin Düval (Požega 1864). DJELA: Učevna knjiga za učenice primaljstva. Zagreb 1877 (6 izd. do 1923). — Domaća dvorba bolestnikâ. Zagreb 1882. — Moda i zdravlje. Zagreb 1883. — Prva pomoć kada tko nastrada. Zagreb 1883. — Naši zubi. Zagreb 1884. — Debljanje – bolest. Zagreb 1886. — Vegetarijanci. Zagreb 1886. — Kosa i nokti. Zagreb 1887. — Koža našega tiela. Zagreb 1887. — Naša kuća, kakova jest, a kakova treba da bude. Zagreb 1888. — Zdravlje u gradu i na selu. Zagreb 1888. — Najbolja zamjena materinog mlieka. Zagreb 1889. — Dječje bolesti. Zagreb 1890. — Škola i zdravlje djece. Zagreb 1890. — Gimnastika plućah. Zagreb 1891. — Kolera. Zagreb 1892. — Majka nad bolestnim djetetom. Zagreb 1892. — Naši nevidljivi neprijatelji. Zagreb 1892. — Nešto o snu. Zagreb 1893. — Higijena glasa. Zagreb 1895. — Kr. primaljsko učilište i Zemaljsko rodilište u Zagrebu od godine 1877. do godine 1896. Zagreb 1896. — Njega i odgoj djece prvih godina života. Zagreb 1897. — Čovjek i njegovo zdravlje. Zagreb 1898, 1912². — Kućni liečnik. Zagreb 1900, 1913².
Lobmayer [lo'bmajer], Antun, hrvatski liječnik (Ruma, 12. VIII. 1844 – Zagreb, 21. III. 1906). Završio studij medicine u Beču 1869., gdje je bio asistent znamenitoga kirurga Theodora Billrotha usavršivši se i u porodništvu. God. 1872–77. djelovao je u Osijeku, a potom je do 1905. bio ravnatelj novoosnovanoga Zemaljskoga rodilišta i profesor Primaljskog učilišta u Zagrebu. U Osijeku je bio jedan od pokretača i glavni urednik prvoga hrvatskog medicinskog časopisa Glasnik Društva slavonskih liječnika (1877), a u Zagrebu Liječničkoga vjesnika (1885–97). Od 1887. bio je docent sudske medicine i zdravstvenog zakonodavstva zagrebačkoga Sveučilišta. Istaknuo se kao jedan od naših najplodnijih zdravstvenih prosvjetitelja koji je objavio stotinjak članaka o higijeni, zaraznim bolestima, podizanju djece i prvoj pomoći, udžbenik za primalje te 30-ak knjiga, od kojih su najpopularnije bile Kućni liječnik i Čovjek i njegovo zdravlje. Citiranje: Lobmayer, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji