Antun Nemčić
Edde 14. 1. 1813. – Križevci 5. 9. 1849.
književnik i putopisac; 1813-1849
Antun Nemčić (Edde, Mađarska, 14. siječnja 1813. – Križevci, 5. rujna 1849.), hrvatski književnik
Studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu, bio sudac u Novom Marofu i bilježnik Križevačke županije. Bio je pristaša narodnog preporoda, a pod pseudonimom A. N. Gostovinski pisao je pjesme, "putositnice", a okušao se i kao romanopisac i komediograf. Po stilu je romantičar, a pjesništvo mu je budničarsko i domoljubno. Za života je dospio objaviti samo knjigu putopisne proze "Putositnice", koja je nastala tako što je pisac, nesretno zaljubljen, išao u Italiju tražeći zaborav. Nemčić je pisao pjesme koje imaju domoljubni uzlet ali ne odskaču od srodne lirike u hrvatskomu preporodu. Ostavio je i komediju "Kvas bez kruha, ili tko će biti veliki sudac". Umalo je poginuo kao jedan od glavnih aktera krvave restauracije 1845. Umro je od kolere u trideset i sedmoj godini. Porijeklom iz plemićke obitelji Nemčića-Gostovinskih. Veći dio života je živio u gradovima Ludbreg i Koprivnica. U Koprivnici je sačuvana njegova kuća sa spomen-pločom, a u selu Starigrad kraj Koprivnice obilježena je i klijet gdje je u vinogradu napisao svoje najznačajnije djelo "Putositnice". U Koprivnici jedna osnovna škola nosi njegovo ime.
Djela:
"Kvas bez kruha" ili "Tko će biti veliki sudac"
"Putositnice"
"Udes ljudski"
Nemčić (Nemčić Gostovinski), Antun, hrvatski književnik (Edde, Mađarska, 14. I. 1813 – Križevci, 5. IX. 1849). Studij prava završio u Zagrebu. Kao odvjetnički pripravnik, bilježnik i kotarski sudac službovao je u Križevcima, Osekovu, Novome Marofu i Ludbregu. God. 1848. izabran je za zastupnika u Hrvatski sabor. Nemčićev književni opus jedan je od rijetkih koji je većim svojim dijelom nadživio pragmatičnu i budničarsku funkciju preporodne književnosti njegovih ilirskih suvremenika. Prve je pjesme objavio u Danici ilirskoj (1839), a do smrti je ostvario oveći pjesnički opus, u kojem je ustrajao na ljubavnim motivima romantičarskoga podrijetla (posmrtno okupljene u knjizi Pjesme, 1851). Njegove Putositnice (1845) kanonsko su djelo hrvatskog romantizma. Putopis, nastao po uzoru na Sentimentalno putovanje L. Sternea, strukturom, izvedbom te ironičnom i eruditnom autorskom pozicijom svjedoči o relevantnim europskim dometima hrvatske romantičarske proze. Ostatak je Nemčićeva opusa fragmentaran i nedovršen: drugi dio Putositnica (Neven, 1852), pet ulomaka Udesa ljudskoga (Neven, 1854), jednog od prvih pokušaja modernoga romana u hrvatskoj književnosti, pisanoga također u antimimetičkoj tradiciji L. Sternea, te drama Kvas bez kruha ili Tko će biti veliki sudac? (Neven, 1854), vrlo uspjela farsična komedija u kojoj se ironiziraju hrvatski politički život i izborne makinacije. Napisao je više feljtona i novinskih članaka te kritičku biografiju Život Tome Blažeka (u knjizi Političke pjesme Tome Blažeka, 1848). Nemčić je poslužio kao model za lik Antuna Gostinskoga, pripovjedača romana Ispovijest B. Lorkovića (Dragoljub, 1868). Citiranje: Nemčić, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji