Antun Vakanović
Hrvatska Kostajnica 21. 1. 1808. – Zagreb 24. 3. 1894.
preporoditelj; 1808 - 1894
Antun Vakanović (Hrvatska Kostajnica, 21. siječnja 1808. – Zagreb, 23. ožujka 1894.), hrvatski pravnik, banski namjesnik (1872. – 1873.) i političar.
== Životopis ==
Rodio se je 21. siječnja 1808. godine u Hrvatskoj Kostajnici. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1822. godine. Završio je pravni fakultet u Zagrebu i nakon položenog odvjetničkog ispita 1829. godine, zaposlio se kao odvjetnički vježbenik u Karlovcu. Vrlo mlad je postao politički aktivan. Bio je jedan od osnivača hrvatskog narodnog preporoda zajedno s Ljudevitom Gajem (1809. – 1872.). Objavljivao je preporodne tekstove i 1838. godine bio je jedan od utemeljitelja karlovačke narodne čitaonice i Matice ilirske.
Djelovao je kao odvjetnik Zagrebačke županije u razdoblju 1842. – 1847., da bi nakon toga radio do 1856. godine kao primorski prokurator u Rijeci. Nakon obnove ustavnog stanja 1861. godine pridružio se Unionističkoj stranci u Hrvatskom saboru i postao mađaron. Godine 1868. izabran je za predsjednika Hrvatskog sabora i regnikolarne deputacije, koja je sklopila Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Vrhunac političke karijere mu je bio 1872. godine kada je postao namjesnik banske časti nakon Kolomana Bedekovića, a prije Ivana Mažuranića. Obnašao je dužnost vladajućeg hrvatskog bana od 17. veljače 1872. do 20. rujna 1873. godine.
Pokušao je osigurati većinu unionistima u saboru tako što je Narodnu stranku, na temelju krivotvorenih zpisnika, optužio veleizdajničke veze s češkim političarima u Pragu, Giuseppeom Mazzinijem i vladama Crne Gore, Srbije i Rusije. Kako progon vodstva stranke nije urodio plodom, jer je Narodna stranka na izborima za Hrvatski sabor 1872. godine ipak ostvarila većinu, Vakanović je pozvao u sabor dodatnih 47 virilista i tako osporio izborni rezultat.
Preminuo je 23. ožujka 1894. u Zagrebu.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Antun Vakanović Hrvatska enciklopedija
Antun Vakanović – namjesnik banske časti - povijest.net Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. rujna 2016. (Wayback Machine)
Vakanović, Antun, hrvatski političar (Kostajnica, 21. I. 1808 – Zagreb, 24. III. 1894). Nakon završetka Pravnoga fakulteta u Zagrebu i položenoga odvjetničkoga ispita 1829., zaposlio se kao odvjetnički vježbenik u Karlovcu. Objavljivao tekstove u duhu hrvatskoga narodnog preporoda; 1833. objavio spis slovačkoga svećenika Samuela Hojča Sollen wir Magyaren werden?, a 1836. Glogovkinje Lj. Gaja i Lj. Vukotinovića. Jedan je od utemeljitelja karlovačke narodne čitaonice 1838. Djelovao je kao odvjetnik Zagrebačke županije 1842–47., potom do 1856. kao primorski prokurator u Rijeci. God. 1861. bio je izabran za zastupnika Unionističke stranke u Hrvatskom saboru, a 1868. za predsjednika Hrvatskoga sabora i regnikolarne deputacije, koja je sklopila Hrvatsko-ugarsku nagodbu, kojom je prigodom na zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru održao nekoliko govora na hrvatskom jeziku. Nakon ostavke bana K. Bedekovića Komorskoga, bio je 1872. imenovan odjelnim predstojnikom za unutrašnje poslove i namjesnikom banske časti. Pokušavajući unionistima osigurati većinu u Saboru, poslužio se krivotvorenim zapisnicima sa sjednica Narodne stranke (tzv. Promemorije), na temelju kojih je tu stranku optužio za veleizdajničke veze s češkim političarima u Pragu, G. Mazzinijem i vladama Crne Gore, Srbije i Rusije. Kada je Narodna stranka, unatoč progonu vodstva, na izborima za Hrvatski sabor 1872. dobila većinu, izborni su im rezultati bili osporeni Vakanovićevim pozivanjem 47 virilista na zasjedanje Sabora. Iako nije sudjelovao u regnikolarnoj deputaciji za pregovore oko revizije Nagodbe, s časti banskoga namjesnika odstupio je tek 1873., kada je Narodna stranka prihvatila neznatne izmjene u Hrvatsko-ugarskoj nagodbi. Citiranje: Vakanović, Antun. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na hrvatskog preporoditelja Antuna Vakanovića
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na hrvatskog preporoditelja Antuna Vakanovića i dobiva naziv:“)