Arnošt Grund
Prag 30. 1. 1866. – Zagreb 2. 2. 1929.
režiser, glumac i pisac; 1866-1929
Arnošt Grund (Prag, 30. siječnja 1866. – Zagreb, 2. veljače 1929.), hrvatski kazališni i filmski glumac i redatelj, filmski scenarist, pionir filma u Hrvatskoj, rodom Čeh. Poznat i kao pjevač, entomolog i filatelist.
== Životopis ==
Rodio se i školovao u Pragu. U Zagreb ga je doveo Stjepan Miletić. Grund se pokazao punim pogotkom za hrvatsku umjetnost. Zadužio je svojim radom hrvatsko kazalište i kinematografiju.
Glumio glavnu ulogu u filmu Brcko u Zagrebu. Djelo je vjerojatno nastalo prema njegovoj kazališnoj predstavi Alaj su nas nasamarili.
Kćeri Arnošta Grunda su hrvatske filmske glumice Zorka Kremzar i Milada Trstenjak.
== Filmografija ==
Grundovi filmovi koje je režirao, za koje je napisao scenarij i gdje je glumio.
=== Redatelj ===
Jeftina košta, 1917.
Mokra pustolovina, 1918.
U lavljem kavezu, 1919.
Brišem i sudim, 1919.
=== Glumac ===
Brcko u Zagrebu, 1917.
Mokra pustolovina, 1918.
Vragoljanka, 1919.
=== Scenarist ===
Brcko u Zagrebu, 1917.
Vragoljanka, 1919.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Arnost Grund u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
GRUND, Arnošt, glumac, pjevač, redatelj, entomolog i filatelist (Prag, 31. I. 1866 — Zagreb, 2. II. 1929). Nakon završene srednje škole, o kojoj su podatci protuslovni, upisao se na studij arhitekture na Visokoj tehničkoj školi u Pragu. Napustivši studij 1891, pristupa putujućoj glumačkoj družbi u Lenešicama. Igra na pozornicama u Brnu, Plzeňu, a 1895. na poziv S. Miletića stiže u Zagreb, gdje ostaje do smrti, osim jednogodišnjeg prekida za Hreljanovićeve intendanture kada je djelovao u bečkom Raimund-Theatru. Na zagrebačkoj pozornici počeo je nastupati kao tenor u komičnim opernim ulogama i operetama. Prva mu je uloga bila Vašek u Smetaninoj Prodanoj nevjesti. Poseban uspjeh stekao je kao Spärlich (O. Nicolai, Vesele žene Windsorske), Koockbum (D. F. E. Auber, Fra Diavolo), ulogama u Offenbachovim djelima: Cochenille, Pitichinaccio, Franjo (Hoffmannove priče), Stiks (Orfej u podzemlju), Menelaj (Lijepa Jelena), u Straussovim operetama Frosch (Šišmiš), Pappacoda (Mletačka noć), zatim kao Lambertuccio (F. Suppé, Boccaccio), Nikola (S. Albini, Barun Trenk), Celestin (Hervé, Mam’zelle Nitouche), Jan (O. Nedbal, Poljačka krv), Pimprinette (I. Kálmán, Bajadera). Glumio je također u lakrdijama, šalama, komedijama i salonskim igrama, pokazujući smisao za karakterizaciju likova. Među najbolje kreacije ubrajaju se: Babberley (B. Thomas, Charleyeva tetka), Mongodin (E. Blum i R. Toché, Madame Mongodin), Vitez Andrija (W. Shakespeare, Na Tri kralja), Jacques (Molière, Škrtac), Jourdain (Molière, Građanin plemić), Sir Ralph (G. B. Shaw, Liječnik u dilemi), Gašpar Gegić (J. Freudenreich, Crna kraljica), Bobčinski (N. V. Gogolj, Revizor), Griesling (H. Sudermann, Cvjetni čamac), Hasenfuss (M. Derenčin, Ladanjska opozicija), Truffaldino (C. Goldoni, Sluga dvaju gospodara), Mascarille (Molière, Ljubavni spor), Giglioli (D. Niccodemi, Scampolo). Sudjelovao je u baletima Na Plitvička jezera S. Albinija kao Isidor te Sunce i zemlja J. Bayera kao bankar Mayer. Posebice je bio uspješan u improvizacijama, solističkim scenama i šaljivim kupletima. Često se služio ekstemporiranjem, duhovito aludirajući na onodobne događaje. U razdoblju 1901–28. djelovao je i kao vrstan redatelj u operetnom i komediografskom repertoaru. Nastojeći na smijehu i vedru raspoloženju, postavio je Albinijeva djela Maričon, Nabob, Barun Trenk; Korneviljska zvona J. R. Planquettea, Lehárova Grofa Luxemburga; Mam’zelle Nitouche Hervéa, Straussova Cervantesa, Suppéove Vesele đake i Lijepu Galateju; Hoće da vraguje J. N. Nestroya; Krasuljicu Antonije Kassowitz-Cvijić. Također je prevodio i lokalizirao strana djela: Sirota djevojka L. Krenna i K. Lindaua; Španjolska muha F. Arnolda i E. Bacha. I sam je autor duhovitih kazališnih komada Alaj su nas nasamarili i On je poludio (oba 1912), Moderni prosjak (1913), u kojima je glavni glumac i redatelj. S V. Badalićem napisao je libreto za Vilharovu operetu Gospođa Pokondirovićka. Od 1921–29. predavao mimiku pri Državnoj glumačkoj školi. Sudjelovao je u samim začetcima hrvatske kinematografije. Napisao je scenarij i glumio u prvom hrvatskom igranom filmu Brcko u Zagrebu (redatelj A. Maas, tj. A. Masovčić, 1917). Režirao je filmove Brišem i sudim, u kojem je i nastupao, te nedovršeni U lavljem kavezu (oba 1919). Igrao je još u Mokroj pustolovini (1918) te u kratkoj burleski Jeftina košta (1919). Kao omiljeni komičar G. je ostvario bogatu ljestvicu vedrih, dobroćudnih i naivnih likova; uspjehu je pridonosio studiozan pristup ulogama, potom glumačka pojava, glas, napose mimika. Stvorio je prepoznatljiv stil scenskog humora utemeljena na češkoj školi (V. Anton). Njegova komika nije bila lakrdijaška već prožeta dubljim osjećajima, katkada na granici tragedije. — Njegove kćeri Milada, udana Trstenjak (1894–1983) i Zorka udana Kremzar (1900–?) bile su među prvim hrvatskim filmskim glumicama. Pod pseudonimom Milada Tana Milada je odigrala glavne uloge u očevim filmovima Brišem i sudim i U lavljem kavezu, a Zorka 1918. glavnu ulogu u filmu Vragoljanka i sporednu u Dvjema sirotama redatelja A. Grünhuta. Že. Č.
Grund, Arnošt, hrvatski glumac, pjevač i kazališni i filmski redatelj češkoga podrijetla (Prag, 31. I. 1866 – Zagreb, 2. II. 1929). Od 1891. nastupao je u češkim kazalištima, u zagrebačkom HNK-u od 1895. nastupa u komedijama, operama i operetama, kao Vitez Andrija (William Shakespeare, Na Tri kralja), Jourdain (Molière, Građanin plemić), lord Babberly (Brandon Thomas, Charleyeva tetka), Hasenfus (Marijan Derenčin, Ladanjska opozicija), Vašek (Bedřich Smetana, Prodana nevjesta), Frosch (Johann Strauss ml., Šišmiš). Režirao je komedije i operete, prevodio i lokalizirao strana djela. Pisao je scenske šale o aktualnim lokalnim temama, npr. Alaj su nas nasamarili, na temelju koje je, u proizvodnji Prvoga hrvatskog kinematografskog poduzeća »Croatia«, snimljen prvi hrvatski igrani film Brcko u Zagrebu (redatelj Arsen Maas, 1917; nije sačuvan), u kojemu je i nastupio, kao i u tri filma koje je to poduzeće proizvelo 1918 (Tko? u režiji Roberta Staerka, Dvije sirote Alfreda Grünhuta i Mokra pustolovina nepoznatog redatelja). Potom je 1919. za poduzeće Jugoslavija, tvornica filmova režirao tri igrana filma, u kojima je i glumio: melodramu Brišem i sudim, kratku burlesku Jeftina košta (i scenarist) te U lavljem kavezu (ne zna se je li dovršen). Nastupio je i u filmu Kovač raspela (Heinz Hanus, 1920). Izvanredan mimičar, predavao je na glumačkoj školi. Njegova kći Milada Tana (udana Trstenjak, 1894–1983) glumila je 1919. u filmovima Brišem i sudim i U lavljem kavezu, a Zorka (udana Kremžar, 1900–1984) 1918. u filmovima A. Grünhuta Vragoljanka i Dvije sirote. Citiranje: Grund, Arnošt. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na kazališnog glumca Arnošta Grunda
(doslovno iz odluke: „u spomen na kazališnog glumca Arnošta Grunda“)
u spomen na kazališnog glumca Arnošta Grunda
(doslovno iz odluke: „između kućnih brojeva 22 i 24 u smjeru sjevera i završava kao slijepa, imenuje se u spomen na ka-“)