Artur Marić

veleindustrijalci i dobrotvori Zagreba; XX st

MARIĆ, Artur (Mayer), gospodarstvenik (Zagreb, 13. IX. 1888 — Petrinja?, 10. IV. 1941?). Brat gospodarstvenika Milana. U Zagrebu završio gimnaziju 1906. i započeo pravni studij, u Leipzigu završio Trgovačku akademiju te u Heidelbergu 1910. doktorirao pravo tezom Die bäuerliche Hauskommunion (Zadruga) in den Königreichen Kroatien und Slavonien (tiskano Heidelberg 1910). Od 1913. suvlasnik tvrtke »Hinko Mayer i drug«, nakon očeve smrti 1918. s bratom, s kojim je proširio trgovački program (od 1919. Parfimerijski odjel) i poslove (poljogospodarstvo, knjigoveštvo i dr.). S njim je ulagao u trgovinu te industriju, osobito naftnu, ali i tekstilnu te papirnu, osnovao Anglo-jugoslavensko petrolejsko d. d. 1921 (Jugoslavenski Shell od 1936; član te 1930–36. potpredsjednik uprave), koje je, ponajviše na njihovu inicijativu, 1927. izgradilo rafineriju nafte u Capragu (danas Rafinerija nafte Sisak) i 1932. poslovnu zgradu u Zagrebu (R. Lubynski, Gajeva ul., kbr. 5), a uz kemijsku industriju (1930-ih u upravi tvornice Zorka) bavio se i elektrotehničkom (u drugoj pol. 1930-ih potpredsjednik uprave Jugoslavenskoga Auer d. d. za plinsko žareće svjetlo te elektriku). Među ostalim bili su suvlasnici Sjedinjene tvornice konoplje i užarske robe (Tvornica užarske robe i trgovina ribolovnih predmeta »Josip Balković i sin« do 1920), tvornice svijeća odn. kemijskih proizvoda i svijeća Iskra, Jugoslavenske tvornice oksigena i gvozdene buradi (od 1931. Lim d. d.), Grafičkoga nakladnoga zavoda »Union« i nakladne knjižare Minerva; uoči II. svjetskoga rata glavninu dionica tih društava prenijeli su na srodnike, a za NDH pretežno ih je preuzela država. U međuratno doba član uprave Hrvatske sveopće kreditne banke. Djelujući i filantropski, bio predsjednik dobrotvornoga društva »Prehrana« i Nadzornoga odbora Hrvatskoga radiše od 1930. Kolekcionar umjetnina, u svojem je ljetnikovcu u Zagrebu (Ul. I. G. Kovačića, kbr. 37; M. Geher, 1891, pregradnja A. Baranyai i S. Benedikt, 1928; od 1995. Hrvatski muzej arhitekture HAZU) držao zbirke slika te predmeta u svezi s banom J. Jelačićem. Bio generalni konzul Albanije u Zagrebu. Javljao se aktualnim gospodarskim temama (Novosti, 1937; Metalurgija, Beograd 1938). Spominje se kao slobodni zidar. LIT.: (O knj. Die bäuerliche Hauskommunion): I. Strohal, Mjesečnik Pravničkoga družtva u Zagrebu, 36(1910) 11, str. 1058–1063; 12, str. 1137–1143. — K. Kadlec, Archiv für slavische Philologie (Berlin), 33(1912) str. 559–562. — Who’s Who in Central and East-Europe. Zurich 1937. — V. Mayer: Dobrotvorno društvo »Prehrana« 1914–1939. Zagreb 1939, 32–33, 35. — B. Horvat: Industrija nafte u Jugoslaviji, 2. Beograd 1966, 88–94, 98–99. — I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 1995, 28, str. 97, 99–100, 107–108. — J. Žgaljić: Pet stoljeća hrvatske nafte. Rijeka 2003, 70, 72, 99–102. — M. Kolar-Dimitrijević: Hrvatski radiša 1903–1945 (2003). Zagreb 2004, 164, 389 — D. Kisić: Hrvatski muzej arhitekture Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Glasnik HAZU, 2(2016) 3/4, str. 38–39, 41. — K. Sutlić: (Razgovor s D. Marićem). Jutarnji list, 19(2016) 30. X, str. 8–11. — Ljepota – biografski leksikon slobodnih zidara Hrvatske. Zagreb 2017. — I. Žebec Šilj: Zagrebačka industrija 1935–1939. u kontekstu međuratnog gospodarskog razvoja. Zagreb 2017. — L. Magaš Bilandžić: Sergije Glumac. Zagreb 2019.