August Cilić

glumac i kazališni redatelj; 1891-1963

August Cilić (Zagreb, 10. kolovoza 1891. – Zagreb, 30. ožujka 1963.) je hrvatski glumac, komičar i redatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
== Životopis ==
Od okupacije organizirano je radio za NOP. Članom KP postao je 1942. Na oslobođenom teritoriju je bio od 1944. Poslije oslobođenja bio je aktivan društveni radnik. Njegov je lik prikazan u desetoj epizodi televizijske serije Nepokoreni grad iz 1982. godine.
== Filmografija ==
"Pustolov pred vratima" kao zastupnik tvrtke za nadgrobne spomenike (1961.)
"Jurnjava za motorom" (1959.)
"Takva pjesma sve osvaja" (1958.)
"Cesta duga godinu dana" kao djed Gregorije (1958.)
"U našeg Martina" (1958.)
"Svoga tela gospodar" (1957.)
"Jubilej gospodina Ikla" kao Leopold pl. Borovitza (1955.)
"Kameni horizonti" kao stric Milja (1953.)
"Ciguli Miguli" kao Valentin Žugec (1952.)
"Lisinski" (1944.)
"Dvorovi u samoći" (1925.)
"Dvije sirotice" (1919.)
"Matija Gubec" (1919.)
== Vanjske poveznice ==
August Cilić u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)

CILIĆ, August, glumac i redatelj (Vrapče, 10. VIII 1891 — Zagreb, 30. III 1963). Pučku školu završio u Stenjevcu, gimnaziju počeo u Zagrebu, no ubrzo se priključio putujućim glumačkim družinama. Na poticaj F. Sotošeka kraće je učio glumu kod V. Antona. God. 1912. postaje član putujuće družine Mike Stojkovića, gdje utvrđuje osnove glumačkog umijeća. God. 1915–22. angažiran kao komičar, redatelj i pjevač u Varaždinskom kazalištu te se od burlesknog komičara postupno razvija u karakternog glumca. Istaknuo se nastupima i režijom Moliereovih drama Škrtac, Umišljeni bolesnik, George Dandin. Povratkom u Zagreb nastupa na mnogim kabaretskim pozornicama, često s vlastitim skečevima i improvizacijama, stekavši popularnost navlastito kao interpret zagrebačkog kajkavskog idioma. Na poziv B. Gavelle 1925. prelazi u HNK te se potvrđuje ulogom Medobuza u Diogenešu T. Brezovačkog. C. je na zagrebačku pozornicu donio novi tip komike s elementima ekspresionističke groteske, nekada preširoka zamaha i s oštrinom karikature, ali uvijek s notom humanizma. Najveće uspjehe postigao je ulogom Švejka (J. Hašek, M. Brod, H. Reimann, Dobri vojnik Švejk). Nosio je i klasični komični repertoar: W. Shakespeare (Falstaff u Veselim ženama Windsorskim, Grobar u Hamletu), B. Jonson (Corvino u Volponeu), Moliere (Harpagon u Škrcu i Argan u Umišljenom bolesniku), L. Pirandello (Perella u komediji Čovjek, životinja i krepost). U domaćem repertoaru bio je popularan kao Grga u Freudenreichovim Graničarima te izvrstan prikazivač tragikomičnih sudbina malih ljudi iz gradske periferije u komadima G. Senečića pisanih za njega (Slučaj s ulice, Ferdinand, Neobičan čovjek, Logaritmi i ljubav). Za okupacije radi kao ilegalac (rukopisni zapisi u IHRPH), a u srpnju 1944. prelazi na oslobođeni teritorij i postaje glumac i redatelj Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske. Poslije rata vraća se ulogama u dijalektalnim i klasičnim komedijama, a okušao se i u suvremenim komadima B. Nušića, J. Horvata i S. Kulenovića. Potkraj glumačkog razvitka proširuje repertoar psihološkim dramskim ulogama: Ekdaj (H. Ibsen, Divlja patka), Krnec (I. Cankar, Kralj Betajnove) i Matkalić (B. Kreft, Velika puntarija). Glumio je već u prvim hrvatskim nijemim filmovima: Matija Gubec A. Biničkog, Dvije sirote A. Grünhuta (1918) i Dvorovi u samoći (1917) T. Strozzija (1925), te u zvučnom filmu Lisinski O. Miletića (1944). Poslije oslobođenja vraća se komičnim ulogama te igra u filmu Ciguli Miguli B. Marjanovića (1952), Jubileju gospodina Ikla V. Mimice, (1955) Svoga tela gospodar F. Hanžekovića (1957), Takva pjesma sve osvaja, U našeg Marina (oba 1958) i Jurnjava za motorom B. Majera (1959). LIT.: August Cilić. Hrvatska pozornica, 1925/26, 10, str. 168. — August Cilić o sebi. Zagreb, 1(1929) 2, str. 8–9. — I. Sučić (-is): Kako je Cilić došao do kazališta. Jutarnji list, 18(1929) 6189, str. 9. — N. Polić (Grga Čokolin): Dva dobra vojaka. Novosti, 24(1930) 261, str. 27. — B. Gršković: Novi Cilić. Večer, 14(1933) 3681, str. 4. — G. Senečić: 25 godina smijeha Gustla Cilića. Svijet 7 dana, 1(1938) br. 26; 2(1939) br. 1–13. — August Cilić slavi 25-godišnji jubilej. Komedija, 6(1939) 13, str. 4–7. — 25-godišnji jubilej Augusta Cilića. Ibid., br. 11, str. 7–11. — Dvadesetpetogodišnji jubilej umjetničkog rada popularnog komičara g. Augusta Cilića. Mi i vi, 2(1939) 3, str. 24–25. — K. Mesarić: August Cilić. Komedija, 6(1939) 14, str. 1–7. — G. Senečić: Pred 25-godišnji jubilej Augusta Cilića. Ibid., 12, str. 2–5. — D. Ivanišević: Zapis o partizanskoj pozornici. Kazališne vijesti, 4(1953/54) 6, str. 8–13. — G. Senečić: »Naš Gustl«. Ibid., 5, str. 4–11. — August Cilić – 50 godina umjetničkog rada. Hrvatsko narodno kazalište, sezona 1959/60. Drama, 6 (broj posvećen A. Ciliću). Zagreb 1959. — J. Puljizević: In memoriam Augustu Ciliću. Telegram, 4(1963) 154, str. 7. — D. Roksandić: August Cilić – osebujna glumačka ličnost. Borba, 28(1963) 8. XI. — D. Šošić: In memoriam Augustu Ciliću. Večernji list, 5(1963) 1. IV. — I. Šibl: Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve. Zagreb 1967, 286, 287. — M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 2. Zagreb 1970. — N. Batušić: Povijest hrvatskog kazališta. Zagreb 1978. — I. Mrduljaš: Zagrebački kabaret. Zagreb 1984. — I. Škrabalo: Između publike i države. Povijest hrvatske kinematografije 1896–1980. Zagreb 1984. — P. Volk: Istorija jugoslovenskog filma. Beograd 1986.

Cilić, August, hrvatski glumac (Zagreb, 10. VIII. 1891 – Zagreb, 30. III. 1963). Isprva glumio u putujućim družinama. Kao komičar, redatelj i pjevač bio je angažiran 1915–22. u Stalnom gradskom kazalištu (danas HNK) u Varaždinu, zatim je nastupao na zagrebačkim kabaretnim pozornicama do 1925., kada je postao član zagrebačkoga HNK-a. Istaknuo se kao znalac dijalektalnog izričaja i glumačke karikature, do groteske stiliziran tumač komičnih karaktera. God. 1944. bio je glumac Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske, a nakon rata proširio repertoar i klasičnim psihološkim likovima. Važnije uloge: Medobuz (Tituš Brezovački, Diogeneš), Švejk (Jaroslav Hašek, Dobri vojak Švejk), Harpagon i Argan (Molière, Škrtac i Umišljeni bolesnik), Hjalmar Ekdaj (Henrik Ibsen, Divlja patka). Nastupao već u prvim hrvatskim nijemim filmovima u proizvodnji Prvoga hrvatskog kinematografskog poduzeća »Croatia« (Matija Gubec, Aleksandar Binički, 1917; Dvije sirote, Alfred Grünhut, 1918), a i nakon II. svjetskog rata (Lisinski, Oktavijan Miletić, 1944; Ciguli Miguli, Branko Marjanović, 1952; Jubilej gospodina Ikla, Vatroslav Mimica, 1955; Svoga tela gospodar, Fedor Hanžeković, 1957), istaknuvši se u manjim, komičnim ulogama. Citiranje: Cilić, August. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata