Bartol Kašić

isusovac, jezikoslovac, književnik, prevoditelj Svetoga pisma; 1575-1650

Kašić (Cassius, Cassio), Bartol, hrvatski pisac i jezikoslovac (Pag, 15. VIII. 1575 – Rim, 28. XII. 1650). Isusovac. Školovao se u Pagu, u Ilirskom kolegiju u Loretu te u isusovačkom Rimskom kolegiju. U isusovački je red stupio 1595., a zaređen je 1606. Bio je učitelj, propovjednik i ispovjednik u Rimu, Dubrovniku i Loretu te kao isusovački misionar u službi katoličke obnove proputovao balkanske zemlje pod osmanskom vlašću. – Kašićevo je djelo kamen međaš u povijesti hrvatskoga književnog jezika i religijske kulture. Za potrebe Akademije ilirskoga jezika u Rimu po naredbi generala isusovačkoga reda napisao je na latinskome prvu gramatiku hrvatsku jezika Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige (Institutionum linguae illyricae libri duo, 1604., prijevod na hrvatski 2002). Tim je svojim mladenačkim prvijencem utjecao izravno na hrvatske gramatičare sve do preporoda. Najbrojnija su mu nabožna djela, najčešće preradbe (Način od meditacioni, 1613; Pjesni duhovne, 1617; Život sv. Ignacija, 1623; Zrcalo nauka krstjanskoga, 1631; Život Gospodina našega Isukrsta, 1637). Od liturgijskih djela najznačajnija su Vanđelja i pištule istomačene iz Misala rimskoga u jezik dubrovački (1641., 1787., 1841) te prvi potpuni prijevod obrednika na hrvatski jezik Ritual rimski (Rituale romanum, 1640., pretisak 1993), koji je u sedam izdanja bio u uporabi u štokavskim i čakavskim krajevima sve do 1929. U rukopisu je ostao prijevod cijeloga Svetoga pisma jer je u Rimu bilo spriječeno njegovo tiskanje (objavljen 1999), tragedija Sveta Venefrida (objavljena 1938., 1991), autobiografija na latinskome (objavljena 1940. i u prijevodu Putovanja južnoslavenskim zemljama, 1987) te Hrvatsko-talijanski rječnik s Konverzacijskim priručnikom (preslik 1990). Od gramatike do prijevoda Svetoga pisma oblikovao se Kašićev književni jezik od čakavsko-štokavske prema štokavskoj ikavsko-jekavskoj stilizaciji. Izborom štokavštine, za koju je znao, putujući po hrvatskim krajevima, da je najproširenija, uređenjem slovopisa te opisom jezičnoga ustrojstva odredio je smjer standardizacije hrvatskoga jezika i priskrbio si ime oca hrvatske gramatike. Kašićev se utjecaj na kasnije jezikoslovce vidi u sličnim stajalištima o književnom jeziku, pogotovo glede širine njegove dijalektne osnove i oslonjenosti na književnojezičnu tradiciju, u podudarnim normativnim odredbama i podudarnom opisu jezika koji su stoljećima izgrađivali kao opći hrvatski jezik. Citiranje: Kašić, Bartol. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Bartol Kašić (Pag, 15. kolovoza 1575. – Rim, 28. prosinca 1650.) bio je hrvatski katolički svećenik, isusovac, gramatičar, duhovni pisac i prevoditelj. Autor je prve hrvatske gramatike Institutionum linguae illyricae libri duo (1604.).
Različiti su zapisi njegova imena: lat. Bartholomaeus Cassius i Bartolomeo Cassio, potpisivan i s Bogdančić ponekad s dodatkom Pažanin.
== Životopis ==
Rano je ostao bez oca pa je o njemu skrbio ujak Luka Deodati Bogdančić, paški svećenik, kod kojega je naučio čitati i pisati. Potom je pohađao općinsku školu u Pagu nakon koje se od 1590. školuje u Ilirskom kolegiju u Loretu (kod Ancone) koji su vodili isusovci. Kao darovita i marljiva učenika poslali su ga 1593. na daljnje školovanje u Rim gdje je 1595. stupio u Družbu Isusovu. Pripadao je Rimskoj provinciji. Još kao rimski student počeo je poučavati hrvatski u tamošnjoj Ilirskoj akademiji.
Tada se počeo zanimati za hrvatski jezik te je najkasnije do 1599. sastavio hrvatsko-talijanski rječnik čiji se rukopis od 18. st. čuva u Dubrovniku. Neki proučavatelji Kašićeva djela misle da je to jedan od triju rječnika koje je on sastavio, uz onaj koji se čuva u Perugi i treći u Oxfordu. To je kvalificiralo Kašića za daljnji rad u području hrvatskoga jezika.
Budući da su isusovci vodili brigu o kršćanima u Osmanskom Carstvu i nastojali poučavati na mjesnome jeziku, za to im je u hrvatskome slučaju nedostajao odgovarajući i priručnik. Taj je nedostatak otklonjen kad su 1604. godine u Rimu na latinskome objavljene Institutionum linguae illyricae libri duo (Ustroja ilirskoga/hrvatskoga jezika dvije knjige) – prva gramatika hrvatskoga jezika. Na nešto manje od dvije stotine stranica i u dva dijela (»knjige«) dati su osnovni podatci o hrvatskome (ilirskome) jeziku te je vrlo opširno razložena hrvatska morfologija. Jezik je u osnovi štokavski, ali je u visokoj mjeri prisutna čakavština pa se prepliću stariji i noviji oblici. Iz nepoznatih razloga uz gramatiku nije objavljen rječnik kako će to poslije većinom biti s isusovačkim rječnicima i gramatikama hrvatskoga jezika.
Kašić je za svećenika zaređen 1606. Nakon toga bio je ispovjednik u bazilici sv. Petra u Rimu za hrvatske hodočasnike.
Od 1609. do 1612. godine, boravio je u Dubrovniku i 1612./13. prerušen u trgovca bio je u pučkom misijskom pohodu gdje je posjećivao zapuštene katoličke zajednice po Bosni, Srbiji (od Smedereva do Beograda) i istočnoj Slavoniji (Valpovo, Osijek, Vukovar) o čemu je izvijestio papu. Među tim izvješćima vrijedni su dokumenti dva izvješća o svetištu Gospe Olovske.
Od 1614. do 1618. godine bio je hrvatski ispovjednik u Loretu, u isto vrijeme dok je Lovro Grisogono ondje bio rektorom.
Drugi misionarski pohod obavio je 1618/19. (Potkraj života oba je pohoda opisao u svojoj nedovršenoj Autobiografiji.) Od 1620. do 1633. godine ponovno je u Dubrovniku. Bio je vrlo omiljen propovjednik. Uspio je nagovoriti mlade dubrovačke žene, da redovito dolaze na ispovijed i sv. misu, što su prije puno manje činile. Čitao je evanđelje na hrvatskom jeziku, da ga svi razumiju. Dijelio je knjige, koje je napisao ili preveo, poput katekizma sv. Roberta Bellarminea. Posjećivao je i vjernike na otocima oko Dubrovnika. Značajan je kao prevoditelj na hrvatski pobožnih pučkih knjiga. Za hrvatsku je mariologiju tim više vrijedan jer je među ostalim, piscem prva tiskana životopisa Blažene Djevice Marije na hrvatskom jeziku, nekoliko refleksija o BDM te tako spada među pisce utemeljtelje hrvatske tiskane marijanske literature i velike širitelje štovanja Blažene Djevice Marije u Hrvata.
Nakon toga vraća se u Rim u kojemu ostaje do kraja života.
== Djelo ==
Od 1613. objavio je niz djela vjersko-poučnoga sadržaja i namjene (o životu sv. Ignacija, sv. Franje Ksaverskog, Isusovu i Marijinu), hagiografski zbornik Perivoj od djevstva (1625. i 1628.), dva katekizma i dr. Potkraj 1627. završio je duhovnu tragediju Sveta Venefrida s podnaslovom »triomfo od čistoće« koja je ostala u rukopisu i objavljena 1938. Godine 1622. Kašić je na hrvatski jezik počeo prevoditi Novi zavjet i to na dubrovačku štokavštinu, a 1625. godine dobio je nalog da prevede cijelu Bibliju. Godine 1633. kompletan prijevod predan je u Rim kako bi dobio odobrenje za tisak, ali su tada nastupile poteškoće jer su neki »našijenci« bili protiv prijevoda na narodnome jeziku. Konačno prijevod je zabranjen (»non est expediens ut imprimatur«). S obzirom na činjenicu da su prijevodi Svetoga pisma na narodni jezik u mnogih naroda imali upravo prevratnu ulogu u usmjeravanju jezične standardizacije, zabrana Kašićeva prijevoda Biblije nanijela je veliku štetu kasnijemu razvoju hrvatskoga književnog jezika. Po sačuvanim rukopisima i uz iscrpne stručne komentare taj je prijevod objavljen tek 2000. godine. Najizdavanije Kašićevo djelo je Ritual rimski koji je u raznim izdanjima do 19. stoljeća bio u uporabi u svim hrvatskim biskupijama i nadbiskupijama osim u zagrebačkoj, a otada i u njoj ostavši službenom liturgijskom knjigom sve do 1929. godine. Tako je taj prvi prijevod obrednika na jedan živi jezik posve izvjesno snažno doprinio afirmaciji hrvatskoga književnoga jezika.
Na hrvatski je oko 1641. godine u Rimu priredio djelo Tome Kempenca Piismo od nasledovanya Gospodinna nasscega Yesussa.
=== Bartol Kašić: Ritual rimski, 1640. ===
Važno je napomenuti da je Ritual rimski odigrao onu ulogu u standardizaciji nacionalnoga jezika kakvu prijevod Biblije, unatoč stilskoj raskoši i kulturnoj važnosti, vjerojatno i ne bi mogao igrati zbog banalne činjenice da je Sveto pismo bilo odlučujujućim uljudbenim čimbenikom kod protestantskih naroda – ali ne i katoličkih, kako pokazuju slučajevi francuskih i poljskih prijevoda. U toj je konstelaciji odnosa katolički obrednik poput Rituala rimskog (koji ima preko 400 stranica) imao snažniji integrativni nacionalnojezični utjecaj. Povijesno je i veoma zanimljivo Kašićevo »bosanstvo«, jer iako rodom čakavac s otoka Paga, odlučio se za »općeni jezik« (lingua communis) oblika štokavske ikavice (iako je Bibliju preveo na dubrovačku štokavsku ijekavicu), kojim je i govorio najveći dio hrvatskoga naroda. Taj štokavski ikavski idiom Kašić zove »naški« ili »bosanski« (dok je za ijekavicu rabio nazivak »dubrovački«, a za čakavštinu »dalmatinski«).
Premda nije pisao lijepu književnost i unatoč činjenici da mu glavno djelo (prijevod Svetoga pisma) nije objavljeno, pisac prve gramatike hrvatskoga jezika pripada najznačanijim Hrvatima od pera u cijeloj hrvatskoj povijesti.
=== Prijevod Svetoga pisma ===
Da bismo pokazali da se radi o esencijalno istome hrvatskom jeziku kakav je sada u službenoj porabi, navest ćemo dio Kašićevog prijevoda Biblije (1622. – 1637.) u suvremenoj grafiji. Ako zamijenimo Kašićev slovopis, tj. umjesto x pišemo ž, sc kao š, gn kao nj, gli kao lj, cz kao c, c kao č, chi kao ć, y kao j, vidjet ćemo da se radi o nešto arhaičnijem izrazu istoga hrvatskoga književnoga jezika kakav je i danas u porabi. Primjer je dan iz »Pjesme nad pjesmama« (Canticum canticorum), u prijepisu Julija Derossija koji je preslovio tekst u modernu grafiju:
Kašić: Rukopis prijevoda Biblije, 1622. – 1637.
Pjesma treća: Zaručnicu dovode zaručniku
B. Kašić, Pjesan od pjesni Salamunovijeh
Prijepis: J. Derossi)
Pjesma 4, 1-16
Zaručnik
Koliko si lijepa, prijateljice moja, koliko si lijepa!
Oči tvoje od golubica bez onega što se unutarnje taji.
Vlasi tvoji kakono stada od koza, koje su uzišle s gore Galaade. Zubi tvoji
kakono stada od ostriježenijeh koje su uzišle iz okupala sve s dvojemi :plodijemi; i neplodna nije meju njimi.
Kakono tračac čerljeni usne tvoje: i besjeden'je tvoje slatko.
Kakono razlomak od šipka, tako lica tvoja, bez onega što se unutarnje taji.
Kakono turan Davidov vrat tvoj, koji je sazdan s branami: tisuće štita vise s njega, sve oružje od jacijeh.
Dvi dojke tvoje kakono dva šteneta od košute, blizanca koja se pasu u lijerijeh.
Dokle sviće dan i prignu se sjena, pojći ću na goru od mire i na glavicu od tamijana.
Sva si lijepa, prijateljice moja, i ockvarnosti nije u tebi.
Dođi s Libana, vjerenico moja, dođi s Libana, dođi: biti ćeš moja okrunjena s verha od Amana i s verha od Sanira i Hermona, s ložišta od lava, s gora od risova.
Ranila si srce moje u jednomu od očiju tvojijeh i u jednoj kosi od vrata tvoga.
Koliko su lijepe dojke tvoje, sestro moja, vjerenico! Ljepše su dojke tvoje od vina: i vonj od pomasti tvojijeh varh svijeh mirisnijeh.
Sat kapeći usne tvoje, vjerenico, med i mlijeko pod jezikom tvojijem: i vonj od odjeća tvojeh kakono vonj od tamijana.
Vrt zaklopljen, sestro moja vjerenico, vrt zaklopljen, vrelo zapečaćeno.
Granice tvoje perivoj od šipaka s plodijemi od jabuka: od cipra s despikom.
Despik i soforana, kora i kanijela, sa svjemi stabrijemi od Libana, od mire i od aloje sa svjemi najprvijemi pomastjemi.
Kladenac od vrta: bunar od voda živijeh koje teku s naglostju s Libana.
Ili, po nekim prosudbama:
»Prelistavajući starozavjetne i novozavjetne Kašićeve tekstove u Sveučilišnoj knjižari i antikvarijatu Dominović, u kožnomu uvezu sa zlatotiskom, u velikomu formatu i na debelomu papiru, teško oko 6 i pol kilograma, jezik je gotovo isti kao u Zagrebačkoj Bibliji u redakciji Bonaventure Dude i Jure Kaštelana, malčice arhaičan.«
(Slobodna Dalmacija, članak Petra Bašića)
Dapače – možemo razmotriti sljedeće brojke: najugledniji prijevod Biblije na engleski jezik, verzija kralja Jakova ili autorizirana verzija (King James version), koja je snažno utjecala na oblik engleskoga jezika, objavljena je 1611. godine – dakle, svega dva desetljeća prije Kašićeva prijevoda. Ta riznica engleskoga jezika ima 12.143 različite riječi (izvorno, Biblija broji 8674 različitih hebrejskih, te 5624 grčkih riječi). No, Kašićev prijevod (koji nije sačuvan u cijelosti, jer nedostaju dijelovi Staroga zavjeta) broji oko 20.000 različitih riječi – što je više od engleske autorizirane verzije, kao i od izvornika. Sve to govori o jezičnoj invenciji i tvorbenoj bujnosti oca hrvatskoga jezikoslovlja.
== Hrvatstvo Kašićeva jezika ==
Iako je jezik Bartola Kašića očigledno i jedinstveno hrvatski, jer se u takvom obliku ne javlja kod drugih južnoslavenskih naroda, nije bila rijetkost da su mu u srpskim filološkim krugovima osporavali hrvatstvo jer svoj jezik nije izrijekom nazvao hrvatskim, a neki su ga srpski filolozi čak otvoreno svojatali. Činjenica je da Kašić nije nigdje izričito nazivao svoj jezik hrvatskim, nego ga je zvao lingua illyrica ili jezik slovinski, bosanski, dalmatinski ili dubrovački (pretpostavlja se da se u to zapleo iako su Hrvati njegova doba jezik nazivali arvackim zato što se bojao mletačkih vlasti te zbog nekih drugih utjecaja). No dovoljno je bilo pogledati njegovo gramatičarsko djelo Institutiones linguae Illyricae gdje među pridjevima kojima se označava nacionalnost stoji "Slovinski=Illyricus", a u njegovu rječniku stoji "Harvacchi=Sclavono, Harvatski=Sclavone, Harvat=Croato", čime se vidi da su to sve istoznačnice za Kašića. Njegovo razlikovanje jezika se vidi i kod grupiranja prijevoda Biblije, gdje svoj prijevod stavlja u jednu skupinu i naziva ga slavonicis, dalmaticis seu illyricis, a drugu skupinu naziva serblianis seu ruthenicis.
Indikativno je da je svom djelu Pjesni duhovne uvrstio pjesmu, posvetu svoga prijatelja, kotorskog vlastelina Mara Dragovića, koja je sadržavala stihove:
Naši Dalmatini, i vas Rod Hrvacki
Držat će u cini pjevanja glas rajski
== Djela ==
Razlika skladanja slovinska, 1599., (ostao u rukopisu, tiskan kao Hrvatsko-talijanski rječnik s Konverzacijskim priručnikom, prir. Vladimir Horvat, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1990., 2. izmj. izd. 2011.)
Prva hrvatska gramatika, odnosno Institutionum linguae Illyricae libri duo Rim, 1604. (prijetisak Köln—Beč 1977., CD Zagreb 2001. hrv. prijevod Osnove ilirskoga jezika udvije knjige, Zagreb 2002., 2. izd. Zagreb—Mostar, 2005)
Nacin od meditationi i molitvae koyase cinij pametyu nascom, Rim, 1613.
Istoria loretana od sfetae kuchiae Bogorodicinae, Rim, 1617.
Nauk karstyanski kratak, Rim, 1617. (izgubljeno), 1633.
Piesni duhovnae od pohvalaa Boxyieh, Rim, 1617. (prijetisak München, 1978.)
Xivot s. Ignatia skrachieni, Rim, 1624.
Perivoy od dievstva illi xivoti od dievica, Rim, 1625., Venecija, 1628.
Zarçalo naukka karstyanskoga. Od iʃpovieʃti, i od priceʃtenya, Rim, 1631, 1671.
Zarçalo malo (izgubljeno).
Xivot Gospodina nascega Isukarsta, Rim, 1638., Venecija, 1700.
Xivot sfetoga Franceska Saveria od Druxbae Yesussovae, apoʃtola od India, Rim, 1638.
Kalendar iz Missala rimskoga. Spovidanye pravae virae, Rim, 1640.
Ritual rimski (Rituale Romanum). Rim, 1640. (prijetisak Zagreb, 1993.), Senj 1824., Venecija 1827., Zagreb, 1859., 1878., Sarajevo 1887.
Tomme od Kempisa kanonika regulara od reda s. Agustina Piismo od nasledovanya Goʃpodinna Naʃʃcega Yeʃʃuʃa, Rim, 1641.
Vanghielia i pistule istomaccene s Missala novvoga rimskoga u iesik dubrovacki sa grada i darxave dubrovacke, Rim, 1641. Dubrovnik, 1784., (Vandjelja i kgnighe apostolske istomacene iʃ Missala novoga rimskoga u jeʃik slovinski, 1841.)
Putovanja južnoslavenskim zemljama, Privlaka 1987.
Autobiografija isusovca Bartola Kašića u prijevodu i izvorniku, prir i s lat. preveo Vladimir Horvat, Školska knjiga, Zagreb 2006.
Venefrida. Eine Tragödie, Bamberg 1991.
Izabrana štiva, (s bibliografijom), Zagreb 1997.
Biblia sacra. Versio Illyrica selecta, 1–2. Biblia Slavica, IV/2., Paderborn—München—Wien—Zürich, 1999–2000.
Bartol Kašić. Izbor iz djela., Stoljeća hrvatske književnosti, knj. 103, prir. i transkrib. Darija Gabrić-Bagarić, Matica hrvatska, Zagreb, 2010.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Bartol Kašić (u. 28. 12. 1650.), prva hrv. gramatika i prvi prijevod Biblije - TV kalendar 2015.
Moderan prijevod (Zagrebačka Biblija 2000.), dostupan na Web stranici
»Hrvatska biblija Bartola Kašića« (Slobodna Dalmacija, 5. prosinca 2000.)
BARTOL KAŠIĆ: BIBLIJA (BIBLIA SACRA)-EDICIJA BIBLIA SLAVICA  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. lipnja 2016. (Wayback Machine)
Matica hrvatska:Kašićev prijevod Svetoga pisma i liturgijskih knjiga  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. prosinca 2017. (Wayback Machine)
[neaktivna poveznica]
Hrvatski biografski leksikon: Kašić, Bartol
DIKAZ - Digitalna knjižnica Zadar: 1. Rituale Romanum = Ritual rimski., 2. Xivot Gospodina nascega Isukarsta = Vita del Signor nostro
Ritval Rimski: po Bartolomeu Kassichiu od Druxbae Yesusovae
Bartol Kašić: Xivot gospodina nascega Isvkarsta
Bartol Kašić: Zarçalo navkka karstyanskoga Od Ispovíesti, i od Pricestenya
Bartol Kašić: Perivoy od dievstva illi xivoti od dievica
Bartol Kašić: Institutionum linguae illyricae libri duo

KAŠIĆ, Bartol (Cassio, Cassius, Kassicch; Bartul, Bartolomeo, Bartholomaeus, Baro), jezikoslovac, prevoditelj, vjerski pisac i leksikograf (Pag, 15. VIII. 1575 — Rim, 28. XII. 1650). Osnovnu izobrazbu stjecao u Pagu i Zadru, potom ga je ujak Luka Bogdaničić, arhiprezbiter zborne crkve paške, poveo u Italiju. Ondje se školovao u isusovačkom Hrvatskom kolegiju u Loretu (1591–93) te u Rimu, gdje je 1595. stupio u Družbu Isusovu, 1597–99. studirao u Rimskom kolegiju, a 1606. bio zaređen za svećenika. Istaknuvši se filološkom izobrazbom, već je kao učenik 1598. poučavao mlađe u gramatici. God. 1599. dobio je zadatak da za potrebe novoosnovane Akademije ilirskoga jezika, u kojoj su se mladi redovnici trebali pripravljati za crkveni rad među južnim Slavenima, napiše gramatiku književnoga hrvatskoga jezika. Pisana na latinskom jeziku, gramatika Institutiones linguae Illyricae (1604) zasnovana je na onodobnom hrvatskom književnom uzusu i uz čakavsku narječnu stilizaciju uključuje štokavsku, koju za pretežno čakavsku okolinu čak i ističe. Nastala na temelju najbolje ondašnje latinske gramatičke literature (E. Alvares, A. Manuzio), prema kojoj se K. odnosio kritički, slobodno i stvaralački, ona je, uz poneke promašaje, dobar opis jezika gramatički još posve neistražena, ne zaostajući pritom, uglavnom, za razinom svojega doba. Bila je to prva gramatika hrvatskoga književnoga jezika i njom je položen temelj hrvatskoj gramatičkoj tradiciji, koja se, nadovezujući se izravno ili neizravno na Kašića, nastavila sve do XIX. st. Vrlo je vjerojatno već oko 1600. K. sastavio konverzacijski priručnik (Libretto di frasi) i hrvatsko-talijanski rječnik (Razlika skladanja slovinska, knjižnica Male braće u Dubrovniku), koji je do 1990. ostao u rukopisu. God. 1608. bio je »ilirski« ispovjednik u Rimu, a 1609. poslan je u misije u Dubrovnik, gdje se upoznao s intelektualnom okolinom i jezičnom osobitošću toga grada, pa mu je i jezik od tada obojen izrazito štokavski. Za koludrice dubrovačkih samostana napisao je 1612. djelo o molitvi i meditaciji Način od meditacioni i molitve (1613). Iste je godine, prerušen u trgovca, poslan na turski teritorij da izravno upozna položaj tamošnjega kršćanskoga puka. Preko istočne Hercegovine i Bosne stigao je do Beograda i posjetio Srijem, Vukovar i Osijek te, vrativši se preko Mitrovice u Beograd, pošao u Smederevo. Nakon povratka u Dubrovnik 1613. otišao je u Rim podnijeti izvješće, te na putu između Bovina i Beneventa naišao na Dalmatince prebjegle pred Turcima. Opis toga susreta (u autobiografiji) prvo je pisano svjedočanstvo o Hrvatima u južnoj Italiji. Ne uspjevši u Rimu u nastojanju oko sređivanja crkvenih prilika u »Iliriku«, 1614–18. djelovao je kao ispovjednik u Loretu, gdje je napisao knjižicu Istoria loretana (1617) o marijanskim svetištima u Loretu i Trsatu, slobodni prepjev himana rimskoga brevijara Pjesni duhovne od pohvala Božijeh (1617, nije pronađen tiskani primjerak, prema rukopisu iz Vatikanske knjižnice 1634. za tisak priredio K. Horvat u Građi za povijest književnosti hrvatske, 1912), čime je dao hrvatsku redakciju liturgijskih tekstova koji su utjecali na izgrađivanje književnojezičnoga osjećaja u hrvatskoj okolini, i možda preveo Nauk karstjanski kratak (sačuvano samo 2. izd. iz 1633) R. Bellarmina. Na drugom misijskom putovanju 1618. otišao je preko Dubrovnika u turske zemlje i posjetio Beograd, Srijem, Osijek, Valpovo, potom Temišvar, te, vrativši se u Slavoniju, bio u Moroviću, Ilači, Marincima i Nijemcima. Bio je i u Iloku te nakon nekoliko mjeseci boravka u Beogradu ponovo posjetio Osijek i Valpovo, a kad se vratio u Beograd, napisao 1619. Perivoj od djevstva. Život sv. Cecilije i dvije obrane katoličke vjere od protestanata na latinskom jeziku (nijedno djelo nije se očuvalo). Boraveći od 1620. u Dubrovniku sa zadaćom da ondje utemelji novu isusovačku rezidenciju, djelovao je kao propovjednik i ispovjednik te pisao poučna djela. God. 1622–30. preveo je Bibliju, koja je do 1999. ostala u rukopisu. Crkvene vlasti nisu odobrile objavljivanje latiničnoga prijevoda na narodnom jeziku u doba jakih nastojanja u crkvenoj politici da se u Hrvata podupiranjem isključivo crkvenoslavenskoga jezika te ćirilice ili glagoljice kao pisma djeluje na slavenske pripadnike Istočne crkve, što je i u hrvatskom episkopatu imalo odlučnih pristaša. Prijevod Svetoga pisma velik je pothvat, u kojem je K. do potankosti morao razraditi i primijeniti sve izražajne mogućnosti štokavski stiliziranoga književnoga jezika kakav se tada, na širokoj pučkoj osnovi, stao razvijati u Hrvata, miljokaz na putu i podloga daljnjemu razvoju, iako mu je izravno djelovanje bilo vrlo ograničeno jer nije tiskan. Ipak je K. preko drugih, poslije objavljenih, djela s liturgijskim čitanjima djelovao na izgradnju i ustaljivanje hrvatskoga štokavskoga književnoga jezika. U tom je razdoblju prema izvorniku G. G. Sopranija objavio prijevod Života sv. Ignacija (1624), koji se odlikuje istančanim semantičkim nijansiranjem i leksikom bogatijim od onoga u hrvatsko-talijanskom rječniku, duhovnu dramu u stihovima Venefrida, tragedija. Trionfo od čistoće (1627, priredio F. Fancev, Vrela i prinosi, 1938; Darija Gabrić-Bagarić, 1991), koja u cjelokupnom njegovu opusu te povijesti hrvatske filologije, osim po umjetničkom postupku, zauzima posebno mjesto zbog sustavnoga prihvaćanja jezika dubrovačke literarne tradicije, zbirku legenda o djevičanskim sveticama Perivoj od djevstva (1625) te ispovjedni obrednik Zarcalo nauka karstjanskoga (1631). Kad je nakon trinaestogodišnjih velikih i uspjeha i trvenja s ekskluzivnom okolinom napustio Dubrovnik, po papinu je nalogu opet bio »ilirski« ispovjednik u Loretu i potom u bazilici sv. Petra u Rimu. Ondje je 1635. odobrio tiskanje drugoga izdanja glagoljaškoga djela Izpravnik za erei izpovidnici i za pokornici Š. Budinića (priredio R. Levaković), što pokazuje da je dobro znao i glagoljicu. Za potrebe crkvenih vlasti napisao je i Correttione (priredio V. Horvat, Vrela i prinosi, 1992–93), ispravak lekcionara I. Bandulavića, te sastavio Život Gospodina našega Isukarsta (1638) s kraćim Bogorodičinim životopisom. God. 1636. preveo je obrednik Rimske crkve Ritual rimski (1640) i uz njega novi, gregorijanski Kalendar iz Misala rimskoga, a 1641. izašao je njegov prijevod evanđelja i poslanica Vanđelja i pistule iz Rimskoga misala, prilagođen dubrovačkim jezičnim navikama. Ta su djela, osobito obrednik, bitno utjecala na razvoj štokavskoga književnoga jezika u Hrvata, izgrađujući preko liturgijskih čitanja i obrednih molitva jezični osjećaj najširih slojeva. U tom je razdoblju, u povodu stogodišnjice osnutka Družbe Isusove, preveo djelo Tome Kempenca De imitatione Christi. Iz 1649. njegova je opširna nezavršena autobiografija (Vita P. Bartholomaei Cassii Dalmatae ab ipsomet conscripta, dijelom objavljeno u: E. Fermendžin, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica. Zagreb 1892, cjelovito u Građi za povijest književnosti hrvatske 1940, priredio M. Vanino; prijevod S. Sršan 1987. i 1999, Horvat 2006), zapravo opis misionarskih putovanja, kulturološki vrijedan izvor većinom autentičnih podataka o životu i radu stanovnika nekih južnoslavenskih krajeva pod turskom vlašću u XVII. st. U rukopisu su mu, prema bilješci iz 1646, ostale još propovijedi uz nedjeljna evanđelja, Paradisus de virtutibus animae Alberta Velikoga, Dialoghi illirici del purgatorio, del paradiso, e del inferno, Colloquia septem sultani Solimani de cognoscenda vera Dei fide in lingua illirica, a sačuvani su i objavljeni Memorijali papi Urbanu VIII. i kardinalima (Croatia sacra, 1934, priredio Vanino; Vrela i prinosi, 1992–93, priredio Horvat), De variis versionibus sacrae scripturae, Corollaria i Apologia onima koji tvrde da je sv. Jeronim preveo Sveto pismo na slavenski (Horvat, Ibid.). Kašićevo književno djelo, jednako ono na latinskom kao i na hrvatskome, bitno je za novovjeki hrvatski razvoj: jezični, književni i kulturni. Dometi njegova rada znatno su širi i dublji od samoga crkvenoga aktivizma u duhu katoličke obnove, koja mu je dala poticaj, te je kao malo koji drugi pojedinac pridonio stvaranju podloge iz koje je poslije niknuo ilirizam. Skulpturu Kašićeva lika izradio je M. Grgas, poprsje I. Mirković, medalju Mladen Mikulin, ulje na platnu Zlatica Kovačiček-Poljan. DJELA: Institutionum linguae Illyricae libri duo. Romae, apud Aloysium Zannettum, 1604 (pretisak Köln—Wien 1977, CD Zagreb 2001; hrv. prijevod Osnove ilirskoga jezika udvije knjige. Zagreb 2002, Zagreb—Mostar 2005²). — Nacin od meditationi i molitvae koyase cinij pametyu nascom. U Rimu, polak Bartolomea Zanetta, 1613. — Istoria loretana od sfetae kuchiae Bogorodicinae. U Rimu, pri Bartolomeu Zannettu, 1617. — Nauk karstyanski kratak. U Rimu, u Utisctenici istoga Sfetoga Skuppa, 1617 (izgubljeno), 1633. — Piesni duhovnae od pohvalaa Boxyieh. U Rimu, pri Bartolomeu Zannettu, 1617 (pretisak München 1978). — Xivot s. Ignatia skrachieni. U Rimu, po eredu Bara Zanetta, 1624. — Perivoy od dievstva illi xivoti od dievica. U Rijmu, po Eredieh Bara Zanetta, 1625; In Venetia, presso Marco Ginammi, 1628. — Zarçalo naukka karstyanskoga. Od iʃpovieʃti, i od priceʃtenya. U Rymu, po eredieh Bara Zanetta, 1631, 1671. Zarçalo malo (izgubljeno). — Xivot Gospodina nascega Isukarsta. In Roma, nella Stamperia della S. Congreg. de propag. fide, 1638; In Venetia, apresso Bartolo Occhi, 1700. — Xivot sfetoga Franceska Saveria od Druxbae Yesussovae, apoʃtola od India. U Rijmu, pri Bernardinu Tani, 1638. — Kalendar iz Missala rimskoga. Spovidanye pravae virae. Romae, ex Typographia Sac. Congreg. de propag. fide, 1640. — Ritual rimski (Rituale Romanum). U Riimu, iz Utiesteniçae Sfet. Skuppa od razplodyenya s. vierrae, 1640 (pretisak Zagreb 1993); Senj 1824, Venetia 1827, Zagreb 1859, 1878, Sarajevo 1887. — Tomme od Kempisa kanonika regulara od reda s. Agustina Piismo od nasledovanya Goʃpodinna Naʃʃcega Yeʃʃuʃa. U Rimu, po Francesku Moneti, 1641. — Vanghielia i pistule istomaccene s Missala novvoga rimskoga u iesik dubrovacki sa grada i darxave dubrovacke. Romae, ex Typographia Bernardini Tani, 1641; Ragusa, nella Stamperia privilegiata di Carlo Antonio Occhi, 1784, 1841 (Vandjelja i kgnighe apostolske istomacene iʃ Missala novoga rimskoga u jeʃik slovinski). — Putovanja južnoslavenskim zemljama. Privlaka 1987, Osijek 1999 (Život Bartola Kašića), Zagreb 2006 (Autobiografija isusovca Bartola Kašića u prijevodu i izvorniku). — Hrvatsko-talijanski rječnik s Konverzacijskim priručnikom. Zagreb 1990, 1999². — Venefrida. Eine Tragödie. Bamberg 1991. — Izabrana štiva (s bibliografijom). Zagreb 1997. — Biblia sacra. Versio Illyrica selecta, 1–2. Biblia Slavica, IV/2. Paderborn—München—Wien—Zürich 1999–2000.

Wikipedia Wikidata