Bernard Vukas

sportaš-nogometaš; 1927-1983

Bernard "Bajdo" Vukas (Zagreb, 1. svibnja 1927. – Zagreb, 4. travnja 1983.) bio je hrvatski nogometaš. Najbolji igrač splitskoga Hajduka svih vremena[tko kaže?] i njegov prvi sportski direktor.
== Igračka karijera ==
=== Klupska karijera ===
Rođeni je Zagrepčanin s Trešnjevke. Nogometnu karijeru je započeo 1938. godine u klubu HŠK Concordia iz Zagreba. Godine 1945. prešao je u FD Amater, a 1946. godine u NK Zagreb.
==== HNK Hajduk Split ====
Godine 1947. počinje igrati za splitski Hajduk i tamo ostvaruje iznimnu karijeru. S Hajdukom osvaja nogometna prvenstva Jugoslavije 1950., 1952. i 1954./55. U sezoni 1954./55. bio je najbolji strijelac prve nogometne lige s 20 postignutih pogodaka.
Vukas je bio legendarni kapetan Hajduka, za kojeg je odigrao ukupno 615 utakmica i postigao 300 pogodaka.
Statistika u Hajduku
==== Inozemstvo ====
U sezoni 1957./58. igrao je profesionalno u talijanskom nogometnom klubu Bologni, prije nego što se ponovno vratio u Split.
Od 1963. do 1967. godine igrao je profesionalno u klubovima Austria Klagenfurt, GAK iz Graza i KSV Kapfenberg, gdje je i završio igračku karijeru.
=== Reprezentativna karijera ===
Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju je nastupio 59 puta i pritom postigao 22 gola, a jedno vrijeme je bio i kapetan izabrane vrste. Za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju prvi puta nastupio je 1948. godine protiv Albanije (0:0) u Beogradu, a posljednji puta 1957. godine protiv Čehoslovačke (0:1) u Bratislavi. Igrajući za jugoslavensku nogometnu reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1948. godine u Londonu i 1952. godine u Helsinkiju osvojio je srebrne medalje. Zapaženo je igrao i na dva Svjetska prvenstva, u Brazilu 1950. te u Švicarskoj 1954. godine.
Igrao je za reprezentaciju Fife na Wembleyju protiv Engleske, 21. listopada 1953. godine, u povodu proslave 90. godina Engleskog nogometnog saveza, zajedno sa Brankom Zebecom, Vladimirom Bearom i Zlatkom Čajkovskim. Utakmica je završila rezultatom 4:4, a Vukas bio jedan od zapaženijih aktera – namjestio je dva pogotka, a na njemu je napravljen i jedanaesterac koji je realizirao Ladislav Kubala. Dvije godine kasnije, 13. kolovoza 1955. godine u Belfastu na utakmici Europa – Velika Britanija (4:1) Bernard Vukas je bio najbolji igrač, postigavši tri pogotka i potvrdivši da je te sezone, samo godinu dana prije nego što je France Football po prvi puta dodijelio svoju Zlatnu loptu, bio najbolji nogometaš Europe.
== Trenerska, športsko-administrativna karijera ==
Nakon što je završio igračku karijeru povremeno trenirao je mlađe uzraste. Polazio je višu trenersku školu (smjer nogomet) na Visokoj školi za fizičku kulturu (1969. – 1972.).
Obnašao je i dužnost sportskog direktora u splitskom Hajduku (1968. – 1969.) i NK Zagrebu (1969.).
== Privatni život ==
Bio je oženjen suprugom Stjepankom, s kojom ima sina Zdeslava.
== Ostalo ==
Objavio je svoje memoare, 50 utakmica u državnom dresu (Split, 1956.), a športski novinar i publicist Zvonimir Magdić napisao je knjigu o njemu, Tako je živio i igrao Bernard Vukas Bajdo (Zagreb, 1998.).
== Priznanja ==
=== Individualna ===
Za sezonu 1952./53. osvaja žutu majicu "Sportske Panorame", a 1955. godine biva proglašen najboljim jugoslavenskim športašem te, u anketi Slobodne Dalmacije iste godine, i najboljim športašem Dalmacije.
U sezoni 1954./55. bio je najbolji strijelac prve nogometne lige s 20 postignutih pogodaka.
Najbolji jugoslavenski nogometaš po anketama Narodnog sporta, 1955. i 1956. godine.
U anketi Večernjega lista, Bernard Vukas je proglašen najboljim hrvatskim športašem 20. stoljeća.
=== Klupska ===
Hajduk Split
Prvenstvo Jugoslavije u nogometu (3): 1950., 1952. i 1954./55.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Bernard Bajdo Vukasa, životopisne stranice (u međumrežnoj pismohrani archive.org 10. ožujka 2011.)
Vukas, Bernard (Bajdo), hbl.lzmk.hr
DPH Zagreb Ante Dorić o Bajdi  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2022. (Wayback Machine)

VUKAS, Bernard (Bajdo), nogometaš (Zagreb, 1. V. 1927 — Zagreb, 4. IV. 1983). U Zagrebu polazio srednju medicinsku školu te 1969–72. višu trenersku školu (smjer nogomet) Visoke škole za fizičku kulturu. Nogomet počeo igrati u HŠK »Concordia« 1939, od 1945. nastupao za juniorsku momčad Fiskulturnoga društva »Amateur« (od 1946. »Zagreb«), a 1947. prešao u splitski NK »Hajduk«. S njim je ostvario iznimnu igračku karijeru i popularnost (odigrao 615 utakmica i postignuo 300 zgoditaka), postavši jednim od najboljih igrača u njegovoj povijesti. Igrao u navali, podjednako dobro na lijevom i desnom krilu, a najbolji je bio kao povučeni navalni igrač sredine terena. Za »Hajduk« nastupao 1947–57. i kao kapetan momčadi 1959–62, sudjelovao je u osvajanju državnih prvenstava 1950 (bez poraza), 1952. i 1955, u sezoni 1954/55. bio najbolji strijelac prvenstva s 20 zgoditaka. Kad mu je kao prvomu profesionalcu iz Jugoslavije nakon II. svjetskoga rata dopušten prelazak u inozemstvo, 1957–59. igrao u klubu »Bologna«, a 1962–66. u klubovima »Austria« (Klagenfurt), Grazer Athletiksportklub i Kapfenberger Sportvereinigung. Za jugoslavensku reprezentaciju 1948–57. odigrao 59 utakmica (šest puta kao kapetan) i postignuo 22 zgoditka, osvojivši srebrne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. i Helsinkiju 1952. i nastupivši na svjetskim prvenstvima u Brazilu 1950. i Švicarskoj 1954. Kao međunarodno priznati igrač uvršten je u odabrane momčadi koje su igrale protiv reprezentacija Engleske u Londonu 1953 (najbolji igrač utakmice) i Velike Britanije u Belfastu 1955 (najbolji igrač, postignuo tri zgoditka). Nakon završetka igračke karijere povremeno trenirao mlađe uzraste, bio športski direktor »Hajduka« 1968–69. i »Zagreba« 1969, potom u Zagrebu vodio privatni obrt. Svestran igrač neiscrpne energije, vodio je igru i određivao joj dinamiku, bio opasan protivnik s izraženom vještinom driblinga i precizan strijelac, nikad isključen zbog nešportskoga ponašanja. Objavio memoare 50 utakmica u državnom dresu (Split 1956). Za zasluge je – na prijedlog Hrvatskoga nogometnoga saveza, koji ga je proglasio hrvatskim nogometašem stoljeća – odlikovan od Međunarodne nogometne federacije (FIFA) uz njezinu stotu obljetnicu 2004. Spomenik u bronci (V. Hraste) postavljen mu je u atriju stadiona na splitskom Poljudu 2010 (ispred stadiona od 2013). LIT.: M. Smoje: Hajdučka legenda. Split 1971, passim. — J. Šimić: Velemajstori našega nogometa. Zagreb 1973, 208–211. — Jugoslovenske reprezentacije 1920–1974. Beograd 1977, passim. — (Nekrolozi): Matica, 33(1983) 5, str. 44. — F. Frntić, Povijest sporta, 14(1983) 56, str. 229–231. — V. Tenžera, Vjesnik, 44(1983) 9. IV, Pr., str. 8. — Z. A., Ibid., 5. IV, str. 7. — Z. Magdić: Legende zagrebačkog nogometa. Zagreb 1996, 374–382. — Isti: Tako je živio i igrao Bernard Vukas – Bajdo. Zagreb 1998. — M. Bibić: Bajdo za sva vrimena. Slobodna Dalmacija, 60(2003) 31. III, str. 30. — J. Gizdić: Iz bijelog u državni dres. Split 2004, 221. — Z. Magdić: Vitez Bajdo Vukas za Hrvatsku. Hrvatsko slovo, 10(2004) 28. V, str. 14. — B. Duplančić: Bajdo Vukas kao Pele i Puskas. Slobodna Dalmacija, 63(2006) 25. II, str. 68. — T. Židak: Dribler pasje naravi dobiva spomenik u Splitu. Jutarnji list, 13(2010) 6. II, str. 78.

Vukas, Bernard - Bajdo, hrvatski nogometaš (Zagreb, 1. V. 1927 – Zagreb, 4. IV. 1983). Nastupao za klubove Concordia (Zagreb), Amater (Zagreb), Zagreb (1945–47), Hajduk (1974–57. i 1959–62), talijansku Bolognu te austrijski GAK i Kapfenberg. S Hajdukom osvojio državno prvenstvo 1950., 1952. i 1955. Reprezentativac s 59 nastupa i 22 postignuta pogotka (ukupno je u 615 utakmica postigao 300 pogodaka). Nastupio na OI 1948 (srebrna medalja) i 1952 (srebrna medalja) te na svjetskom prvenstvu 1950. i 1954. te je dvaput igrao za reprezentaciju Europe za koju je na utakmici protiv Velike Britanije 1955 (rezultat 4:1) postigao 3 pogotka. U anketi Sportskih novosti bio je proglašen za najboljega športaša Jugoslavije 1955., a prema anketi Narodnog sporta najboljim jugoslavenskim nogometašem 1955. i 1956. Najbolji je igrač Hajduka svih vremena i njegov prvi športski direktor. Godine 1998. objavljena je knjiga (Zvonimir Magdić) Tako je živio i igrao Bernard Vukas. Citiranje: Vukas, Bernard - Bajdo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na nogometaša Bernarda Vukasa

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na nogometaša Bernar- da Vukasa i dobiva naziv“)

Wikipedia Wikidata