Bernardo Bernardi

arhitekt i dizajner; 1921-1985

Bernardo Bernardi (Korčula, 16. prosinca 1921. – Bol, 20. srpnja 1985.), hrvatski arhitekt i oblikovatelj.
== Životopis ==
Bernardo Bernardi rođen je 16. prosinca 1921. godine u Korčuli. Klasičnu gimnaziju završio je u Dubrovniku. 1940. godine upisao je Odjel za arhitekturu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Nakon diplome 1948. godine ostao je na fakultetu kao asistent arhitekta Zdenka Strižića na Katedri za projektiranje. 1951. godine napušta fakultet i otada do smrti djeluje kao slobodni umjetnik.
Od 1956. do 1957. godine boravi na studijskom usavršavanju u Parizu. Tijekom 1960. godine na studijskom je putovanju po Skandinaviji. Boravio je u Danskoj, Finskoj i Švedskoj. 1978. godine odlazi i na studijsko putovanje u SAD.
Isticao se u oblikovanju namještaja za industrijsku proizvodnju (za TVIN u Virovitici) i interijera. U arhitekturi je uvažavao mjerilo ambijenta, poštujući tradiciju (hotel Marko Polo u Korčuli). Jedan je od osnivača Exata 51 (1951- 1956), ULUPUH-a (1957.), zagrebačkog centra za oblikovanje (1964.) i Društva dizajnera (1985.).
1953. godine daje ime stručnom arhitektonskom časopisu Udruženja arhitekata hrvatske naziv „Čovjek i prostor“.
Sudjelovao je na mnogim izložbama u Hrvatskoj i izvan nje. Bernardo Bernardi, odmilja Bern, je bio ukorak s vremenom arhitektonskog i dizajnerskog svijeta. Surađivao je s mnogim hrvatskim umjetnicima. Među inim s Vladimirom Kristlom, Ivanom Piceljom, Vjenceslavom Richterom i Božidarom Rašicom.
U Hrvatskoj se dodjeljuje nagrada za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja koja nosi Bernardijevo ime.
== Projekti i ostvarenja ==
=== Arhitektura ===
1955.- Stambeni objekti za učitelje u Kumrovcu
1961.- Hotel „Marko Polo“, Korčula
1964.- Hotel „Tiha“, Brela
1967.- Zračna luka Zadar
1971.- Hotel „Park, Korčula
1974.- Obnova samostana i crkve Gospe Sinjske, Sinj
1975.- Multimedijalni centar, Savska cesta, Zagreb
1977.- Upravna zgrada SIMPO- Vranje, Beograd
1980.- Projekt hotela „Liburna“, Korčula
1981.- Rješenje memorijalnog kompleksa, Korčula
=== Interijeri ===
1951.- Interijer dječjeg vrtića u Habdelićevoj ulici, Zagreb
1954.- Adaptacija i namještaj interijera prostorija Udruženja hrvatskih arhitekata, Trg bana Jelačića 3, Zagreb
1955.- Kavana „Neboder“, Gajeva ulica/ Trg bana Jelačića, Zagreb
1955.- Interijer škole u Kumrovcu
1960.- Adaptacija i interijer „Labirint bara“, Dubrovnik (koautor)
1961.- Interijer Radničkog sveučilišta „Moša Pijade“ ( danas Otvoreno sveučilište ), Av. Grada Vukovara, Zagreb
1962.- Restoran „Taverna“, Gornji grad, Zagreb
1965.- Interijer hotela „Maestral“, Brela
1966- Interijer Zračne luke „Zagreb“, Zagreb
1968.- Interijer restorana „Lovački rog“, Ilica, Zagreb
1969.- Interijer hotela „Berulija“, Brela
1971.- Interijer hotela „Marko Polo“, Korčula
1972.- Interijer kule Dioklecijanove palače, Split
1972.- Interijer ceremonijalnog objekta na Novom groblju, Novi Sad
1973.- Interijer jugoslavenskog veleposlanstva u Londonu
1973.- Interijer nove pristanišne zgrade Zračne luke „Zagreb“, Zagreb
1975.- Uređenje soba 2. i 3. kata Gradske skupštine u Zagrebu
1975.- Birobutik, Karlovac
1976.- Interijer redakcije „Start“ u zgradi Vjesnika, Slavonska avenija, Zagreb
1977. Kavana „Evergreen“- „Lovački rog“, Ilica, Zagreb
1977.- Izložbeni salon „TVIN-a“, Virovitica
1977.- Interijer crkve sv. Ivana, Zadar
1977.- Interijer robne kuće “PRIMA II.“, salon namještaja, Split
1978.- Interijer zgrade Predsjedništva vlade NR Angole u Luandi
1978.- Interijer Mornaričkog školskog centra „Lora“, Split
1979.- Interijer hotela „Goričini“, Kupari
1980.- Interijer kuće Delalle, Trogir
1982.- Interijer Doma Mornaričkog centra „Maršal Tito“, Split
1984.- Interijer crkve sv. Petra, Split
1985.- Interijer crkve sv. Antuna (Sveti Duh) u Zagrebu
=== Dizajn ===
1952.- Tipski namještaj za škole i upravne prostorije u Hrvatskoj
1953.- Namještaj za upravu X. gimnazije u Zagrebu, Križanićeva 1
1954.- Namještaj i adaptacija interijera prostorija Udruženja hrvatskih arhitekata, Zagreb, Trg bana Jelačića 3
1955.- Oprema stana za serijsku produkciju
1967.- Dizajn sistema kancelarijskog namještaja SKAN
1976.- Program namještaja „DINA“ u „TVIN- u“, Virovitica
1977.- Sistem namještaja za opremu stanova i hotela DORMA – TVIN, Virovitica
1978.- Dizajn i oprema za radne prostore- program BETATVIN, TVIN, Virovitica
== Izložbe ==
1983.- Izložba „Riznica zagrebačke katedrale“, Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg, Zagreb
1984.- Postava i koncepcija izložbe „Drevna kineska kultura“, Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg, Zagreb
1985.- Izložba „2000 godina nigerijske umjetnosti“, Galerija Klovićevi dvori, Jezuitski trg, Zagreb
== Natječaji ==
1952.- Natječaj za individualne stanove, Crna Gora, 3. nagrada
1953.- Natječaj za hotel na Plitvičkim jezerima, 1. nagrada
1954.- Natječaj za školu u Podsusedu, 1. nagrada
1955.- Natječaj za dizajn suvremene kuhinje, 2. nagrada
1958.- Natječaj za spomenik u Jajincima, Srbija, (koautor), 3. nagrada
1960.- Natječaj za suvremeni jugoslavenski namještaj, 1. nagrada
1960.- Natječaj za stan bliske budućnosti, 1. nagrada
1968- Natječaj za školski namještaj, 1. nagrada
== Nagrade i priznanja ==
1955.- Prva nagrada na 1. zagrebačkom trijenalu
1959.- Prva nagrada na 2. zagrebačkom trijenalu
1961.- Nagrada grada Zagreba za interijer Radničkog sveučilišta „Moša Pijade“
1961.- Orden rada sa zlatnim vijencem
1961.- Počasna diploma BIO Ljubljana za dizajn namještaja BER
1965.- Povelja zaslužnog člana SAH-a
1965.- Nagrada grada Zagreba za interijer hotela „Maestral“, Brela
1966.- Priznanje Zagrebačkog salona
1967.- Nagrada Vladimir Nazor za interijer Zračne luke „Zagreb“
1970.- Plaketa grada Zagreba
1978.- Diploma „Dobar dizajn“ za program BETATVIN na Međunarodnom sajmu namještaja u Beogradu
1980.- Plaketa grada Zagreba
1983.- Plaketa tvornice TVIN u Virovitici
1984.- Nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo
== Stručne dužnosti ==
1958. – 1967.- predsjednik ULUPUH-a
1967. – 1970.- predsjednik SLUPUJ-a
1968. – 1974.- član Komisije za kulturne veze s inozemstvom
1972. – 1976.- predsjednik Umjetničkog savjeta ULUPUH-a
1977. – 1985.- predsjednik radne grupe za osnivanje Fakulteta za dizajn u Zagrebu
1979. – 1985.- predstavnik SAH- a u Savjetu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu
1982. – 1985.- član redakcije časopisa „Čovjek i prostor“
1983. – 1985.- predsjednik društva dizajnera
1984. – 1985.- potpredsjednik „Centre Mediterraneen – Arst & Architecture“
1985.- član Republičkog savjeta za pitanja obrazovanja, nauke i kulture
1985.- član Organizacijskog odbora Zgraf-a i Zagrebačkog salona
== Literatura ==
Stane Bernik- Bernardo Bernardi, Zagreb, 1992.
Feđa Vukić- Stoljeće hrvatskog dizajna, Meandar, Zagreb, 1996.
== Vanjske poveznice ==
Bernardijevi stolci u POU Zagreb  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. prosinca 2006. (Wayback Machine)
Nagrada Bernardo Bernardi
Bernardi, Bernardo Hrvatska tehnička enciklopedija

BERNARDI, Bernardo, arhitekt i dizajner (Korčula, 16. XII 1921). Završio je klasičnu gimnaziju u Dubrovniku, diplomirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu 1948, gdje do 1951. djeluje kao asistent na Katedri za projektiranje (Z. Strižić). Od 1951. radi kao samostalni autor. Suosnivač je i član avangardne likovne grupe Exat (1951–1956). Bio je predsjednik ULUPUH-a (1958–1967) i Saveza likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Jugoslavije (1967–1970). Kao član inicijativnog odbora sudjelovao je u osnivanju Centra za industrijsko oblikovanje u Zagrebu (1964). Bio je 1964. komesar Jugoslavenskog paviljona na 13. milanskom trijenalu. Za stručni i društveni rad dobio je – među ostalima – Nagradu grada Zagreba (1961. i 1965) i Nagradu »Vladimir Nazor« (1967). Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem (1961). — Glavno je područje njegova djelovanja oblikovanje interijera i namještaja za industrijsku proizvodnju. Već u ranim projektima pokazuje izraziti smisao za praktičnost i udobnost proizvoda stavljajući težište na kvalitetu izvedbe i dorađenost svakog detalja. Interijeri mu se odlikuju usklađenim i smirenim odnosima te visoko odnjegovanim ukusom u okviru jedinstvene i estetski logične koncepcije prostora. Neki od njih, poput interijera Radničkog sveučilišta »Moša Pijade« u Zagrebu (1961) i hotela »Maestral« u Brelima (1965), idu među najbolja poslijeratna ostvarenja na području unutrašnje arhitekture u nas. Ostali su mu važniji interijeri: dječji vrtić u Habdelićevoj ul. u Zagrebu (1951), Historijski institut u Zadru (1954), osmogodišnja škola u Kumrovcu (1955), bar »Labirint« u Dubrovniku (u suradnji, 1960), Aerodrom »Zagreb« (1966; novo krilo 1973), robna kuća »Prima« u Splitu (1966), aerodrom »Zadar« (1967), restauracija »Lovački rog« u Zagrebu (1968), hotel. »Berulia« i turistički centar u Brelima (1969), ceremonijalna zgrada Novog groblja u Novom Sadu (1972), jugoslavenska ambasada u Londonu (1973), redakcija »Start« u Zagrebu (1976) i predsjedništvo vlade NR Angole u Luandi (1978). Autor je tipskog namještaja za škole u Hrvatskoj (1952), sistema kancelarijskog namještaja (SKAN) i dvaju proizvodnih programa Tvornice TVIN u Virovitici: za stanove i hotele (program DORMA, 1977) i za radne prostorije (program BETATVIN, 1978). — Važniji arhitektonski projekti: stambene zgrade u Kumrovcu (1955), hotel »Marko Polo« u Korčuli (1960), uspješno uklopljen u ambijent, kompleks hotela »Liburna« u Korčuli (1971) i unutrašnje uređenje upravne zgrade SIMPO u Vranju. Za većinu ovih građevina projektirao je i unutrašnju opremu. Izveo je obnovu samostana i crkve Gospe Sinjske u Sinju (1974). Dobio je prve nagrade na natječajima za hotel u Plitvičkim jezerima (1953), za školu u Podsusedu (1954), za suvremeni jugoslavenski namještaj (1960), za »stan bliske budućnosti« (1960) i za tipski školski namještaj (1960). Sudjelovao je na izložbama: Porodica i domaćinstvo (Zagreb), Zagrebački salon, Zagrebački trijenale, Bijenale industrijskog oblikovanja (Ljubljana), Umetnost i industrija (Beograd) te na izložbama primijenjene umjetnosti i dizajna u inozemstvu (Besançon 1963. i Pariz 1963).

Bernardi, Bernardo, hrvatski arhitekt i industrijski oblikovatelj (Korčula, 16. XII. 1921 – Bol na Braču, 20. VII. 1985). Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1948. Od 1951. radio kao samostalni projektant; suosnivač skupine EXAT 51 (1950–56) i Centra za industrijsko oblikovanje (CIO) u Zagrebu (1964). Oblikovao namještaj za industrijsku proizvodnju (tipski školski namještaj, sustav uredskog namještaja) i ostvario mnoštvo smirenih i koncepcijski čistih interijera (Otvoreno sveučilište u Zagrebu, 1961; hotel »Maestral« u Brelima, 1965). Projektirao i cjelovito opremio interijere hotela »Marko Polo« (1960), »Park« (1971) i »Liburna« (1980) u Korčuli te nekoliko javnih i stambenih zgrada. Citiranje: Bernardi, Bernardo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na arhitekta Bernarda Bernardija

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na arhitekta Bernarda Bernardija i dobiva naziv“)

Wikipedia Wikidata