Blaž Trogiranin

kasnogotički slikar; XV st

BLAŽ JURJEV TROGIRANIN (Blasius Georgii de Lapaç, Blassius, Blaxius Georgii pictor de Tragurio), slikar (Lapac?, oko 1390 — Zadar, 1450). Prvi se put spominje 1412. u Splitu kad se obvezao ukrasiti svod nad glavnim oltarom crkve Sv. Frane, a potom 1419. u Trogiru, gdje slika stijeg hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda, i 1420. svjedoči pri sklapanju nekog ugovora. Već 1421. nalazi se u Dubrovniku, gdje se zadržao sve do 1427; tu je imao radionicu u koju je 1423. primio Martina Petkovića iz Jajca, 1425. Radosava Vukčića, a 1426. Lancelota, sina Andrije vunara. God. 1429. ponovno se spominje u Trogiru kao bratim bratovštine Sv. Duha, a 1431. djeluje na Korčuli. Tu ima radionicu u koju uzima đaka Antuna Grbašića i obvezuje se naslikati poliptih u crkvi Svih svetih u Blatu (isplaćen 1439) po uzoru na poliptih s glavnog oltara korčulanske katedrale. Od 1433. do 1442. boravi ponovno u Trogiru: 1435. obvezuje se naslikati poliptih na oltaru Sv. Jeronima u benediktinskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja, 1436. potpisuje poliptih u crkvi Sv. Jakova na Čiovu, a 1437. slika poliptih u franjevačkoj crkvi Sv. Marije. U ožujku 1445. završio je radove na orguljama franjevačke crkve u Zadru, a u svibnju iste godine boravio je u Splitu. God. 1447. potpisuje kao Blaž Zadranin sliku Gospa od Kaštela, a 1448. piše u Zadru oporuku u kojoj se spominju obje ranije preminule supruge: Draga i Anka. — Blažev opus sačinjavaju raspela u crkvi Sv. Frane u Splitu i Sv. Nikole u Stonu, potom – Bogorodica s djetetom u Sv. Đurđu na Boninovu u Dubrovniku, minijatura matrikule bratovštine Sv. Duha u Trogiru s prikazom bratima koji se klanjaju Presvetom Trojstvu (Zbirka crkvenih umjetnina u Trogiru, ranije u kaptolskom arhivu), poliptih u Opatskoj riznici u Korčuli (ranije u kapeli Sv. Marije i katedrali), poliptih u Zbirci crkvenih umjetnina u Trogiru (ranije u benediktinskoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja i katedrali), Gospa u ružičnjaku (Zbirka crkvenih umjetnina u Trogiru), poliptih u trogirskoj Zbirci crkvenih umjetnina sa slikarevom signaturom ispod drvenog reljefnog lika Sv. Jakova (ranije u crkvi Sv. Jakova na Čiovu), Bogorodica s djetetom (Kaštel-Štafilić, vlasništvo obitelji Ćipiko), poliptih u zbirci dominikanskog samostana u Trogiru,poliptih u korčulanskoj crkvi Svih svetih, Bogorodica s djetetom (Muzej grada Šibenika) i poliptih u šibenskoj Zbirci crkvenih umjetnina u Sv. Barbari (ranije u crkvi Sv. Antuna). Od ovih se slika stilski razlikuje Bogorodica s djetetom, tzv. Gospa od Kaštela (Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, nekoć u crkvi Gospe od zdravlja i katedrali), za koju se drži da je Blaževo kasno djelo; vjerojatno parafraza neke ranije Madone. Ima još nekoliko slika na kojima je prepoznatljiv Blažev utjecaj, a neke su barem djelomično njegov rad: triptih na groblju u Segetu, fragment predele s likom Bogorodice u Opatskoj riznici u Korčuli, neki dijelovi poliptiha iz crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku, Bogorodica s djetetom (Galerija umjetnina u Splitu), veliko raspelo u crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Trogiru i dr. — Prema stilskoj analizi Blaževih djela pretpostavlja se da je slikarstvo učio u Veneciji u početku XV st. te nastavio i poslije pratiti kretanja u njemu (Niccolò i Zanino di Pietro, Gentile da Fabriano, Jacobello del Fiore, Giambono). Unatoč utjecajima, B. je originalan slikar kasnogotičkoga slikarskog izraza s nizom osobnih i lokalnih crta te jedan od najvažnijih predstavnika »dalmatinske slikarske škole«. Duh kasne gotike prisutan je u stavu likova, u naborima tkanina, u oblikovanju prijestolja, jastuka i aureola te u bogato izrezbarenim okvirima. Najosobniji je Blažev izraz u tipologiji: svetačka lica dugih bademastih očiju, izbočenih bjeloočnica i prodorna pogleda, likovi kratkih podbradaka i naglašenih jagodica te dugih i tankih prstiju. Trečentističke reminiscencije prepoznaju se u tamnoputim staračkim likovima stroga izraza, a Bogorodice i mladenački sveci (četiri varijante Sv. Mihovila) istančane su elegancije. Na zlatnim pozadinama ističu se u veoma uspjelim odnosima nijanse srebrnosivog i ružičastog, tamnomodrog; smeđeg i zelenog te crvenog i crnog. Blaževe su slike neujednačene kvalitete; tome su razlogom još uvijek nedovoljno razjašnjena suradnja s pomoćnicima ili starenje umjetnika u provincijskoj sredini. Mišljenja o rekonstrukciji njegova opusa bila su podijeljena sve do otkrića potpisa na poliptihu u crkvi Sv. Jakova na Čiovu pri restauraciji 1961. te otkrića nekih dokumenata vezanih uz sačuvana djela. LIT.: Lj. Karaman: O domaćem slikarstvu u Dalmaciji za vrijeme mletačkog gaspodstva. Almanah Jadranska straža, 1927, str. 558–589. — Isti: Umjetnost u Dalmaciji, XV i XVI vijek. Zagreb 1933, str. 156, 158–159. — C. Fisković: Gotička drvena plastika u Trogiru. Rad JAZU, 1942, 275, str. 103–106, 130–131. — Lj. Karaman: Domaći slikari u Dalmaciji. Spremnost, 1(1942) 3, str. 10. — J. Tadić: Građa o slikarskoj školi u Dubrovniku XIII–XVI v., 1–2. Beograd 1952. — K. Prijatelj: Prilog trogirskom slikarstvu XV stoljeća. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1955, 9, str. 136–154. — V. J. Đurić: Slikar Blaž Jurjev. Ibid., 1956, 10, str. 153–169. — B. Pecarski: Jedna trogirska minijatura XV stoleća. Ibid., 1960, 12, str. 146–154. — K. Prijatelj: Problem opusa slikara Blaža Jurjeva Trogiranina. Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1960, 2, str. 31–37. — C. Fisković: Neobjavljeno djelo Blaža Jurjeva u Stonu. Prilozi povijesti umjetnasti u Dalmaciji, 1961, 13, str. 114–132. — G. Gamulin: Blassius pincssit. Telegram, 2(1961) 15. XII, str. 3. — K. Prijatelj: Uz nalaz potpisa Blaža Jurjeva Trogiranina. Bulletin JAZU, 9(1961) 3, str. 190–194. — C. Fisković: Neobjavljeno djelo Blaža Jurjeva u Splitu. Peristil, 1962, 5, str. 45–51. — Isti: Poliptih Blaža Jurjeva u trogirskoj katedrali. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1962, 14, str. 115–136. — V. Foretić: Poliptih Blaža Jurjeva u korčulanskoj crkvi Svih svetih. Ibid., str. 104–114. — V. J. Đurić: Dubrovačka slikarska škola. Beograd 1963, 33–35, 66–67. — K. Prijatelj: Slikar Blaž Jurjev. Zagreb 1965. — I. Fisković: Dva drvena gotička kipa s Pelješca. Bulletin JAZU, 14(1966) 1/3, str. 50–61. — K. Prijatelj: Dubrovačko slikarstvo XV–XVI stoljeća. Zagreb 1968, 11–13. — D. Domančić: Gospa Blaža Jurjeva u Šibeniku. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1972, 19, str. 79–84. — C. Fisković: Gotički triptih u Segetu. Bulletin JAZU, 15–22(1974) 1/3, str. 117–130. — Isti i B. Zelić-Bućan: O poliptihu Blaža Jurjeva u Trogiru. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1975, 20, str. 67–79. — B. Fučić: Glagoljica i dalmatinski spomenici. Ibid., 1980, 21, str. 274–275. — K. Prijatelj: Dalmatinsko slikarstvo 15. i 16. stoljeća. Zagreb 1983, 13, 14. — Isti: Uz nove restauratorske zahvate u Trogiru i Dubrovniku. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1985, 25, str. 185–188. — J. Belamarić: Prilog za Blaža Jurjeva Trogiranina. Mogućnosti, 34(1986) 31/12, str. 823–829. — C. Fisković: Poticaj za upoznavanje Blaža Jurjeva. Ibid., str. 819–822. — K. Prijatelj i dr.: Blaž Jurjev Trogiranin (katalog izložbe). Split—Zagreb 1986–1987.

Blaž Jurjev Trogiranin, hrvatski slikar (?, oko 1390 – Zadar, prije 21. X. 1449). O ranome razdoblju njegova života i rada nema pouzdanih podataka: rođen je najvjerojatnije u ličkome Donjem Lapcu ili u nekadašnjem mjestu Lapac u okolici Zadra, u izvorima spominje se prvi put 1412., kada se obvezao ukrasiti svod nad glavnim oltarom crkve sv. Frane u Splitu, a potom tek 1419., kad je boravio u Trogiru. Poznato je da je 1421–27. djelovao u Dubrovniku kao službeni slikar Republike; ondje je imao radionicu i primao učenike u nauk te je za dubrovačke naručitelje naslikao raspelo za franjevačku crkvu sv. Nikole u Stonu (oko 1428., Muzej ljekarne Male braće, Dubrovnik) i Bogorodicu s djetetom, vjerojatno dio poliptiha za crkvu sv. Đurđa na Boninovu (1421–27).U Split se vratio 1428., a iduće godine u Trogir, gdje je bio član Bratovštine sv. Duha. Za bratovštinsku je matrikulu izradio dvije minijature s prikazom bratima koji se klanjaju Presvetom Trojstvu (1428., Muzej sakralne umjetnosti, Trogir, MSUT) te je u to doba naslikao Bogorodicu s djetetom (1430., Muzej grada Šibenika). Potom je u Korčuli (gdje je od 1431. djelovao u radionici) za glavni oltar katedrale izradio poliptih, najznačajnije gotičko slikarsko ostvarenje na našoj obali, posebno važno zbog cjelovitosti kompozicije i iznimne izvedbe likova, Bogorodice s Djetetom u sredini te sv. Mihovila, sv. Ivana Krstitelja, sv. Petra i sv. Nikole na bočnim poljima (prije 1431., Opatska riznica, Korčula). Najveći je dio njegova opusa sačuvan iz razdoblja 1433–42., kada je ponovno boravio u Trogiru, gdje je napravio niz vrhunskih gotičkih ostvarenja: poliptih s Bogorodicom i Djetetom sa šest svetaca u bočnim poljima (1434–35., MSUT) za oltar sv. Jeronima benediktinske crkve sv. Ivana Krstitelja, stilski blizak korčulanskome poliptihu, poliptih za oltar dominikanske crkve sv. Katarine Aleksandrijske (1436–39., Zbirka umjetnina samostana svetog Dominika, Trogir), monumentalno raspelo za katedralu u Trogiru (oko 1440., ponovno postavljeno u prezbiterij katedrale 2001) te raspelo iz crkve Gospe Karmelske (oko 1440., MSUT). Na obližnjem Čiovu izradio je peterodijelni poliptih (1436., MSUT) za crkvu sv. Jakova, na kojem se potpisao u središnjem polju ispod drvenog reljefnog lika sv. Jakova signaturom Blassius pincssit, otkriće kojeg je 1961. prigodom restauracije umnogome pridonijelo rekonstrukciji slikareva opusa.Sličnih su oblikovnih karakteristika poliptih iz šibenske crkve sv. Antuna Opata / sv. Krševana (1436–38., Interpretacijski centar katedrale sv. Jakova »Civitas sacra«, Šibenik), izvorno komponiran u dva reda, te poliptih iz korčulanske crkve Svih svetih (1438–39), sa središnjim prikazom oplakivanja Krista okruženog figurama svetaca te dopojasnim likovima na atici i predeli. U tome razdoblju naslikao je također ikoničku sliku Bogorodica u ružičnjaku (oko 1433., MSUT), djelo čistoga kasnogotičkog likovnog izraza, jednostavne kompozicije, karakterističnih fizionomija te bogate palete s kontrastima sive i ljubičastocrvene boje Bogorodičina plašta i zlatne pozadine, Bogorodicu s djetetom (1434–35), te raspelo (1437) za bočni oltar splitske franjevačke crkve.Poslije se spominje u Splitu 1443. i 1445., a iste godine i u Zadru, kada je završio radove na oslikavanju vratnica orgulja franjevačke crkve. U Zadru je 1447. izradio i Bogorodicu s djetetom, tzv. Gospu od Kaštela ili Gospu od Zdravlja (Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru), svoj posljednji rad, arhaičnih bizantinskih karakteristika, na kojem se pak potpisao kao Blasivs de Iadra.Najistaknutiji je predstavnik kasnogotičkoga izraza i »dalmatinske slikarske škole«, čije je djelo obilježeno spojem arhaičnog utjecaja mletačkoga trecenta, te modernih strujanja internacionalne gotike, poput venecijanskog slikarstva (Gentile da Fabriano, Niccolò di Pietro, Zanino di Pietro, Jacobello del Fiore). Unatoč neujednačenostima u izvedbi sačuvanih slika (što se objašnjava nedovoljno razjašnjenom suradnjom s pomoćnicima), stvorio je vrhunska ostvarenja, obilježena koloritom istančane ljestvice boja, posebno nijansama srebrnosive i ružičaste, koje se ističu na zlatnoj pozadini, te karakterističnom tipologijom likova. Njegovim se opusom bavio posebice Kruno Prijatelj koji je o njemu 1965. objavio monografiju. Izložbe su mu priređene 1986. u Splitu (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika), 1987. u Zagrebu (Galerija Klovićevi dvori), te 1989. u Veneciji (crkva San Bartolomeo). Citiranje: Blaž Jurjev Trogiranin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na slikara Blaža Trogiranina

(doslovno iz odluke: „u spomen na slikara Blaža Trogi“)