Boris Ulrich
Zagreb 10. 8. 1931. – Münster 21. 6. 1983.
Boris Ulrich (Zagreb, 10. kolovoza 1931. – Münster, 21. lipnja 1983.) bio je hrvatski skladatelj, pijanist i dirigent, sin arhitekta Antuna Tunča Ulricha i unuk galerista Antuna Ulricha.
== Životopis ==
Rođen i živio u Zagrebu. Studirao glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Svetislava Stančića te povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1955. tonski je majstor na Radio Zagrebu, a od 1968 do 1972. glavni glazbeni urednik. Od 1972. urednik-producent u Muzičkoj proizvodnji Radio Zagreba. Godine 1960. sklapa brak s hrvatskom pjevačicom Betty Jurković s kojom 1971. godine dobiva kćer Gioiu-Anu.
Još za studentskih dana počinje raditi kao tonski majstor na Radio Zagrebu (njegove se snimke i danas smatraju vrhunskima). Kasnije postaje šef glazbenog programa Radija Zagreb. Kao pijanist nastupao solistički i u klavirskom duu s Fredom Došekom. Jedan je od ponajboljih suvremenih skladatelja ozbiljne glazbe u Hrvatskoj, no zbog prerane smrti danas je, nažalost, djelomice pao u zaborav. U skladateljskom opusu povezivao je suvremeni skladateljski izraz s elementima glazbene prošlosti. Istraživao je zvukovno oblikovanje prostora, povezivao sastojke srednjovjekovne i renesansne europske glazbe s motivima međimurskoga i bosanskoga narodnog melosa. Opus mu obilježava slijeđenje modernističkih skladateljskih tendencija usporedno sa sklonošću citatnosti (npr. djelâ C. Monteverdija) te hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj tradicijskoj glazbi. Arhaična obilježja do izražaja dolaze u Ulrichovim kasnijim djelima kao što su orkestralne skladbe Sinfonia-Vespro (1974.), Folk-Sinfonia (1980.) te u neoimpresionističkoj Pjesmi o plemenitoj ženi Hasanage (1979.) za vokalno-instrumentalni sastav, recitatora i magnetofonsku vrpcu. U ranijim skladbama, npr. u Dva koncerta za klavir i orkestar, unatoč strukturnim inovacijama i netipičnu tretmanu instrumentalnih boja, nešto je bliži neoklasicizmu.
S velikim je uspjehom skladao scensku i filmsku glazbu. Bio je član umjetničkog savjeta Muzičkog biennala Zagreb i Dubrovačkih ljetnih igara. Dobitnik je više nagrada, među kojima Druge nagrade pariške Međunarodne skladateljske tribine UNESO-a 1972. te nagrade International Rostrum of Composers (IRC) za Sinfoniju Vespro 1975. godine. Umro je s nepune 52 godine od akutne leukemije, 21. lipnja 1983., u Münsteru, kamo je bio prevezen radi liječenja.
== Djela ==
Orkestralna: Simfonija Vespro, 1974., Folk-Simfonija, 1980., Dva koncerta za klavir i orkestar: I. Retrospektive, 1961., II. Perspektive, 1964, Zvona za klavir i orkestar, 1970., Koncert za 2 klavira i orkestar, 1972., Semplice za 13 gudača, 1976., Semplice za gudače, orgulje i klavir, 1976., Kvadrati za duhački kvintet, grupu starih instrumenata, jazz sastav i magnetofonsku vrpcu, 1977., In memoriam poetae, 1983., 2 suite: Teror rata, 1963. i Gogoljeva smrt, 1964.
Komorna: Za duhački kvintet: Minijature, 1954. i Melodije, 1976., Zvuci za magnetofonsku vrpcu i ansambl, 1975., Osam minijatura za flautu i klavir, 1963.
Klavirska: Preludiji, 1966., Za klavir 4-ručno: Deset silogizama, 1960., Inverzije, 1964., Eho, 1975.
Scenska: balet Multiple vision, 1971.
Filmska i scenska glazba; glazba za radio i televiziju
Vokalno–instrumentalna i vokalna: Koral za 2 zbora i ansambl, 1973., Scena, 1975., Antimisal za zbor, soliste i orkestar, 1976., Razgovori - Rudimenti za glas i preparirani klavir, 1978. Pjesma o plemenitoj ženi Hasanage - za grupu solista, zbor, orkestar i magnetofonsku vrpcu, 1979.
Zborovi: Ti, motet, 1977.
== Povezani članci ==
Hrvatski skladatelji klasične i folklorne glazbe
== Vanjske poveznice ==
http://www.discogs.com/Boris-Ulrich-Sinfonia-Vespro-Eho-Koral-Scena/release/1870883
http://161.53.3.18/cgi-bin/unicat.cgi?form=D1960822014[neaktivna poveznica]
http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=23152
Ulrich [u'lrih], Boris, hrvatski skladatelj (Zagreb, 10. VIII. 1931 – Münster, Njemačka, 21. VI. 1983). Nakon studija glazbe i povijesti umjetnosti u Zagrebu nastupao je kao pijanist te je bio ton-majstor i urednik na Radio Zagrebu. Opus mu obilježava slijeđenje modernističkih skladateljskih tendencija usporedno sa sklonošću citatnosti (npr. djelâ C. Monteverdija) te hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj tradicijskoj glazbi. Arhaična obilježja do izražaja dolaze u kasnijim djelima kao što su orkestralne skladbe Sinfonia-Vespro (1974), Folk-Sinfonia (1980) te Pjesme o plemenitoj ženi Hasanage (1979) za vokalno-instrumentalni sastav, recitatora i magnetofonsku vrpcu. U ranijim skladbama, npr. u dva koncerta za glasovir i orkestar, unatoč strukturnim inovacijama i netipičnu tretmanu instrumentalnih boja, nešto je bliži neoklasicizmu. Citiranje: Ulrich, Boris. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na skladatelja i pijanista Borisa Ulricha
(doslovno iz odluke: „imenuje se u spomen na skladatelja i pijanista Borisa Ulricha i dobiva ime ULICA BORISA ULRICHA“)