Borivoj Dovniković
Osijek 12. 12. 1930. – Zagreb 8. 2. 2022.
Borivoj Dovniković - Bordo (Osijek, 12. prosinca 1930. – Zagreb, 8. veljače 2022.) bio je hrvatski filmski redatelj, animator, karikaturist, ilustrator i grafički dizajner.
== Životopis ==
Borivoj Dovniković rođen je 12. prosinca 1930. godine u Osijeku. U razdoblju Drugog svjetskog rata i postojanja Nezavisne Države Hrvatske s ocem je izbjegao u Srbiju. Nakon srednje škole 1949. u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti i paralelno počinje raditi na karikaturi i ilustraciji u zagrebačkim novinama. Već počekom iduće godine napušta Akademiju i posvećuje se u tjedniku "Kerempuh" karikaturi i odmah zatim s grupom karikaturista pokretanju animiranog filma u redakciji. Rezultat prvog umjetničkog animiranog filma "Veliki miting" 1951.g. bio je "Duga film", prvo hrvatsko/jugoslavensko poduzeće za proizvodnju crtanog filma. Pioniri Walter Neugebauer, Vladimir Delač i Borivoj Dovniković Bordo dužni su bili da uvedu u novu granu filma novi pomoćni i animacijski kadar te buduće autore uvedu u tajne umjetnosti animacije (Kristla, Vukotića, Kostelca, Grgića, Jutrišu, Marksa...).
U "Duga filmu" za godinu dana realizirano je pet novih kratkometražnih filmova, među kojima je Bordo prvi put samostalno dizajnirao i animirao vlastiti film "Goool!" Poslije ukidanja "Duga filma" već 1952.g., Bordo se s ostalim kolegama vratio novinama i stripu, koji je burno revitaliziran zajedno s crtanim filmom. Čak i s odsluženja vojnog roka 1953/54. Bordo je slao karikature i stripove u Zagreb. 1957. pridružio se novoosnovanom Studiju za crtani film "Zagreb filma", u kojem su se okupili suradnici i autori "Duga filma", a zatim i mnoga nova, buduća velika imena zagrebačke animacije - Bourek, Mimica, Vunak, Kostanjšek, Bubanović, Simović...
Nakon "Lutkice", u pokretu šezdesetih godina u kojem su dizajneri počeli realizirati svoje filmove kao režiseri, često i kao scenaristi, Bordo je nastavio raditi svoje tzv. totalne autorske filmove, koji su odmah počeli skupljati priznanja u zemlji i svijetu. Pored šezdesetak pojedinačnih nagrada za filmove, primio je preko dvadeset nagrada i priznanja za živorno djelo na području animiranog filma u zemlji i inozemstvu, među kojima:
Premio alla Carriera - Antennacinema - Treviso, Italija (povodom 100-godišnjice svjetske kinematografije), 1995. Nagrada za životno djelo - Sidewalk Moving Festival - Birmingham, Alabama, 2000.;
Nagrada za životno djelo - Međunarodni filmski festival Motovun, Hrvatska, 2001. Grb grada Osijeka za životno djelo na području kulture, 2002.
Nagrada za životni djelo "Vladimir Nazor", Zagreb, 2003.
Plaketa Jugoslavenske filmoteke za doprinos filmskoj umjetnosti, Beograd, 2004.
Status gostujućeg profesora i savjetnika za animacijsko obrazovanje pokrajine Jiling - Changchun, PR Kina, 2006. Diploma Uralske Umjetničke Akademije za izuzetno pedagoško djelovanje - Međunarodni filmski festival, Ekaterinburg, Rusija, 2007. ASIFA, Međunarodna asocijacija animiranog filma,
Nagrada za životno djelo - Cinanima, Espinho, Portugal, 2011. Nagrada "Zlatni Oktavijan" za životno djelo Hrvatskih filmskih kritičara, Zagreb, 2014.
Nagrada za životno djelo Međunarodnog festivala animiranih filmova Zagreb, 2017.
Njegov film "Znatiželja" na Festivalu u Annecyju 2000. pod naslovom "Jewels of a Century" uvršten je među 84 najboljih animiranih filmova u povijesti.
Prikazao je retrospektive svojih filmova u sljedećim gradovima: Paris (Cinematheque Francaise), Lucca, Kijev, Moskva, Jerevan, Varna, Barcelona, Prag, Bratislava, Ramper Ottawa, Montreal, New York (Museum if Modern Art), 5 cities at the USA Tour, Hiroshima, KROK (Ukrajina), Kecskemet, Birmingham (USA), Ljubljana, Porto, Čačak, Bruxelles, Genzano di Roma, Ancona, Goeteborg, Isfahan, Teheran, Espinho, Hangzhou, Peking, Banjaluka, Zagreb... Posebno su njegovi filmovi prikazivani diljem svijeta u okviru reptrospektiva Zagrebačke škole animiranog filma.
Od 1976. član je žirija i selekcijskih komisija na međunarodnim filmskim festivalima: Ottawa, Lucca, Moskva, Zagreb, Varna (Bugarska), KROK (Ukrajina), Hiroshima, Annecy, Espinho, Krakov, Kecskemet, Birmingham (USA), Banjaluka, Lucca, Genzano di Roma, Guardiagrele (Italija), te Peking, Changchun. Changzhou, Hangzhou i Xiamen (PR Kina), Teheran i Hamadan (Iran)...
1983. objavio je knjigu "Škola crtanog filma", koja je prevedena na nekoliko stranih jezika, a na praškoj Filmskoj akademiji od 1985.g. službeni je udžbenik za uvod u animaciju.
Od osnivanja 1972.g. u vodećim je tijelima zagrebačkog Animafesta, Međunarodnog festivala animiranih filmova, da bi od 1985. do 1992. bio njegov direktor. Od 1976. član je Izvršnog odbora ASIFE, Međunarodne asocijacije animiranog filma, a od 1994. do 2000. njen generalni sekretar.
=== Nagrade ===
Među brojnim nagradama i priznanjima, dobio je nagrade za životno djelo u području animacije: u Trevisu (Italija) povodom stogodišnjice svjetske kinematografije, u Birminghamu (Alabama, SAD), na Festivala Balkanima u Beogradu. 2006., na Sveučilištu umjetnosti u Changchunu (Kina) izabran za gostujućeg profesora i savjetnika za razvoj animiranog filma u pokrajini Jilin. Imao je svoje retrospektive u Parizu (Cinematheque Francaise), Lucci, Moskvi, Erevanu, Varni, Barceloni, Pragu, Bratislavi, Tamperu, Ottawi, Montrealu (Cinematheque quebecoise), Kijevu, New Yorku (Museum of Modern Art)...
2011. godine dobio je nagradu Andrija Maurović za životno djelo na području hrvatskog stripa, a nagradu dodjeljuje udruga Art 9.
Na vinkovačkom salonu stripa održanom u studenom 2011. isto je dobio nagradu za životno djelo za rad na stripu.
Gradska skupština Grada Zagreba imenovala je 2024. godine park u gradskoj četvrti Trešnjevka – sjever po Borivoju Dovnikoviću.
=== Filmografija ===
LUTKICA, 1961, režija scenarij animator
SLUČAJ OPAKOG MIŠA ( SERIJA : SLUČAJEVA ), 1961, režija
OTETI KONJ ( SERIJA: INSPEKTOR MASKA ), 1962, animator
OLE TORERO ( SERIJA: INSPEKTOR MASKA ), 1963, režija, animator
BEZ NASLOVA, 1964, režija, scenarij, animator
CEREMONIJA, 1965, režija, scenarij, animator
KOSTIMIRANI RANDEZ-VOUS, 1965, režija, animator, scenarij
MUZIKALNO PRASE, 1965, scenarij
ZNATIŽELJA, 1966, režija, animator, scenarij
ČOVJEK I NJEGOV SVIJET, 1967, režija, scenarij, animator
IZUMITELJ CIPELA prvi film serije PROF. BALTAZAR), 1967, scenarij
KREK, 1967, režija, scenarij, animator
ČUDNA PTICA, 1969, režija, scenarij (koprodukcija u Moskvi)
ORATOR ( MINI ), 1969, scenarij,režija
LIBERATOR ( MINI ), 1971, režija, scenarij, animator
LJUBITELJI CVIJEĆA, 1971, režija, scenarij, animator
MANEVRI, 1971, režija, scenarij
ŠPICA : ANIMAFEST ZAGREB 1972, 1972, režija, scenarij
PUTNIK DRUGOG RAZREDA, 1973, režija, scenarij, animator
N. N., 1977, režija, scenarij, animator
ŠKOLA HODANJA, 1978, režija, scenarij, animator
DANI KULTURE (ŠPICA), 1980, režija, scenarij
BIJELA PRIČA, 1981, režija, scenarij, animator
DVA MIŠA, 1981, režija, scenarij, animator
TVRDOGLAVO MAČE, 1981, režija, scenarij, animator
JEDAN DAN ŽIVOTA, 1982, režija, scenarij, animator
DVA ŽIVOTA, 1988, režija, scenarij, animator
UZBUDLJIVA LJUBAVNA PRIČA, 1989, režija, scenarij, animator
SPAS U ZADNJI ČAS, 1995, režija, scenarij, animator
ŠPICA : ANIMAFEST ZAGREB 2004, 2004, režija, scenarij
TIŠINA, 2009, režija, scenarij, animator
== Izvori ==
== Literatura ==
AJANOVIĆ, Midhat - Animacija i realizam / Midhat Ajanović; . - Zagreb : Hrvatski filmski savez, 2004. - (Edicija Filmološke studije ; br. 3) ISBN 953-7033-09-0
MARUŠIĆ, Joško - Alkemija animiranog filma : povijest estetskih tehnologija / Joško Marušić i suradnici. - Zagreb : Meandar, 2004. - (Biblioteka Intermedia ; knj.13) ISBN 953-206-148-7
PATA, Nenad - Život u fantaziji crtanog filma / Nenad Pata. - Zagreb : Zagreb film, 1983.
KRULČIĆ, Veljko - Od Ratka do Čipka - Zagreb, monografsko izdanje, ULUPUH, 2011.
== Vanjske poveznice ==
https://web.archive.org/web/20170426210657/http://www.zagrebfilm.hr/zs_autori.asp
DOVNIKOVIĆ, Borivoj, filmski redatelj, scenarist, animator, karikaturist, strip-crtač i grafički dizajner (Osijek, 12. XII. 1930). Umjetničko ime Bordo. Gimnaziju pohađao u Beogradu, Požarevcu i Osijeku. God. 1949. upisuje u Zagrebu studij na Akademiji likovnih umjetnosti, koju napušta sljedeće godine da bi se, na poziv F. Hadžića, uključio u projekt stvaranja prvoga hrvatskog profesionalnog crtanog filma (Veliki miting, braća N. i W. Neugebauer, 1951). Zatim je crtač i animator u »Duga-filmu«, »Interpublicu« i »Zagreb-filmu«. Usporedo je novinar u Kerempuhu, Ježu i Vjesniku u srijedu (do 1958). Za prvi autorski projekt Lutkica (1961) dobio je počasnu diplomu u Acapulcu. Majstor je psihološke animacije te autor duhovitih gegova, individualiziranih karaktera i uvjerljivih situacija. Jedan je od prvaka ne samo Zagrebačke škole crtanog filma, već europske i svjetske animacije. Ističu se filmovi: Bez naslova (1964, nagrade u Beogradu i Oberhausenu), Kostimirani rendez-vous (1965, nagrada u Columbusu i New Yorku), Znatiželja (1966, nagrade u Leipzigu i Krakovu), Krek (1967, nagrade u Beogradu i Berlinu), Ljubitelji cvijeća (1970, nagrade u Krakovu, Bilbau, Hollywoodu i Trstu), Putnik drugog razreda (1973, nagrade u Zagrebu, Beogradu, Teheranu, Londonu, Chicagu i Beču), N. N. (1976, nagrade u Beogradu i Espinhu), Škola hodanja (1978, nagrade u Zagrebu, Beogradu, Oberhausenu i San Antoniju), Jedan dan života (1982, nagrade u Beogradu, Chicagu i Varni), Uzbudljiva ljubavna priča (1989, nagrade u Beogradu, Annecyju, Bourg-en-Bresseu i Trevisu). Od 1976. u časopisu Filmska kultura piše i crta instruktivnu seriju Škola animacije, objavljena kao knjiga Škola crtanog filma 1983. U organiziranju Svjetskog festivala animiranih filmova u Zagrebu sudjeluje od njegova početka (1972), a 1978–90. predsjednik je Programskog odbora te njegov direktor; 1977–82. član je Izvršnog odbora ASIFA-e. Retrospektive filmova imao u Parizu, Lucci, Moskvi, Erevanu, Varni, Barceloni, Pragu i Tampereu. Karikaturom i ilustracijom bavi se od 1949. Stripove objavljivao u Horizontovu zabavniku, Petku, Plavom vjesniku, Vjesniku i dr. Kao grafički dizajner i ilustrator dobio 1978. u Chicagu nagradu za filmski plakat, a 1990. Nagradu »Ivana Brlić-Mažuranić« za ilustraciju dječje knjige. LIT.: P. Volk: Estetika moderne animacije. Beograd 1970. — R. Holloway: Z is for Zagreb. London—New York 1972. — R. Munitić: O animaciji. Beograd 1973. — Isti: Borivoj Dovniković. Umetnost, 1975, 44, str. 97–99. — Isti: U traganju za savršenstvom. Mogućnosti, 24(1977) 8/9, str. 903. — G. Bendazzi: Topolino e poi. Milano 1978. — Zagrebački krug crtanog filma, 1–4. Zagreb 1978–1986. — V. Krulčić: Hrvatski poslijeratni strip. Pula 1984. — R. Munitić: Tucanje dinosaura. Split 1984. — N. Pata: Život u fantaziji crtanog filma. Zagreb 1984. — I. Škrabalo: Između publike i države. Povijest hrvatske kinematografije 1896–1980. Zagreb 1984. — P. Volk: Istorija jugoslovenskog filma. Beograd 1986. — Đ. Mišković: Spas u zadnji čas. Večernji list, 34(1990) 13. XI, str. 13. — Nagrada »Ivana Brlić-Mažuranić« za 1990. godinu. Umjetnost i dijete, 22(1990) 5/6, str. 408–409.
Dovniković, Borivoj, hrvatski filmski redatelj, animator, crtač i karikaturist (Osijek, 12. XII. 1930 – Zagreb, 8. II. 2022). Objavljivao je karikature, ilustracije i stripove u Kerempuhu, Vjesniku, Vjesniku u srijedu, Plavom vjesniku i dr. Crtanim filmom bavio se od početka 1950-ih, debitiravši kao crtač i animator u prvom većem pothvatu domaće animacije, filmu Veliki miting (Norbert Neugebauer, 1951). Autorske crtane filmove radio je u Zagreb filmu od 1961 (Lutkica). Jedan od najistaknutijih predstavnika Zagrebačke škole crtanoga filma, uspješno povezuje klasičnu figurativnu animaciju s modernim likovnim pristupom crtanom filmu. Režirao je je mnogobrojne crtane filmove (najčešće prema vlastitom scenariju), koje je sam crtao i animirao. Među filmovima, višestruko nagrađivanima na međunarodnim festivalima, ističu se Bez naslova (1964., nagrađen u Oberhausenu), Ceremonija (1965), Znatiželja (1966), Krek (1968., Srebrni medvjed na Berlinskom međunarodnom filmskom festivalu), Ljubitelji cvijeća (1970), Putnik drugog razreda (1974), N. N. (1977), Škola hodanja (1978), Jedan dan života (1982) i Uzbudljiva ljubavna priča (1989). Izrađivao je i nastavne crtane filmove za Filmoteku 16 (Dva miša, Tko je Videku napravio košuljicu, oba 1981). Stripove je crtao od 1945; neki od njih skupljeni su u izdanjima Mendo Mendović i drugi stripovi (2010), Emil i detektivi (2011), Bliski susreti treće vrste (2012., izvorno u listu Oko, 1983–85) te Bordo – Čukli: produkcija ‘52–55 (s Marcelom Čuklijem, 2015); u knjizi Istočno od raja (2009) skupio je svoje karikature. Autor je ilustriranog udžbenika Škola crtanog filma (1983). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2002). Citiranje: Dovniković, Borivoj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na velikana animiranog filma i karikaturista Borivoja Dovnikovića
(doslovno iz odluke: „Park se imenuje u spomen na velikana animiranog filma i karikaturista Borivoja Dovnikovića i dobiva ime Park Borivoja Dovnikovića“)