Božena Begović
Split 18. 3. 1901. – Zagreb 10. 6. 1966.
Božena Begović (Split, 18. ožujka 1901. – Zagreb, 10. lipnja 1966.) hrvatska glumica,
kazališna djelatnica, književnica, prevoditeljica.
== Životopis ==
Kći je književnika Milana Begovića i pijanistice Paule Begović, rođ. Goršetić. Osnovnu školu i gimnaziju završila u Hamburgu. Akademiju za glazbu i scensku umjetnost pohađala u
Beču, gdje je počela glumačku karijeru i potom nastupala u Steyeru, Dubrovniku i Zagrebu. Bila je redateljica i glumica u dubrovačkoj kazališnoj družini (1924-1926.), prva spikerica Radio-Zagreba (1926.). Od početka emitiranja je, uz spikerski posao, nastupala i kao glumica, recitirala poeziju, čitala ulomke iz romana i drugih proznih djela te uređivala i vodila prve emisije za djecu. Bila je prva žena na poziciji direktorice drame u HNK-u (1945/46) i dramaturginja; prva direktorica Pionirskog kazališta u Zagrebu (današnji ZeKaEm); prva predsjednica Društva hrvatskih književnica (1938. – 1941) i suurednica Almanaha Društva hrvatskih književnica (1938, 1939). Prvih desetak godina pisala je na njemačkom, potom objavljuje dvojezično, da bi u zrelijoj dobi prevagnuo hrvatski jezik. Opus na njemačkom jeziku sačuvan u Slavističkom institutu u Grazu. 1923. započinje izdavanje pjesama na hrvatskom jeziku u književnim časopisima: Dom i svijet, Vijenac, Hrvatska revija, Savremenik, Almanah Društva hrvatskih književnica, kao i ženskom glasilu Hrvatski ženski list. Prevodila je na njemački, esperanto, češki i francuski jezik Držića, Krkleca, Matkovića, Parun, Slavičeka, Feldmana. Posebno zaslužna za prijevod glavnine Krležinih djela na njemački jezik.
S francuskog i njemačkog jezika prevodila Rilkea, Zweiga, Paulu Preradović, Balzaca, Maupassanta, Musila, Stendhala, Anouilha, Kleista, de Saint-Exuperyja.
Na kući u Jurjevskoj ulici 19 u Zagrebu, u kojoj je stanovala s partnericom Joelle Vuković od 1935. do smrti, nalazi se spomen-ploča koju je njoj u čast postavilo Društvo hrvatskih književnika.
== Djela na njemačkom jeziku ==
U mijeni vremena, 1917. – 1921.
Najdublji život, 1918. – 1922.
Romance ljubavi, 1918. – 1922.
Likovi, 1919.
O Bogu, 1920. – 1921.
Drugima, 1922.
Male skice u prozi
Iznad naših snaga
Toller
Smrt Ahila, oko 1920.
== Djela na hrvatskom jeziku ==
Između jučer i sutra (drama). 1935.
Lampioni (drama). 1937.
O životu. Zagreb, 1939.
Drug za druga. Zagreb, 1951.
Stih - Proza - Teatar. Zagreb, 1974.
O boli i o razumu. Zagreb, 2008.
== Izvori ==
Detoni-Dujmić, Dunja. Pogovor u "O boli i razumu" / Božena Begović. Zagreb, 2008. Str. 95/106.
Hrvatski biografski leksikon. 1, A-Bi. Zagreb: Jugoslavenski leksikografski zavod, 1983. Str. 590/591.
== Vanjske poveznice ==
Radio-Zagreb godinama o politici nije smio pisnuti
BEGOVIĆ, Božena, spisateljica, prevodilac i kazališna radnica (Split, 18. III 1901 — Zagreb, 10. VI 1966). Kći je književnika Milana Begovića i Paule, rođ. Goršetić. Osnovnu školu polazila je u Hamburgu (1908–1912), četiri razreda gimnazije (1912–1916) i Akademie für Musik und darstellende Kunst u Beču (1916–1919). Kao glumica nastupala je u Beču (1919/1920), Steyeru (1920/1921), Dubrovniku (1922/1923) i Zagrebu (1923/1924). Bila je režiser i glumica u dubrovačkoj kazališnoj družini (1924–1926), prva je spikerica i recitator na Radio-stanici u Zagrebu (1926/1927). God. 1927–1929 živi u Dubrovniku kao profesionalna književnica i prevodilac. Potom se vraća u Zagreb, gdje je bila činovnica u Banskoj upravi (1929–1931), tajnica u HNK (1931–1945), direktor Drame (1945/1946) i dramaturg (1946–1950). Predavala je i dikciju na Glumačkoj školi u Zagrebu (1945/1946). Od 1948. radila je na osnivanju Zagrebačkoga pionirskog kazališta, bila mu direktor (1950–1953), a istodobno i dramaturg HNK. Od umirovljenja 1953. živjela je u Zagrebu. Sudjelovala je u osnivanju i bila prva predsjednica Društva hrvatskih književnica (1938–1941). Suurednik je Almanaha Društva hrvatskih književnica (1938, 1939). Dva puta je izabrana za odbornicu Narodnog odbora grada Zagreba (1945, 1947), bila je član Upravnog odbora Društva književnika Hrvatske (1945–1947), član GO AFG-a za Hrvatsku (1948) i dr. Odlikovana je Ordenom rada drugog stupnja. — U književnosti se javila crticom Die Befreiung u časopisu Muskete (Beč 1917). Do 1924. pisala je na njemačkom jeziku pjesme i dramu Der Tod des Achilles. Na hrvatskom se javila pjesmama Valovi i Povratak u Domu i svijetu (1923). Uz pjesme pisala je i kazališne kritike, prikaze, prozne crtice i kazališne komade objavljujući u periodicima: Agramer Tagblatt (1921; Morgenblatt, 1927, 1928, 1933, 1935–1937, 1939), Dom i svijet (1923, 1940), Vijenac (1923), Savremenik (1927), Hrvatska revija (1932), Kazališni list (1933), Komedija (1934, 1938), Almanah Društva hrvatskih književnica (1938, 1939), Hrvatska pozornica (1940/1941), La Suda stelo (1940), Republika (1945), Kazališni list (1947, 1948), Na pruzi (zbornik, 1947), Žena danas (1953–1956), Žena u borbi (1953–1956), Telegram (1960) i dr. Kao glumica predstavila se zagrebačkoj publici ulogom Blanche u praizvedbi Svadbenog leta M. Begovića (1923). Iste je godine igrala Lucille u Građaninu plemiću (Molière) i neke manje uloge. Zbog bolesti je napustila glumu te djelovala kao kazališni animator, redatelj, pedagog i dramaturg. Napisala je libreto za balet Faunova noć T. Sygietynskog (prikazan u Ljubljani 1925). Autorica je drame sa suvremenom tematikom Između jučer i sutra (1935) i romantične komedije Lampioni (1937), izvedenih u Zagrebu, a dramatizirala je roman Selme Lagerlöf Gösta Berling (prikazan u više hrvatskih kazališta). U Zagrebu su izvedeni i njezini igrokazi za djecu: Pioniri na ljetovanju (1948), Drug za druga (1949), Zločesti mačak (1949), Zlatna lopta (1950), Mali vrtlar (1952). Prevodila je poeziju, prozu, drame i eseje. Na njemački je prevela više tekstova iz novije hrvatske lirike (G. Krklec, M. Krleža, M. Feldman, V. Parun, M. Slaviček i dr.), više dramâ (Dundo Maroje M. Držića, Srna M. Feldmana, Slučaj maturanta Wagnera M. Matkovića, Kristofor Kolumbo, U agoniji i Gospoda Glembajevi M. Krleže) te Krležine novele i Banket u Blitvi. Prevodila je i na esperanto, češki i francuski te s francuskog (H. de Balzac, G. de Maupassant, Stendhal, Saint-Simon, J. Anouilh) i njemačkog (S. Zweig, R. Musil, H. von Kleist i dr.). U rukopisu su ostali prijevodi istočnjačke poezije. — B. je pjesnikinja sentimentalnog lirizma. U dramama je nastojala razobličiti hipokriziju građanskog morala, no uspješnija je bila kao kazališni radnik, a napose vrstan prevodilac (S. Batušić). DJELA: O životu. Zagreb 1939. — Drug za druga. Zagreb 1951. — Stih – Proza – Teatar. Zagreb 1974.
Begović, Božena, hrvatska književnica, prevoditeljica i kazališna djelatnica (Split, 18. III. 1901 – Zagreb, 10. VI. 1966). Glumačku akademiju pohađala je u Beču (Akademie für Musik und darstellende Kunst, 1916–19) te je djelovala kao glumica i književnica u Beču, Steyru i Dubrovniku prije dolaska u Zagreb 1923., gdje je nastupila u HNK-u kao Blanche u Svadbenom letu svojega oca Milana. Glumu je zbog bolesti napustila već 1924. te se posvetila književnom, dramaturškom, režijskom i kazališnom radu; vodila je Dubrovačko pozorišno društvo te napisala libreto za baletnu pantomimu Tadeusza Sygietyńskoga Faunova noć (Spätnachtmittag eines Fauns, Narodno gledališče, Ljubljana, 1925). U Zagrebu od 1929. živi, u materijalno teškim prilikama, od pisanja feljtona (mahom za zagrebačke novine na njemačkom jeziku) i kazališnih kritika te prevođenja s francuskoga i njemačkoga, a potom je zaposlena od 1931. do 1945. kao tajnica u HNK-u, gdje su joj izvedene drame suvremene tematike Između jučer i sutra (1935) i Lampioni (1937), a njezina dramatizacija romana Selme Lagerlöf Saga o Gösti Berlingu izvedena je u Narodnom pozorištu u Skoplju 1941. Pjesme, nastale pod dojmom njemačkoga simbolizma, ali i socijalne tematike, objavljuje u većini hrvatskih književnih časopisa te u zbirci O životu (1939). Suosnivačica je i prva tajnica Društva hrvatskih književnica (1938–1941) i suurednica njegova Almanaha (1938–39). Tijekom II. svjetskog rata ne objavljuje, a potom je u HNK-u ravnateljica Drame 1945–46. te dramaturginja 1946–1950. Suosnivačica je i od 1950. do umirovljenja 1953. direktorica Zagrebačkoga pionirskog kazališta (danas Zagrebačko kazalište mladih), gdje piše šest igrokaza za djecu. Na njemački je prevodila hrvatsku poeziju i drame, napose djela Miroslava Krleže (lirika, drame, roman Banket u Blitvi). Izbor iz djela skupljen joj u knjizi Stih – Proza – Teatar (1974). U kulturnoj je memoriji upamćena kao prva spikerica Radio Zagreba (1926–27). Citiranje: Begović, Božena. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na glumicu, književnicu i prvu spikericu Radio Zagreba
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na glumicu, književnicu i prvu spikericu Radio Zagreba i dobiva ime Ulica Božene Begović“)