Božena Kraljeva

Božena Kraljeva (Božena Kralj)(Zagreb, 11. prosinca 1904. – Zagreb, 12. srpnja 1989.) je bila hrvatska filmska, kazališna i televizijska glumica.
== Životopis ==
=== Rani život ===
Rođena je u Zagrebu, 11. prosinca 1904. godine. S nepunih 17 godina zaposlila se kao činovnica u veletrgovini cipela i strojnog remenja "Frković i drug". Kako je bila lijepa i pristala, osjećala je potrebu za nečim što će je više ispunjavati. Upisala se zato u prvu filmsku, a zatim glumačku školu. Poslije odigrane uloge Berthe u Strindbergovom "Ocu", uprava HNK-a ocijenila je iznimnom njenu darovitost pa ju je angažirala kao glumicu.
=== Karijera ===
U četiri desetljeća, Božena Kraljeva je na toj pozornici ostvarila golem broj uloga, psihološki duboko izrađene likove mladih heroina, komičnih i tragičnih žena, ljubavnica i starica. Bila je Julija, Ofelia i Desdemona, Andromaha i Kassandra, Lucićeva "Robinja", Dama s kamelijama. Poslije izvedbe Ane Karenjine, veliki kazališni znalac Marijan Matković zapisao je kako je u svojoj patnji, lutanju i traženju bila ozarena onom specifičnom Tolstojevskom čovječnošću. Kraljeva je nastupala i na radiju i televiziji. U životopis te velike umjetnice upisano je i to da je predavala glumu na Dramskoj akademiji u Zagrebu od 1955. do 1960. Nakon umirovljenja povremeno je glumila u manjim kazalištima (Teatar u gostima ), a njezina profinjena dikcija i suptilan scenski nastup i tada su izazivali divljenje publike.
Božena Kraljeva jedinstvena je glumačka osobnost u povijesti hrvatskog glumišta. Bila je istančana i odmjerena u gestikulaciji, osvajala je suptilnom scenskom pojavom i profinjenim govorom.
=== Smrt ===
Umrla je u Zagrebu, 12. srpnja 1989. u dobi od 85 godina.Ispraćena je na zagrebačkom groblju Mirogoju, a nadahnute riječi oproštaja uputio joj je glumac Zlatko Vitez.
== Filmografija ==
=== Televizijske uloge ===
"Nepokoreni grad" kao susjeda koja sluša radio London (1982.)
"Ima nade za nomade" (1976.)
"Veliki i mali" kao bakica (1973.)
"Sumorna jesen" kao stara gospođica (1969.)
"Dileme" kao žena (1966.)
"Stoljetna eskadra" (1961.)
=== Filmske uloge ===
"Usporeno kretanje" (1979.)
"Pred odlazak" (1978.)
"Društvo za iznenadne radosti" (1978.)
"Bombaški proces" (1977.)
"Slučaj maturanta Wagnera" (1976.)
"Bog igre" (1975.)
"Kipić" (1972.)
"Lift za Karmelu" (1970.)
"Ljubav i poneka psovka" (1969.)
"Čamac za kron-princa" (1969.)
"Posljednji Stipančići" (1968.)
"Prijetnja" (1968.)
"Lorenzaccio" (1966.)
"Priča o dva kamena" (1966.)
"Kat" (1966.)
"Oluja na ulici" (1965.)
"Ratna noć u muzeju Prado" (1965.)
"Propali dvori" (1964.)
"Čuvaj se senjske ruke" kao starica (1964.)
"Nokturno u Grand hotelu" (1964.)
"Doktor Knok" (1964.)
"Patent 102" (1963.)
"Proljetne vode" (1962.)
"Povratak Don Zuana" (1961.)
"Pustolov pred vratima" kao medicinska sestra (1961.)
"Siva bilježnica" (1961.)
"Pokojnik" (1961.)
"Na taraci" kao Mara (1960.)
"Susedi" (1959.)
"Strast za pustolovinom" (1922.)
== Nagrade i priznanja ==
Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo 1970. godine.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Božena Kraljeva u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)
Božena Kralj u internetskoj bazi filmova IMDb-u (engl.)

KRALJEVA, Božena (Kralj, Kraljev), glumica (Zagreb, 11. XII. 1904 — Zagreb, 12. VII. 1989). Nećakinja glumice Ivke Kralj-Milarov. U Zagrebu završila nižu gimnaziju i dvogodišnju trgovačku školu te se zaposlila kao korespondentica, a 1921. upisala se u filmsku glumačku školu tvrtke »Jugoslavija«. Nastupila u filmu Strast za pustolovinama A. A. Vereščagina 1922. i od te godine na njegov poticaj polazila Državnu glumačku školu. Od 1924, kad je debitirala u ulozi Berte (A. Strindberg, Otac), do umirovljenja 1966. članica je zagrebačkoga HNK. Isprva je nastupala u ulogama tankoćutnih djevojaka, kao Anica (I. Vojnović, Maškarate ispod kuplja, 1924), Đurđa i Amélie (M. Begović, Božji čovjek, 1924, i Hrvatski Diogeneš, 1928), Druga opatica i Angelika (M. Krleža, Michelangelo Buonarroti, 1925, i Gospoda Glembajevi, 1929), Pulcheria (T. Strozzi, Ecce homo!, 1925), Mira (P. Petrović Pecija, Zemlja, 1926) i Dubravka (I. Gundulić, 1928). U stranom se repertoaru prvih glumačkih godina istaknula kao Beatriz (P. Calderón de la Barca, Gospođa đavolica, 1925), Eva Webster (G. Moser, Knjižničar, 1925), Liza (L. N. Tolstoj, Živi leš, 1928), Olga (H. Ould, Ples života, 1929), Ona (Klabund, XYZ, 1929) i Marija Vetsera (C. Anet, Mayerling, 1931) pokazavši da ima smisla i za ozbiljnije dramske uloge, ali i za salonsku komiku. Prepoznatljiva po boji glasa i cijenjena zbog vrsne dikcije, ostvarila je potom u klasičnom repertoaru uloge kao što su Marijana (Molière, Škrtac, 1930) i Aricija (J. Racine, Fedra, 1942), Klara i Margareta (J. W. Goethe, Egmont, 1938, i Faust, 1942), Amalija i Lady Mylford (F. Schiller, Razbojnici, 1942, i Spletka i ljubav, 1944), a od uloga u dramama u stihu zapažene su i one Roksane (E. Rostand, Cyrano de Bergerac, 1933) i Isabelle (Calderón de la Barca, Zalamejski sudac, 1940). U antičkom repertoaru bila je Alkestis (Euripid i H. von Hofmannsthal, 1932), Andromaha (F. Werfel i Euripid, Trojanke, 1939) i Kasandra (Eshil, Agamemnon, 1952). U povijesti hrvatskoga kazališta zapamćena je po mnogim ulogama u djelima W. Shakespearea, koje je iznimno uspješno tumačila tijekom cijele karijere. Bila je tako Hera (Mnogo vike ni za što, 1926), Miranda (Oluja, 1926), Giulietta (Romeo i Giulietta, 1929), Ofelija (Hamlet, 1929), Titanija (San ljetne noći, 1932), Lady Macduff (Macbeth, 1933. i 1938), Kordelija (Kralj Lear, 1935), Viola (Na Tri kralja, 1939), Desdemona (Otelo, 1947), Porzia (Mletački trgovac, 1954) i Gertruda (Hamlet, 1955), a izdvaja se uloga Gospe ispucane (Mjera za mjeru, 1964). U hrvatskom je repertoaru ostvarila još uloge Pavle i Deše Palmotića (Vojnović, Suton, 1934, i Allons enfants!, 1950), Vlahinjice i Sultanije (M. Ogrizović, Hasanaginica, 1935. i 1953) i Robinje (H. Lucić i M. Držić, Pir mladog Derenčina, 1939), te u dramatizacijama Dume (A. Šenoa i Strozzi, Čuvaj se senjske ruke, 1931), Grofice Tereze Baćani (Begović, Hrvatski Diogeneš, 1940) i osebujne Klare Grubarove (Šenoa i M. Dežman, Zlatarovo zlato, 1941). Nastupala je i u suvremenim hrvatskim dramskim djelima u ulogama kao što su Regina (S. Batušić, Komorni trio, 1935), Radojka (M. Božić, Skretnica, 1951), Vela (D. Roksandić, Nad ponorom, 1952), Slavenka Jurinić (J. Kulundžić, Čovjek je dobar, 1953), Udovica Kovacz (E. Šinko, Strašna sreća, 1954), Dejanira (M. Matković, Heraklo, 1958) i Marija (M. Feldman, Profesor Žič, 1960). Veće je uspjehe ostvarila u stranom repertoaru, a osjećajno nijansirana i psihološki duboko proživljena tragična uloga Ane Karenjine (Tolstoj, 1948) jedno je od njezinih najvećih umjetničkih ostvarenja; u ruskom je repertoaru bila i Tonja (V. P. Katajev, Kvadratura kruga, 1930), Aglaja Jepančin i Nina Aleksandrovna (F. M. Dostojevski, Idiot, 1936. i 1960), Katerina Ivanovna (Dostojevski, Braća Karamazovi, 1938), Vjera (I. A. Gončarov, Bezdan, 1940) i Natalija (M. Gorki, Vasa Železnova, 1946). Često je i u manjim ulogama ostavljala snažan dojam (Grofica Geschwitz, F. Wedekind, Lulu, 1930). Iako su u njezinoj glumačkoj biografiji najbrojniji likovi »žena bez identiteta«, koje su podređene likovima ljubavnika, muža ili oca, vrlo je uspješno tumačila i kompleksne, dramski jake ženske likove u suvremenom američkom repertoaru (Anna Christie, E. O’Neill, 1943; Birdie i Constance, Lillian Hellman, Male lisice, 1950, i Jesenji vrt, 1957; Linda, A. Miller, Smrt trgovačkog putnika, 1960); među njima izdvaja se kreacija Lukrecije Collins (T. Williams, Portret Madone, 1958), za koju je 1959. dobila Nagradu grada Zagreba, te ona Mary Tyrone (O’Neill, Dugo putovanje u noć, 1958), kojom je obilježila 30 godina umjetničkoga rada. Iz stranoga repertoara donijela je na scenu i raznolike kompleksne ženske dramske likove kao što su Mabel Dancy (J. Galsworthy, Lojalnost, 1933), Ema (E. Synek, Velika stvar, 1938), Anita (E. Gerber, Rajski vratar, 1941), Martirija (F. García Lorca, Dom Bernarde Albe, 1951) i Andromaha (J. Giraudoux, Trojanskog rata neće biti, 1952), sentimentalna Giulija (G. Gallina, Tako ti je na tom svijetu, dijete moje!, 1933) i Olga (F. Schreyvogel, Ljubav u proljeće, 1943), a smisao za komiku iskazala je kao Beatrice (C. Goldoni, Sluga dvaju gospodara, 1937) i Rina (B. Nušić, Pokojnik, 1938). Osim toga, bila je Jane i Marguerite Gautier (A. Dumas sin, Prijatelj žena, 1942, i Gospođa s kamelijama, 1945), Cécile (V. Sardou, Dobri prijatelji, 1943) te Judith (G. B. Shaw, Đavolov učenik, 1949). Nakon umirovljenja glumila je 1972. u Teatru &TD Grace u predstavi Jedan dan u smrti male Joe P. Nicholsa, 1974. ponovo zaigrala u Lorcinu Domu Bernarde Albe kao Marija Josefa u zadarskom Narodnom kazalištu, a u zagrebačkom HNK bila je Enona (Racine, Fedra, 1967) te u starijoj dobi posebno dojmljiva Shakespeareova Margareta (Kralj Richard III, 1978). U razdoblju između svjetskih ratova uspjela se istaknuti u snažnom ženskom ansamblu tumačeći velik raspon uloga, od klasičnih heroina, romantičnih ljubavnica i salonskih dama sve do izvrsno izrađenih, kompleksnih patopsiholoških likova. Odlikovala se dubokom emotivnošću, osjećajem za stil te produhovljenim i glumački fascinantnim scenskim nastupom. Posebno ju je izdvajao osebujan, mekan, topao i čist glas, koji je umjela modulirati prilagođujući ga pojedinoj ulozi. Nastupala je i na radiju, u TV dramama (Na taraci, 1960, Doktor Knok i Čuvaj se senjske ruke, 1964, sve u režiji D. Marušića; Posljednji Stipančići E. Galića, 1968), epizodama TV serija (Sumorna jesen Z. Bajsića, 1969, Nepokoreni grad Z. Tadića, 1982) te u nekoliko filmova (Pustolov pred vratima Š. Šimatovića, 1961). Sudjelovala je u radu Dramskoga studija pri HNK u Zagrebu te predavala glumu u glumačkoj školi i na ADU (1955–60). Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1970. LIT.: J. Horvat (jh): Romeo i Giulietta. Jutarnji list, 18(1929) 19. I, str. 10. — Isti (Jh): Cyrano de Bergerac. Romantična komedija u pet činova. Ibid., 22(1933) 22. V, str. 3. — (V. Kovačić): Anna Christie. Nova Hrvatska, 3(1943) 20. IV, str. 10. — M. Matković: Dramaturški eseji. Zagreb 1949, passim. — J. D.: Intimni portret djetinjstva i mladosti Božene Kraljeve. Vjesnik u srijedu, 1(1952) 30. VII, str. 5. — N. S.: Božena Kraljeva slavi 30-godišnjicu umjetničkog rada. Narodni list, 10(1954) 10. XII, str. 4. — I. Hergešić: Jubilej Božene Kraljeve. Teatar, 4(1958) 6, str. 1–2. — A. Reiching (A. R-g): Jedan život za kazalište. Narodni list, 14(1958) 9. XI, str. 5. — N. Turkalj: Dva jubileja. Republika, 14(1958) 11/12, str. 41. — V. Pavletić (V. P.): Draga naša slavljenice! Pozorišni život (Beograd), 4(1959) 10, str. 17–18. — N. Batušić: Povijest hrvatskoga kazališta. Zagreb 1978. — B. Senker: Sjene i odjeci. Zagreb 1984. — (Nekrolozi): M. Grgičević, Vjesnik, 49(1989) 13. VII, str. 8. — Ž. Slunjski, Oko, 17(1989) 10. VIII, str. 11. — B. Vukšić, Večernji list, 33(1989) 13. VII. str. 11. — E. Gerner: Oteto zaboravu. Zagreb 1995, 152–154. — B. Hećimović: Razgovori s Pometom, Desdemonom i Poljskim Židovom. Zagreb 1995, 85–99. — E. Gerner: Kazalište kao sudbina. Zagreb 2001, 105–119. — Sabrana djela Milana Begovića, 17. Zagreb 2003, 286. — B. Senker: Bard u Iliriji. Zagreb 2006. — Potpunija lit. u: Bibliografija rasprava i članaka LZ, 16–17. Zagreb 2004.

Kraljeva, Božena, hrvatska glumica (Zagreb, 11. XII. 1904 – Zagreb, 12. VII. 1989). Glumačko školovanje započela je 1921. u Zagrebu u filmskoj školi tvrtke Jugoslavija film te nastupila u filmu Strast za pustolovinom (A. A. Vereščagin, 1922). U Glumačku školu upisala se 1922., a 1924. nastupila kao Berta u Strindbergovu Ocu u zagrebačkome HNK-u, gdje je dobila stalni angažman. Isticala se profinjenom dikcijom bogate izražajnosti te suptilnom scenskom pojavom. Stvarala je psihološki duboko izgrađene likove, a bila je sklona i glumačkoj komici. Često je glumila uloge iz Shakespeareovih djela: Miranda (Oluja), Julija (Romeo i Julija), Ofelija (Hamlet), Kordelija (Kralj Lear), Viola (Na Tri kralja), Desdemona (Otelo) i Gospa ispucana (Mjera za mjeru). U klasičnom repertoaru nastupala je i kao Eshilova Kasandra (Agamemnon), Euripidova Alkestida te Racineova Aricija (Fedra). Bila je Lucićeva Robinja, Gundulićeva Dubravka, Šenoina Dora Krupićeva (Zlatarovo zlato), Vojnovićeva Deša (Dubrovačka trilogija) i Krležina Angelika (Gospoda Glembajevi). Istaknula se kao Margareta (J. W. Goethe, Faust), Amalija (F. Schiller, Razbojnici), Marguerite Gautier (A. Dumas sin, Gospođa s kamelijama), Roksana (E. Rostand, Cyrano de Bergerac), a u ruskom repertoaru kao Liza (L. N. Tolstoj, Živi leš), Katarina Ivanovna (F. M. Dostojevski, Braća Karamazovi) te osobito kao Tolstojeva Ana Karenjina. Sudjelovala je i u radu Dramskoga studija pri HNK-u u Zagrebu. Predavala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti (1955–60). Nakon umirovljenja 1966. povremeno je glumila u manjim kazalištima. Često je nastupala na radiju i televiziji. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1969. Citiranje: Kraljeva, Božena. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na glumicu i dramsku umjetnicu

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na glumicu i dramsku umjetnicu i dobiva ime Ulica Božene Kraljeve“)

Wikipedia Wikidata