Božidar Kunc
Zagreb 18. 7. 1903. – Detroit 1. 4. 1964.
skladatelj i pijanist; 1903-1964
Božidar Kunc (Zagreb, 18. lipnja 1903. – Detroit, Michigan, 1. travnja 1964.) bio je hrvatski skladatelj i pijanist. Kunc je studirao na glazbenoj akademiji u Zagrebu. Od 1951. radio je kao učitelj u New Yorku. Skladao je dvije uvertire, djela za glasovir i dva violinska koncerata, djela komorne glazbe, kantate i pjesme. Bio je brat poznate hrvatske sopranistice Zinke Kunc Milanov. Umjetničkoj ostavštini Božidara Kunca pripada u pluralitetu stilskih pravaca hrvatske glazbe 20. stoljeća posebno mjesto.
Kao skladatelj izrazite osobnosti i izvornoga nadahnuća, svoj je jedinstveni stil gradio u doba kad je u hrvatskoj glazbenoj tvorbi prevladavao novonacionalni smjer, stoga je poticaje gdjekad nalazio u folkloru, stilizirajući obilježja ili dočaravajući ugođaj Međimurja, Zagorja, Slavonije. Međutim, stilski se poglavito razvijao pod utjecajem francuskoga impresionizma, posebno Debussyja, te ga se drži hrvatskim skladateljem s ponajviše impresionističkih značajka.
== Životopis ==
Božidar Kunc rođen je 18. srpnja 1903. u Zagrebu kao četvrto dijete knjigovođe Rudolfa Kunca (1867. – 1932.), potomka obitelji Kunz van der Rosen iz Graza, i Ljubice Smičiklas (1873. – 1936.). Uz Božidara jedino je Mira Tereza Zinka (17. svibnja 1906. – 30. svibnja 1989.), kasnije čuvena operna pjevačica, doživjela zrelu dob.
Božidar je odrastao u glazbenom ozračju koje je poticao muzikalni otac (svirao je violončelo i pjevao) koji mu je i pružio primjereni glazbeni odgoj. Počeo je skladati u dobi od dvanaest godina, a od osamnaeste godine života radi to sustavno i kontinuirano. Premda je 1926. apsolvirao četverogodišnji studij prava, težište je njegova zanimanja glazba koju je studirao na Muzičkoj akademiji opredijelivši se za dva područja koja će ga zaokupljati čitava života: pijanizam i skladateljstvo. Diplomski ispit iz glasovira položio je 27. lipnja 1925. u klasi Svetislava Stančića, a diplomu iz skladateljstva stekao je 25. lipnja 1927. kod Blagoja Berse.
Na diplomskom koncertu 23. lipnja iste godine Božidar je nastupio kao skladatelj i pijanist izvodeći vlastite glasovirske skladbe i kao pratitelj sestre Zinke i violinista Ljerka Spillera. Neposredno nakon diplome počinje njegova bogata koncertantna i skladateljska karijera. Već 29. lipnja 1927. Zagrebačka filharmonija izvodi koncert posvećen njegovim djelima (Idila, kantata Na Nilu, Sonata za violončelo i glasovir), a iduće godine dobiva za svoj violinski koncert prestižnu međunarodnu Nagradu Zlatko Baloković.
Od 1929. Kunc djeluje i kao pedagog, podučavajući glasovir na Muzičkoj akademiji i korepetirajući pjevače. Desetak godina bio je i voditelj Opernog studija (1941. – 1951.).
Tridesetih godina Kunc bilježi nove međunarodne uspjehe na europskim festivalima: na međunarodnom festivalu u Dresdenu, 1934., Staatskapelle izvodi njegov Glasovirski koncert u h-molu sa skladateljem kao solistom (isto je djelo, 7. ožujka 1954., izveo Filadelfijski orkestar pod ravnanjem Eugènea Ormandyja); slijede zapažene izvedbe u Karlovim Váryma, Frankfurtu na Majni i Pragu. Uzlaznu putanju tih uspjeha prekida Drugi svjetski rat. Kunc tih godina i dalje sklada, a nakon završetka rata nastupa diljem Hrvatske i tadanje Jugoslavije kao solist i pratitelj pjevača, često i u improviziranim uvjetima.
Sudbonosna prekretnica u Kuncovu životu bila je 1951. godina kada je odlučio slijediti svoju sestru Zinku (tada Milanov) u Sjedinjene Američke Države. Prisna povezanost sa sestrom, tada već proslavljenom opernom primadonom, ali i nada u vlastitu međunarodnu karijeru (uz svijest o svom rubnom položaju u komunističkom jugoslavenskom režimu) – sve je to utjecalo na Kuncovu odluku. On se ubrzo uključio u koncertne turneje sa Zinkom, a trajno je ostao i njezin korepetitor za sve vrijeme njezina angažmana u Metropolitan operi. U okviru Zinkinih koncerata Kunc je svirao i kao solist, izvodeći najčešće vlastite skladbe. Ipak, njegovi su nastupi ostali u sjeni sestrine umjetnosti, a niti kao skladatelj nije uspio ostvariti onaj prodor na svjetsku skladateljsku scenu koji je očekivao.
Odlaskom u SAD bitno su se izmijenile vanjske okolnosti Kuncova života. Novi, u suštini nesigurni glazbenički status prisiljava ga, slično kao i tolike druge prije njega (među njima, npr. i Bélu Bartóka), na bitku za golu egzistenciju. Raspon njegove djelatnosti širok je i zato uzrok trajnom stresu.
Iz godine u godinu Kunc poduzima brojne turneje sa Zinkom po Sjedinjenim Američkim Državama i Europi, svira na dobrotvornim koncertima i snimanjima, korepetira pjevače i prati ih na nastupima, muzicira u četveroručnom sastavu, a izvodi i dionice čeleste i triangla u orkestru Metropolitan opere. Dragocjeno vrelo prihoda bili su i satovi korepeticije u baletnoj školi Mije Čorak Slavenske (premda je taj posao doživljavao kao nedostojan svog pijanističkog ranga).
S dijelom prijatelja iz Zagreba i dalje održava kontakte, a njima se u Americi pridružuju i novi. Uz svestran i intenzivan umjetnički angažman posljednje su godine njegova života otežane i osobnim lutanjima i krizama. Nakon braka s Karlom r. Račić (kasnije udatom Cizelj) koja je do smrti čuvala njegovu zagrebačku umjetničku ostavštinu (danas u Hrvatskom glazbenom zavodu), i američke bračne veze s bolničarkom Ruth Higgins iz koje je potekao sin Douglas, Kunc je 1959. upoznao DeEldu Fiebelkorn (r. 1923.) i u braku s njom, uz kćerkicu Ivanu Joy, našao sreću i umjetničko nadahnuće.
Posljednji nastup Božidara Kunca bio je u prepunoj Fordovoj dvorani u Detroitu, 1. travnja 1964. godine. Detroitski simfonijski orkestar kojim je ravnao Sixten Ehrling izvodio je, uz Zinkino sudjelovanje, djela međunarodnog i hrvatskog repertoara. U žarištu ove dobrotvorne priredbe bila je izvedba Kuncova Glasovirskog koncerta u h-molu sa skladateljem kao solistom. Neposredno nakon koncerta Kunc je umro, pogođen srčanim udarom.
Prijatelji ga pamte kao živahnog, uvijek susretljivog i duhovitog čovjeka i genijalnog improvizatora.
== Glazbeno stvaralaštvo ==
Opsežni opus Božidara Kunca obuhvaća sve glazbene vrste osim opere. U žarištu njegova zanimanja je glasovir kojem je posvetio četiri sonate i oko 90 drugih skladbi (programni ciklusi, bagatele, nokturni, preludiji, tokate, stilizirani plesovi, glazba za djecu i o djeci). Glasovir je os Kuncovih komornih radova koji dijelom pripadaju klasičnoromantičkim komornim sastavima (violinska sonata, sonata za violončelo i glasovir, glasovirski kvartet i kvintet), a dijelom su kraće skladbe. Ponekad mu skladatelj povjerava ulogu protagonista u djelima posebnih sadržaja kao što su Dva poglavlja iz knjige o Jobu, Dvije plesne improvizacije, Tri epizode za glasovir i gudački orkestar, Baletna scena za dva glasovira i ciklus Za klavir i udaraljke. Kuncov omiljeni instrument razvija snažnu glazbenu energiju u blještavo orkestriranom, virtuoznom Prvom koncertu za glasovir i orkestar (drugi nije dovršen).
Intimni svijet Božidara Kunca otkrivamo navlastito u njegovim solo pjesmama. Ima ih četrdesetak na hrvatske i engleske tekstove, a djelomično su okupljene u cikluse. Njihova inventivna melodika izrasta iz prisnog skladateljeva odnosa prema vokalnosti, a istančani glasovirski part u mješovitoj je interakciji s vokalnom dionicom. Sjetimo se samo mladenačkih antologijskih popjevaka Zima (Antun Branko Šimić) i Smrt karnevala (Miroslav Krleža) te kasnog opusa De Elda's Love Songs na tekstove njegove supruge.
Kuncova mladenačka orkestralna djela (Idila i druga) kao i kantata Na Nilu s nepravom su pala u zaborav.
Božidar Kunc bio je svjestan svojih skladateljskih vrijednosti. Smatrao se "karikom u lancu velikih" pa je, želeći u Americi zaokružiti svoj opus, skladao sve do smrti intenzivno, često jedino noću. Njegova je skladateljska poetika koja se i u domovini distancirala od vladajućeg trenda, promjenom životnog okružja i susretom s međunarodnim repertoarom, dobila neka nova obilježja koja pozivaju na suzdržanost uz uvriježeno označavanje njegova glazbenog izričaja kao "impresionističkog" ili "postimpresionističkog".
Na takva razmišljanja navlastito potiče Kuncova harmonija koja se tijekom njegova stvaralačkog vijeka razvija prema proširenoj tonalitetnosti sukladno općem razvoju harmonijske misli. Ona je osnova istančanog i uvijek novog sloga njegovih djela u kojima se raskošni kolorit odmjenjuje s oporostima disonantnih sazvučja izrazito ekspresivnog dojma. U glasovirskom slogu Kunc razmiče dotadašnje granice zvučnosti specifičnim registriranjem, maštovitom pedalizacijom i novom, tipično "Kuncovskom" ornamentikom. No, istovremeno, on je sklon izrazitom melodijskom crtežu i preglednoj formalnoj dispoziciji što njegovim skladbama daje ravnovjesje i klasicističku jasnoću.
Karakteristične konstante Kuncova glazbenog izričaja su plesnost, slikovitost (programnost) i povremene diskretne folklorističke stilizacije.
== Djela (izbor) ==
Idila za orkestar, op. 1
Ver sacrum, ciklus za glasovir, op. 2
Slobodne varijacije na vlastitu temu za glasovir, op. 3
Tri kompozicije za violinu i klavir, op. 4
Sonata za violoncello i klavir u D-duru, op. 5
Na Nilu za sopran i orkestar, op. 7
Koncert za violinu i orkestar u g-molu, op. 8
Prva sonata u Des-duru za glasovir, op. 12
Svečana uvertira za orkestar, op. 13
Mlado lišće. Sedam kompozicija za klavir, op. 20
Koncert za klavir i orkestar u h-molu, op. 22
Predigra žalobnoj igri za orkestar, op. 25
Druga sonata u Es-duru za glasovir, op. 27
Tri kompozicije za violinu i klavir, op. 28
Dva nokturna za glasovir, op. 32
Aspiration za violinu i glasovir, op. 33
Treća sonata u D-duru za glasovir, op. 34
Kvintet u c-molu za dvije violine, violu, violončelo i glasovir, op. 35
Capriccio u A-duru za glasovir, op. 38
Uskrsno jutro u slavonskom selu za dva glasovira
Pet valcera za glasovir, op. 39
Triptihon za violončelo i orkestar, op. 40
Sonatina za violinu i klavir u G-duru, op. 41
Romanca u f-molu za glasovir, op. 42
Četvrta sonata u As-duru za glasovir, op. 43
Šest bagatela za glasovir, op. 44
Rondo za violinu i klavir, op. 48
Četiri preludija za klavir
Odjeci djetinjstva za glasovir, op. 50
Baletna scena za dva glasovira, op. 54
Drugi koncert za violinu i orkestar u d-molu, op. 55
In Retrospect. Šest skladbi za klavir solo, op. 56
Tri epizode za glasovir i gudački orkestar, op. 58
Pastoral Fantasy for Clarinet Solo, op. 59
Soliloquy for Flute Solo, op. 61
Dance for Oboe Solo, op. 62
Buffoonery for Bassoon Solo, op. 63
Little Pieces for Little People za glasovir
Gleanings from the Old Country za glasovir, op. 66
Impromptu za glasovir, op. 67
Job in Desolation, iz Two Chapters from the Book of Job za glasovir, op. 68
Minijature za glasovir, 1
Popijevke. Songs, 1–2
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
LZMK / Hrvatska enciklopedija: Kunc, Božidar
LZMK / Proleksis enciklopedija: Kunc, Božidar
LZMK / Hrvatski biografski leksikon: Kunc, Božidar
Discogs.com – Božidar Kunc (diskografija)
KUNC, Božidar, skladatelj, pijanist i pedagog (Zagreb, 18. VII. 1903 — Detroit, 1. IV. 1964). U Zagrebu 1922. maturirao i 1926. apsolvirao na Pravnom fakultetu. Glasovir učio od devete godine privatno, 1920–21. u Antonije Geiger-Eichhorn u školi HGZ te 1925. diplomirao u S. Stančića na Muzičkoj akademiji; ondje 1927. diplomirao i kompoziciju u B. Berse. God. 1928–41. predavao glasovir u srednjoj školi Muzičke akademije, a od 1941. kao docent i od 1946. kao izvanredni profesor vodio Operni studio i korepeticiju na Muzičkoj akademiji. Od 1951. do kraja života djelovao u SAD, poglavito kao glasovirski pratilac sestre Zinke; od 1961. bio i korepetitor u baletnoj školi Mije Čorak u New Yorku. Nakon studija počeo je usporedno i podjednako intenzivno djelovati kao skladatelj i pijanist, često izvodeći i vlastite skladbe. God. 1927. Zagrebačka filharmonija u Zagrebu praizvodi njegovu Idilu (zapažena i 1936. na festivalu u Karlovym Varyma) i baladu Na Nilu za sopran i orkestar sa Zinkom kao solisticom, a s J. Tkalčićem K. praizvodi Sonatu za violoncello i klavir u D-duru; 1928. Z. Baloković u Berlinu s tamošnjom filharmonijom praizvodi Koncert za violinu i orkestar u g-molu (toj je skladbi, pod naslovom Za novi svijet, Yugoslav Circle u New Yorku 1928. dodijelio Balokovićevu nagradu); 1934. na festivalu u Dresdenu kao solist uz Državni orkestar K. izvodi vlastiti Koncert za klavir i orkestar u h-molu; 1939. na Međunarodnom glazbenom festivalu u Frankfurtu na Majni sudjeluje u izvedbi glasovirskoga Kvinteta c-mol, a u Pragu izvodi II. sonatu Es-dur za glasovir; 1953. na autorskom koncertu u New Yorku sudjeluje u izvođenju svojih skladba uz Balokovića, Zinku i pijanisticu Auroru Mauro-Cottone; 1959. u Detroitu je praizveo stavak In a Balkan Inn iz ciklusa …for Piano and Percussion, a na posljednjem koncertu 1964, nakon kojega je silazeći s pozornice umro, izveo je svoj glasovirski koncert u h-molu uz Detroitski simfonijski orkestar (snimka sačuvana u Fonoodjelu Hrvatskoga radija). Kao pijanist nastupao je u mnogim hrvatskim i europskim gradovima te u SAD i Kanadi. Najviša priznanja stekao je interpretacijama F. Chopina, C. Debussyja, F. Liszta, M. Ravela, M. de Falle, S. Rahmanjinova, A. Skrjabina. Obogaćivanju hrvatske glasovirske glazbe između dvaju svjetskih ratova pridonio je također izvedbama i praizvedbama djela drugih hrvatskih skladatelja (Bersa, M. Cipra, F. Lhotka, R. Matz, B. Papandopulo, J. Stahuljak, B. Širola). Kritika je hvalila njegovu muzikalnost, bravuroznu tehniku, lakoću i predanost u interpretaciji, punoću, ali i mekoću tona te osobit smisao za postizanje kolorističkih efekata. Kao korepetitor svojim je iznimnim poznavanjem vokalne tehnike te osjećajem za stil utjecao na umjetnički razvoj mnogih pjevača, koje je pratio na koncertima (Dragica Martinis, Marijana Radev, Nada Puttar-Gold, J. Gostič, M. Reiser, V. Ruždjak), a poglavito Zinkin. S njom je nastupio na mnogobrojnim koncertima u nas te na više od 50 koncerata u SAD, na kojima su izveli i pokoju njegovu skladbu (popijevke Strepnja, Čežnja i The World is Empty snimljene na LP ploču A Milanov Recital, RCA Victor, 1955, na CD Zinka Milanov II, Preiser Records, 2005, i Zinka Milanov in Recital, Nimbus Records, 2008). — Kao skladatelj izrazite osobnosti i izvornoga nadahnuća, svoj je jedinstveni stil gradio u doba kad je u hrvatskoj glazbenoj tvorbi prevladavao novonacionalni smjer, stoga je poticaje gdjekad nalazio u folkloru, stilizirajući obilježja ili dočaravajući ugođaj Međimurja, Zagorja, Slavonije (Pabirci iz starog kraja). Međutim, stilski se poglavito razvijao pod utjecajem francuskoga impresionizma, posebno Debussyja, te ga se drži hrvatskim skladateljem s ponajviše impresionističkih značajka. U američkom se razdoblju stilski nije bitno mijenjao, tek mjestimice njegova glazba poprima ekspresionističku dramatsku snagu. U njegovu impresionističkom stilu, zasnovanom na harmonijskoj i melodijskoj građi, očituje se osobit smisao za tonski kolorizam. Iako ostaje u okvirima tonalnosti, sklon je uporabi cjelotonskoga i kromatskoga niza, disonanca bez razrješenja, povećanih akorda te modulacija u daleke tonalitete. U oblikovanju melodike izbjegava metričke šablone te stvara gibljivo melodijsko tkivo bogato melizmima, čime postiže gotovo improvizacijski učinak glazbenoga protoka. Skladao je više od 200 djela (uključujući pojedinačne skladbe u ciklusima), od kojih je samo 75 označio brojem opusa. U biti lirik, najbolja je djela ostvario u glasovirskoj i vokalnoj glazbi. Među glasovirskim skladbama, uz četiri sonate, prevladavaju ciklusi minijatura (U polju, Mlado lišće, Šest bagatela, Odjeci djetinjstva, In Retrospect) ili jednostavačne skladbe (impromptui, romanse, preludiji) u kojima oslikava poneki doživljaj ili ugođaj. U tim je skladbama maštovitost u stvaranju tonskih boja spojena s nadahnutom melodikom i zahtjevnim glasovirskim slogom, koji gdjekad poprima orkestralnu punoću zvuka. U popijevkama uz glasovir i onima uz orkestar, u kojima je uglazbio tekstove hrvatskih, engleskih i američkih pjesnika, supruge De Elde te narodne pjesme, s osobitim je senzibilitetom pretočio u glazbu metričko-melodijsko pulsiranje stihova i ugođaj teksta. Pritom je mjesto tradicionalne melodičnosti stvorio vlastiti vokalni stil u kojem se pjevna melodijska linija izmjenjuje s recitativnim ulomcima. U skladbama za komorne sastave iskazano je karakteristično kolorističko bogatstvo i osobita zvukovnost u instrumentalnim kombinacijama; uz nekoliko skladba za tradicionalne sastave (klavirski trio, kvartet i kvintet) i klasične višestavačne oblike, ostale su slobodnijih oblika, a pojedine i neuobičajenih sastava (Elevation za trublju i orgulje, From a Liliput Ball za flautu, violu i celestu). Orkestralne su skladbe redovito jednostavačne (izuzev Simfonije u A-duru), a orkestracija je ostvarena više zvučnim slikanjem nego dramatskim sučeljavanjem tematske građe. Među koncertantnim skladbama izdvajaju se antologijski glasovirski koncert u h-molu i II. koncert za violinu i orkestar. U Fonoodjelu Hrvatskoga radija sačuvana je 91 snimka s njegovim skladbama (solist je ili glasovirski pratilac na njih dvadesetak). Pijanistica Tamara Jurkić Sviben snimila je autorski CD Sonate. Božidar Kunc (Croatia Records, 2007), a pojedine skladbe snimljene su mu na Jugotonove LP ploče Antologija hrvatske glazbe, 8 (1973), Melita Lorković i Josip Klima, violina. Vladimir Krpan, klavir (1976), Ksenija Kos, Nada Puttar-Gold i Darko Lukić (1977), Koncert u predvečerje, 2, 6 i 7, Zdenka Žapčić, sopran. Stjepan Radić, klavir i Zvjezdana Bašić (1980), Stjepan Radić (1981), Mirjana Bohanec-Vidović i Antun Kraljević (1986), na CD Glazba za flautu s početka stoljeća (Hrvatsko društvo skladatelja i Institut Français de Zagreb, 1997), After the Crossing (2006), Briljantne varijacije (2007), Tako je nekoć bilo (2007) i Antologijska djela hrvatske zborske glazbe, 4 (2008), u izdanju Cantusa, Classic, 1 (2008) i Dozivi (2009), u izdanju Croatia Recordsa, Ranko Filjak, glasovir (Orfej, 2009) te Poziv na put (Zaposlena, 2006). Pisao je osvrte na koncerte u Savremeniku jugoslavenskih đaka (1921–22). Skladateljska i osobna ostavština pohranjena mu je u knjižnici HGZ te manjim dijelom u kćeri u New Yorku. Znanstveni skupovi o njem održani su 1984. na Osorskim glazbenim večerima i 2003. u Zagrebu, gdje je 2007. tiskan i zbornik Božidar Kunc (1903.–1964.). — Kći Ivana (Joy Zinka), sopranistica (rođ. 1962), održala je koncerte s njegovim skladbama 2006. u Carnegie Hallu u New Yorku i 2008. u Zagrebu te u vlastitoj nakladi 2007. objavila CD Music of Božidar Kunc. DJELA (praizvedbe i tisak, izbor): Idila za orkestar, op. 1. Zagreb 1927. — Na Nilu za sopran i orkestar, op. 7. Zagreb 1927. — Slobodne varijacije na vlastitu temu za glasovir, op. 3. Zagreb 1927. — Sonata za violoncello i klavir u D-duru, op. 5. Zagreb 1927. Tiskano Zagreb 2000. — Tri kompozicije za violinu i klavir, op. 4. Zagreb 1927. Tiskano Zagreb 2007. — Ver sacrum, ciklus za glasovir, op. 2. Zagreb 1927. — Koncert za violinu i orkestar u g-molu, op. 8. Berlin 1928. — I. sonata Des-dur za glasovir, op. 12. Zagreb 1931. Tiskano Zagreb 2007. — Mlado lišće. Sedam kompozicija za klavir, op. 20. Zagreb 1936. Tiskano Zagreb 1933 (4 izd. do 1982). — Koncert za klavir i orkestar u h-molu, op. 22. Zagreb 1934. Tiskano Zagreb 2007. — II. sonata Es-dur za glasovir, op. 27. Zagreb 1936. Tiskano Zagreb 1936. — Tri kompozicije za violinu i klavir, op. 28. Zagreb 1936. Tiskano Zagreb 2003, 2007². — Predigra žalobnoj igri za orkestar, op. 25. Zagreb 1937. — Kvintet c-mol za dvije violine, violu, violončelo i glasovir, op. 35. Zagreb 1938. Tiskano Zagreb 2004. — Svečana ouvertura za orkestar, op. 13. Zagreb 1939. — Capriccio A-dur za glasovir, op. 38. Zagreb 1940. Tiskano Zagreb s. a. — Uskrsno jutro u slavonskom selu za dva glasovira. Zagreb 1940. — Pet valcera za glasovir, op. 39. Zagreb 1941. Tiskano Zagreb 1941. — Dva nokturna za glasovir, op. 32. Tiskano Zagreb (1942). — Romanca f-mol za glasovir, op. 42. Zagreb 1942. — IV. sonata As-dur za glasovir, op. 43. Zagreb 1943. Tiskano Zagreb (1957). — Šest bagatela za glasovir, op. 44. Zagreb 1944. Tiskano Zagreb 1951. — Triptihon za violončelo i orkestar, op. 40bis. Zagreb 1945. — Rondo za violinu i klavir, op. 48. Zagreb 1948. Tiskano Zagreb 2011. — Sonatina za violinu i klavir G-dur, op. 41. Zagreb 1952. Tiskano Zagreb 2008. — Aspiration za violinu i glasovir, op. 33bis. New York 1953. Tiskano Zagreb 2009. — Baletna scena za dva glasovira, op. 54. New York 1953. — II. koncert za violinu i orkestar u d-molu, op. 55. Zagreb 1955. Tiskano Zagreb 2012. — Buffoonery for Bassoon Solo, op. 63, Dance for Oboe Solo, op. 62, Pastoral Fantasy for Clarinet Solo, op. 59 i Soliloquy for Flute Solo, op. 61. Tiskano New York 1958. — Little Pieces for Little People za glasovir. Tiskano New York 1958. — Tri epizode za glasovir i gudački orkestar, op. 58. Zagreb 1959. — Gleanings from the Old Country za glasovir, op. 66. New York 1960. — Impromptu za glasovir, op. 67. Farmville (Virginia) 1962. — Job in Desolation, iz Two Chapters from the Book of Job za glasovir, op. 68. Cleveland 1963. — Četiri preludija za klavir. Tiskano Zagreb 1991. — Odjeci djetinjstva za glasovir, op. 50. Tiskano Zagreb 2007. — III. sonata D-dur za glasovir, op. 34. Tiskano Zagreb 2007. — In Retrospect. Šest skladbi za klavir solo, op. 56. Tiskano Zagreb 2008. — Minijature za glasovir, 1. Tiskano Zagreb 2010. — Popijevke. Songs, 1–2. Tiskano Zagreb 2010. — Potpuniji popis djela: N. Bezić, Ostavština Božidara Kunca. U: Božidar Kunc. Zagreb 2007, 297–407.
Kunc, Božidar, hrvatski skladatelj i pijanist (Zagreb, 18. VII. 1903 – Detroit, SAD, 1. IV. 1964). Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je 1925. studij glasovira (A. Geiger-Eichhorn, S. Stančić), a 1927. i studij kompozicije (B. Bersa). Od 1929. djelovao je na istoj ustanovi prvo kao nastavnik glasovira, te od 1941. do 1951. kao voditelj opernoga studija. Od 1951. do smrti živio je i djelovao u SAD-u.Unutar skladateljske generacije koja je između dvaju svjetskih ratova u Hrvatskoj afirmirala prije svega estetiku nacionalnoga smjera, Kuncu pripada izdvojena pozicija i u tome je možda njegova najveća sličnost s učiteljem Bersom, te bliskost s istomišljenicima poput I. Paraća, O. Jozefovića i dr. Njegov glazbeni izričaj očituje mješavinu stilova karakterističnu za onu glazbu prve polovice XX. stoljeća u kojoj ravnopravno sudjeluju kasnoromantično, od glazbene moderne naslijeđeno poimanje proširene tonalitetnosti (primjetna kod Kunca osobito na planu harmonije), kvaziimpresionistički melodijski razvoj i neoklasicistički smisao za formalni sklad. Unutar Kuncovih 80-ak skladbi (orkestralna, komorna, glasovirska i vokalna djela) po autentičnosti poetskog individualizma ističe se glasovirski opus, u kojem se, kao i u vokalnoj lirici, zrcali skladateljevo iskustvo koncertnoga virtuoza, maštovitog improvizatora i magistralnoga pratioca (prije svega vlastite sestre, sopranistice Zinke Kunc-Milanov). Na tom je terenu Kunc odnjegovao i svoj vrlo izrazit smisao za zvukovni kolorizam, potom pretočen u orkestralni i komorni medij.U Kuncovoj pijanističkoj karijeri, usko isprepletenoj sa skladateljskom, prvenstvo je pripadalo djelima francuskih impresionistâ, osobito Kuncovih francuskih suvremenika i hrvatskih sunarodnjaka. Praizveo je niz vlastitih, te djela B. Papandopula, R. Matza, J. Stahuljaka i M. Cipre. Citiranje: Kunc, Božidar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na skladatelja i muzikologa Božidara Kunca
(doslovno iz odluke: „skladatelja i muzikologa Božidara Kunca“)