Božidar Rašica

Osoba · arhitekt, scenograf i slikar

Ljubljana 28. 12. 1912. – Zagreb 13. 9. 1992.

arhitekt, scenograf i slikar; 1912-1992

Božidar Rašica (Ljubljana, 28. prosinca 1912. – Zagreb, 13. rujna 1992.), hrvatski arhitekt, urbanist, scenograf i slikar.
== Životopis ==
Studirao je arhitekturu u Rimu, Beogradu, Varšavi i Zagrebu, gdje je na Arhitektonskom fakultetu 1942. i diplomirao. Na tom je fakultetu poslije bio i profesor, a predavao je i na Akademiji za primijenjenu umjetnost te Akademiji za kazališnu umjetnost. Projektirao je mnoge objekte stambene, poslovne, sajamske i školske namjene. Tijekom 1950-ih i 1960-ih godina uz projektiranje radi i scenografije za skoro sva najveća kazališta u Hrvatskoj ali i mnoge svjetske pozornice, primjerice Trstu, Londonu, Berlinu, New Yorku, Parizu i Tokiju. Izveo je i adaptacije Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu (1966. – 1968.) i Splitu (1970. – 1980.) te na tvrđavi Revelin u Dubrovniku (1983.).
U slikarstvu je bio apstrahist i figurativac. Bio je jedan od utemeljitelja poznate grupe EXAT 51.
== Nagrade i priznanja ==
1978. – nagrada »Vladimir Nazor« za životno djelo
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Rašica, Božidar (Boško) Hrvatska tehnička enciklopedija
Jutarnji.hr / Globus – Korana Sutlić: »Božidar Rašica. Arhitekt koji je gradio Zagreb u Zadar«
Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci – Zbirka "Božidar Rašica"  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. rujna 2015. (Wayback Machine)
www.avantgarde-museum.com – Božidar Rašica

Rašica, Božidar (Boško), hrvatski arhitekt, scenograf i slikar (Ljubljana, 28. XII. 1912 – Zagreb, 13. IX. 1992). Arhitekturu studirao u Rimu, Beogradu, Varšavi i Zagrebu, gdje je diplomirao 1942. Predavao u Zagrebu na Akademiji za primijenjenu umjetnost, Akademiji za kazališnu umjetnost i na Arhitektonskome fakultetu. Projektirao je veći broj stambenih (vila u Šestinama, 1932; zgrada u Vukovarskoj aveniji, 1953), poslovnih (poslovni objekt Jadran filma, 1956), sajamskih (paviljon Njemačke na Zagrebačkome velesajmu, 1964) i školskih (škola u Mesićevoj ulici, 1953) objekata u Zagrebu te izradio urbanističko-arhitektonske planove Sarajeva (1946), Zadra (1946., 1957. i 1961) i Vrsara (1971). Izveo je adaptacije Hrvatskoga narodnoga kazališta u Zagrebu (1966–68) i Splitu (1970–80) te na tvrđavi Revelin u Dubrovniku (1983). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1978). Od 1952. radio je scenografije za mnoge domaće i svjetske pozornice (Zagreb, Dubrovnik, London, Pariz, New York itd.). Njegove scenografije pokretnim su elementima ujedinjavale pozornicu i gledalište, a ističu se: Heraklo (M. Matković, 1958), Troilo i Kresida (W. Shakespeare, 1963), Oluja (S. Šulek, 1970), Nabucco (G. Verdi, 1984). Slikarstvom se bavio još od djetinjstva u Dubrovniku, a njegovo djelovanje u avangardnoj skupini EXAT 51 obilježeno je apstrakcijom. Povratak figuraciji početkom 1970-ih pokazuje sklonost intimističkim ugođajima i snažnomu kolorizmu (Vrsar, 1970). Citiranje: Rašica, Božidar. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na kipara Božidara Rašicu

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na kipara Božidara Rašicu i dobiva naziv“)

— Službeni glasnik Grada Zagreba 2/1993, pristupljeno 3. 9. 2026.