Branko Bergovec

Branko Bergovec rođen je 1. lipnja 1948. godine u Zagrebu. Hrvat, rimokatolik. Srednje dijete u obitelji oca Miška (Goričan, 1915.) i majke Julijane, rođ. Vinković (Turčišće, 1924.). Branko je odrastao uz sestre Branku (1947.) i Ružicu (1949.). Otac mu je bio radnik, a mati kućanica. Osnovnu školu pohađao je u Zagrebu. Po naravi je bio smiren, suzdržan, ali i društven. Hobi su mu bili automobili i automehaničarski poslovi, a posebno je volio ribolov. Oženjen s Radmilom rođ. Rakočević (Kolašin, Crna Gora, 1955.), po zanimanju radnicom. Imao je kćerku Oliveru (1975.).

Branko se uključuje u rat 1. svibnja 1992. godine, kada je mobiliziran u 145. brigadu HV, u svojstvu vojnika. Sudjeluje u bojnim djelovanjima na Južnom bojištu. Prilikom pokušaja spašavanja ranjenog suborca na crti bojišnice, početkom veljače 1993. godine teško je ranjen neprijateljskim snajperskim metkom. Prevezen je u bolnicu u Split, a nekoliko dana kasnije u bolnicu u Zagreb. Umire 14. veljače 1993. godine u 45. godini života.
Pokopan je uz vojne počasti i oproštajne riječi suboraca, 18. veljače 1993. godine na zagrebačkom groblju Miroševac.

u spomen na hrvatskog branitelja Branka Bergovca

(doslovno iz odluke: „imenuje se u spomen na hrvatskog branitelja Branka Bergovca i dobiva ime Ulica Branka Bergovca“)