Bruno Bjelinski

Bruno Bjelinski (Trst, 1. studenog 1909. – Silba, 3. rujna 1992.), jedan od najznačajnijih hrvatskih skladatelja 20. stoljeća. Bio je iznimno plodan skladatelj koji je po uzoru na svoje skladateljske uzore (Ravel, Hindemith, Poulenc, Milhaud) razvio osobni glazbeni jezik s elementima neoklasicizma. Bjelinski je skladao šest opera, tri baleta, 15 simfonija, te brojnu glazbu za glasovir, violončelo, kao i komornu glazbu za različite instrumente.
== Životopis ==
=== Podrijetlo i karijera ===
Bruno Bjelinski (rođen: Weiss) rodio se 1. studenoga, 1909. godine u židovskoj obitelji u Trstu. Majka mu je preminula kada je imao svega godinu dana, te ga je otac kasnije odveo u Zagreb gdje ga je odgojila baka. Kao dijete svirao je violinu, a potom i glasovir. Bjelinski je najprije započeo studij prava, koje je i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu, ali se pravom bavio kratko vrijeme do početka Drugog svjetskog rata. Upisao se na Muzičku akademiju u Zagrebu, koju je završio 1936. godine u klasi istaknutih umjetnika i pedagoga poput Blagoja Bersa i Franje Dugana. Već prije rata skladao je nekoliko djela, niz sonata, tokata i suita. Za rata je bio interniran, zatim se priključio NOB-u i postao član Kazališta narodnog oslobođenja Jugoslavije na Visu. Kraće je vrijeme predavao u Splitu, ali 1945. se preselio u Zagreb gdje na Muzičkoj akademiji počeo predavati kontrapunkt i polifoniju (1945-77). U Zagrebu ostvaruje uspješnu karijeru.
Osobitim je čarom pisao za djecu, kojima posvećuje neka od svojim najbojih djela. U opusu za djecu stvaranim 1950.-ih, ističu se Sedam bagatela za klavir, opere Pčelica Maja na riječi Waldemara Bonselsa, Heraklo i Ružno pače, te baleti Pinokio, Petar Pan i Mačak u čizmama. U tim djelima istaknuta je njegova sklonost humoru i ironiji, koje koristi za zabavu i u animaciji mladih slušatelja. U već odmaklom stvaralačkom zanosu nastala je opera Orfej XX. stoljeća, Koncert za Romea i Juliju, te nekoliko simfornija. Bjelinski je skladao i glazbu za film Plavi 9. Još je tijekom života za svoja djela dobio velika priznanja, a bio je i član Hrvatske akademija znanosti i umjetnosti.
=== Obitelj i smrt ===
Krajem 1950.-ih se oženio mladom i perspektivnom studenicom glasovira, Ljerkom Pleslić, koja je i sama postala istaknuta glazbena umjetnica. Zajedno su imali dvoje djece, Deana i Alana Bjelinskog. Mlađi sin, Alan, postao je skladatelj i dirigent. Bruno Bjelinski je umro je 3. rujna 1992., na otoku Silbi gdje je i sahranjen u prisustvu uže obitelji.
== Ostavština ==
Autor nadasve opsežnog opusa i karakteristične melodijsko-harmonijsko-ritmičke invencije, Bjelinski nije nikad izrazito pripadao nacionalnom smjeru, iako nije ostajao ravnodušan ni prema folkloru (utjecaji osebujnih balkanskih ritmova ili čak egzotičnih južnoameričkih plesova, u kojima se zrcale odrazi dojmova skladateljeva višestrukog boravka u Brazilu, povremene inspiracije specifičnostima jazza). Laka mediteranska liričnost, opća ležernost izraza, uvijek nazočan optimizam poruke, a sve isprepleteno povremenim dramatskim nakupinama zvukova – to su temeljne značajke toga prijemljiva i lako prepoznatljiva glazbena govora. U njemu su vidljivi tragovi barokne glazbe s njezinom nezaustavljivom motorikom i promišljenim konstrukcijama. (Neo)klasični pak impulsi trajno su ugrađeni u korijene Bjelinskijeva stvaralaštva; odbijajući sve što je izvan provjerenih zakona klasičnog reda, skladatelj se, poštujući te iste zakone, istodobno i pomalo poigrava s njima. Nepretenciozna poetičnost njegovih djela često je protkana lakim humorom koji mjestimice graniči i s ironijom. Bjelinski se uspješno okušao na gotovo svim ozbiljnoglazbenim područjima, a jedan je od najplodnijih autora hrvatske glasovirske glazbe.
== Djela ==
=== Vokalna glazba ===
==== Kantate ====
Svjetli grobovi za bariton i komorni orkestar (1944, Jovan Jovanović Zmaj)
Zore i vihori za mezosopran, mješoviti zbor i orkestar (1961., Vesna Parun)
==== Pjesme ====
7 partizanskih pjesama za bariton i orkestar (1944.)
Ciciban, ciklus za sopran i glasovir ili alt i gudački kvartet (1947., Oton Župančić), HGZ, 1950.
2 pjesme za glas i glasovir (1954., Ivan Goran Kovačić)
Bez povratka, ciklus za mezosopran i glasovir/komorni orkestar (1953., Li Tai Po), HDS, 1971.
Pjesme za bezimenu, ciklus za tenor (sopran) i glasovir/orkestar (1953, Gustav Krklec)
Gitanjali, ciklus za alt i glasovir (1957., R. Tagore), HDS, 1975.
Šuma spava, ciklus za sopran, klarinet, vibrafon, gudački kvartet i tamburin (1965., Grigor Vitez)
Condomblé za sopran, glasovir, udaraljke, ili sopran i komorni orkestar (1952-72, vlastiti tekst), Gerig, 1975.
Figuli-faguli za glas i glasovir (1973., vlastiti tekst)
Dijalog za mezzosopran i glasovir (1975., Antun Branko Šimić), HDS, 1977.
Davidovi psalmi za dva soprana i klavirski trio (1988.)
Memories za sopran i glasovir (vlastiti tekst, 1990.)
=== Scenska djela ===
==== Opere ====
Pčelica Maja (Matija Koletić prema Waldemar Bonsels), bajkovita opera u 2 dijela (1952.; 9. veljače 1963., Rijeka), Universal Edition, klavirski izvadak 1957, partitura 1970.
Heraklo (vlastiti libreto), komična opera u 1 činu za djecu, za bariton, recitatora i klavir (2. lipnja 1971., Osijek)
Močvara (vlastiti libreto), opera u 1 činu (26. lipnja 1972., Osijek)
Zvona (vlastiti libreto), opera za komorni orkestar, magnetofonsku vrpcu i soliste (7. prosinca 1975., Osijek)
Orfej XX. stoljeća (vlastiti libreto), opera u 2 čina (10. listopada 1981., Beograd)
Slavuj (vlastiti libreto prema H.C. Andersen), opera u 3 čina (15. studeni 1984., Sarajevo)
==== Lutkarske predstave ====
Ružno pače (prema H.C. Andersen; 12. studenoga 1982., Zagreb)
Knjiga o džungli (prema R. Kipling; siječanj 1990., Zagreb)
==== Baleti ====
Pinocchio (V. Fijan i Bjelinski prema C. Collodi), balet za djecu u 4 slike (15. travnja 1959, Zagreb), Gerig, 1967.
Petar Pan (vlastiti scenarij prema J.M. Barry), balet u 2 čina (26. studenoga 1966, Zagreb), Universal Edition 1969.
Karneval iluzija (prema Sinfonietta brasileira), balet (5. studenoga 1967, Zagreb)
Mačak u čizmama (scenarij prema A. Mitterhuber i Braći Grimm), balet za djecu u 7 slika (17. prosinca 1977, Zagreb)
=== Filmska glazba ===
Plavi 9 (1950).
=== Simfonijska glazba ===
==== Simfonije ====
Simfonija ljeta, za orkestar (1954.)
In memoriam poete, za orkestar i dječji zbor (1960, R. Tagore), HDS, 1965.
Muzika za prijatelje, za orkestar (1964.)
Symphonia iubilans, za orkestar (1965.)
Za Thaliju, za orkestar, muški zbor, ženski zbor i dječji zbor (1969.)
Symphonia vocalis, za ženski zbor, glasovir, orgulje i udaraljke (1974, tekst Bjelinski i narodna poezija Dalmacije)
simfonija za orkestar i mezzosopran (1980.)
Di quatro gioie, za orkestar (1982.)
Simfonija otoka za orkestar (1983.)
Europa za orkestar (1984.)
simfonija za orkestar (1985.)
simfonija za orkestar (1986.)
simfonija za orkestar (1986.)
simfonija za bariton, recitatora i orkestar (1987.)
simfonija za sopran, alt, tenor, bariton i orkestar (1988.)
==== Simfonijska glazba ====
Mediteranska simfonietta za orkestar (1958.), SOKOJ 1961.
Sinfonietta brasiliera za ženski zbor i orkestar (1962, brazilska narodna poezija)
Sinfonietta concertante za glasovir i orkestar (1967. = 3. klavirski koncert)
Festivalska sinfonietta za orkestar harmonika, kontrabas, timpane i vojni bubanj(1980.)
Sinfonietta za alt trombon i gudače/glasovir (1982.), Zumikon, M. Reift, 1988.
Sinfonietta za saksofon, gudače i udaraljke (1985.)
==== Ostale skladbe za orkestar ====
Scherzo za orkestar (1934. – 35.)
Divertimento za komorni orkestar (1948.), SOKOJ, 1965.
Prélude za orkestar (1951.)
Svečana uvertira za orkestar (1951.)
Pet invencija za komorni orkestar (1965.), HDS, 1969.
Plaisanteries, suita za komorni orkestar (1948. – 71.)
Bon voyage za gudače (1979.)
Dnevnik iz Italije, suita za komorni orkestar (1991.)
Die Musik ist unser Trost za gudače (1991.).
==== Koncerti za solo instrumente ====
Koncert za violončelo i orkestar, br. 1 (1945., revidiran 1968.), klavirski izvadak 1968.
Koncert za glasovir i orkestar (1947. – 48.; revidiran 1979.)
Koncert za fagot i orkestar (1950.), klavirski izvadak SOKOJ, 1965.
Koncert za violinu i orkestar (1952.), klavirski izvadak 1956.
Concertino za glasovir, gudače i udaraljke (1956.), klavirski izvadak HDS, 1972.
Koncert za klarinet i gudački orkestar (1952.), 1954.
Koncert za violončelo i udaraljke, broj 2 (1953.) klavirski izvadak 1956.
Koncert za obou i gudače (1954.), klavirski izvadak HDS, 1969.
Koncert za flautu i gudače (1955.), Universal Edition, 1956., 1967.
Koncert za violu i komorni orkestar (1956.)
Serenada za trubu, glasovir, gudače i udaraljke (1957.), klavirski izvadak Universal Edition, 1958., 1967.
Concertino za violinu i orkestar (1957.)
Petit concert za glasovir i komorni orkestar (1963.; =Koncert za malenog dječaka), klavirski izvod Gerig, 1977.
Concertino za rog, gudače, čelestu i udaraljke (1967.), Gerig, partitura 1967., klavirski izvadak 1969.
Musica tonalis za obou, fagot i gudače (1968.), Universal Edition 1973.
Promenadni koncert za puhački orkestar (1974.)
Musica per tromba za trubu i komorni orkestar (1975.)
Concertino za gitaru, gudače, čembalo i udaraljke (1977.)
Concertino primavera za violu, gudače i čembalo (1978.)
Poesis za klarinet i gudače (1987.)
Oboa iubilans za obou i gudače (1988.)
Flauto concertante za flautu i orkestar (1989.)
Concerto grosso (1990.)
=== Glazba za solo instrumente ===
==== Glazba za glasovir ====
3 sonate: 1. (1938., izgubljena); 2. Sonata s Visa u a-molu (1944.), HDS 1973.; 3. (1960.).
3 suite: 1. Mala Ruth jednoga dana (1938.); 2. (1938.); 3. (1939.), HDS, 1978.
Proljetne igre (1957.), HGZ, 1961
Na velikom brodu (1961.)
Proljetni rondo (1936.)
Toccata u fis-molu (1938.)
Toccata u c-molu (1946.), HGZ, 1951.
Preludium u C-duru (1938.)
Muzika za djecu (1945.), 1955.
7 bagatela (1950.), Ognjen Prica, 1952.
Partita (1954.)
Mala sonatina (1954.) Muzička naklada 1979.
Interludium (1969.)
Iz dječje glave (1967.)
Koncert za Romea i Juliju za 2 glasovira (1981.)
Cvijeće za Scarlattija (1983.)
==== Glazba za ostale solo instrumente ====
3 epistole za orgulje (1975.)
3 melodije malog Julijana (1988.) za flautu
=== Komorna glazba ===
Klavirski trio broj 1 u g-molu (1953.)
Klavirski trio broj 2 (Trio de collines; 1989.)
Trio za obou/flautu, violončelo, glasovir (1960.), 1975., također prerađen za violu, violončelo i glasovir, te za obou, fagot i glasovir (1979.)
Tri mušketira za 3 roga (1984.)
1. gudački kvartet Lirski (1941. – 43.), HDS, 1973.
2. gudački kvartet (1951.) 1956.
3. gudački kvartet (1985.)
Priča za kvartet saksofona (1992.)
Spielmusik za kvartet saksofona (1992.)
Scherzi di notte za kvartet drvenih puhača (1969.), Gerig, 1971.
Varijacije na pučku temu za puhački kvintet (1975.)
Poesis za 2 roga, 2 fagota i 2 klarineta (1979.)
4 sonate za violinu i glasovir: 1. (1933., prerađena 1976.); 2. a-mol (1937., prerađena 1946. – 47.), HDS, 1974.; 3. (1960.); Sonata za rastanak
Sonatina za violinu i glasovir (1950.)
6 invencija za violinu/violončelo i glasovir (1947.)
Aprilska sonatina za flautu i glasovir (1976.), Gerig, 1977.
Sonata za flautu i glasovir (Dona Cupidis, 1991.)
Sonatina za obou i glasovir (Laudate Joanem, 1980.)
Sonata za klarinet i glasovir (1966.), Gerig, 1967.
Dvije invencije za fagot i glasovir (1950.)
Preludium, aria i rondo za fagot i glasovir (1981.)
Sonatina za rog i glasovir (1973.)
Musica per tromba za trubu i glasovir (1975.), HDS, 1977.
Tri biblijske legende za trombon i glasovir (1983.), HDS 1988.
Encore un printemps..., sonatina za violinu i glasovir (1991.)
== Nagrade ==
Za svoje stvaralaštvo dobio više nagrada i priznanja, među njima nagrade za životno djelo »Mlado pokoljenje« (1965) i »Vladimir Nazor« (1976) te nagradu »Josip Slavenski« (1986). Godine 1988. izabran je za redovitog člana JAZU.
== Zanimljivosti ==
Grad Zagreb je u godini 2008. u spomen na skladatelja imenovao ulicu u naselju Sopnica - Jelkovec (Sesvete).
== Izvori ==
== Literatura ==
Snješka Knežević, Aleksander Laslo. 2011. Židovski Zagreb. AGM, Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 978-953-174-393-8
Goldstein, Ivo. 2005. Židovi u Zagrebu 1918 - 1941. Novi Liber. Zagreb. ISBN 953-6045-23-0
Opća i nacionalna enciklopedija, sv. 3, Zagreb: LZMK 2007., str. 50-51, ISBN 953-7224-03-1
== Vanjske poveznice ==
Matica.hr / Kolo – Zdenka Weber: »Bruno Bjelinski, hrvatski skladatelj europskih obzora«  Arhivirana inačica izvorne stranice od 7. siječnja 2014. (Wayback Machine) (životopis)
www.lzmk.hr / »Bjelinski, Bruno«  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. listopada 2016. (Wayback Machine) (životopis)
hbl.lzmk.hr / Ivona Ajanović: »BJELINSKI, Bruno« (životopis)

BJELINSKI, Bruno, skladatelj (Trst, 1. XI 1909). U Zagrebu je 1934. završio studij prava s doktoratom. Istodobno je studirao na Muzičkoj akademiji kompoziciju kod B. Berse i F. Dugana st. te diplomirao 1936. Do II svjetskog rata službovao je kao sudski i advokatski pripravnik. Za rata je bio interniran, zatim se priključio NOB-u i postao član Kazališta narodnog oslobođenja Jugoslavije na Visu. Nakon oslobođenja predavao je kraće vrijeme teoretske predmete na Srednjoj muzičkoj školi u Splitu (1944/45), zatim u Zagrebu na Državnoj muzičkoj školi, a od jeseni 1945. do 1977. profesor je kontrapunkta i polifone kompozicije na Muzičkoj akademiji. — Skladati je počeo tridesetih godina (2 sonate za violinu i klavir, 1933. i 1937; 3 klavirske suite, 1938/39; Toccata, 1938) i odmah je pobudio pažnju glazbene javnosti. Neobično plodan stvaralac, skladao je djela gotovo svih glazbenih vrsta ali je pokazao veću sklonost instrumentalnoj glazbi. Osobito su brojna u njegovu opusu koncertantna djela; gotovo je svakom instrumentu posvetio po jedan ili više koncerata stekavši epitet najplodnijeg autora te vrste u Hrvatskoj. Među njima se izdvajaju Koncert za klarinet (1952); Koncert za flautu (1925), Serenada za trublju, klavir, gudače i udaraljke (1957), Concertino za rog (1967) i Koncertantna simfonija za klavir i orkestar (1967). Usporedo komponira raznovrsna orkestralna djela – 15 simfonija, simfonijete i dr. i premda nije izrazit pobornik programne glazbe, gotovo je svako simfonijsko djelo popratio posebnim, opisnim naslovom kojim pobliže pojašnjuje opći značaj ili ugođaj djela. Čitav niz djela namijenio je B. različnim, pretežno tradicionalnim, komornim sastavima, posebice Lirski kvartet za gudače (1943), 2 klavirska trija (II Ratni trio, 1981), Gumpis-trio za duhače (1979) te niz sonata. Među klavirskim skladbama izdvajaju se ciklusi lirskih minijatura za djecu – Sedam bagatela (1950), Proljetne igre (1957), Na velikom brodu (1960). Osobiti je smisao očitovao B. za stvaranje dječje glazbe pa je i veći dio svojih scenskoglazbenih djela posvetio dječjem kazalištu: opere Pčelica Maja (1952), Heraklo (1969) i Ružno pače (1981), balete Pinocchio (1959), Peter Pan (1966) i Mačak u čizmama (1976) te dječju priču Noćni sastanak (1969). Neka su od tih djela izvođena osim u Jugoslaviji i u Beču, Salzburgu, Kasselu i Augsburgu. U novijoj cjelovečernjoj operi Orfej XX stoljeća (1978) spaja raznorodne scenske i glazbene elemente – ulomke preuzete iz opera standardnog repertoara, rock-glazbu i blues, s vlastitim glazbenim zamislima. Vokalnoj je glazbi posvetio više lirskih ciklusa solo-popijevaka za glas i klavir ili orkestar: Pjesme za bezimenu (na stihove G. Krkleca), Bez povratka (Li-Tai-Po), Gitanjali (R. Tagore), Šuma spava (G. Vitez), Candomblé i dr. — Svoj glazbeni izraz B. temelji na neoklasicističkom nasljeđu. Djela su mu oblikovana većinom prema klasičnim formalnim obrascima, a glazbena građa redovito se kreće u granicama tonalnosti, katkad proširene ili zamućene kretanjima u netonalna područja. Međutim B. se nikad nije upuštao u avangardna eksperimentiranja već se u tijeku dugogodišnjeg stvaralaštva dosljedno držao smjera koji je započeo. Glavna su obilježja njegova glazbenog izraza čvrsta, živa ritmika, pjevna melodika, sklonost polifonom oblikovanju, baroknoj motoričnosti te lirskim ugođajima, vedrini i humoru. Lakoća i razigranost muziciranja sjedinjeni su sa šarolikom, pitoresknom orkestracijom što mnogim njegovim djelima daje mediteranski prizvuk. Iako B. nije nikad bio pristaša nacionalnog smjera, ipak se često inspirirao folklorom, posebno obilježjima balkanskih plesova i, za boravka u Brazilu, obilježjima južnoameričke glazbe. — Za svoje stvaralaštvo dobio više nagrada i priznanja, među njima nagrade za životno djelo »Mlado pokoljenje« (1965) i »Vladimir Nazor« (1976) te Nagradu »Josip Slavenski« (1986). God. 1988. izabran je za redovitog člana JAZU. DJELA (praizvedbe i tisak): Mala Ruth jednog dana, suita za klavir. Zagreb 1939; tiskano u Tri suite za klavir. Zagreb 1978. — Sonata za violinu i klavir. Zagreb 1940 (prerađeno u Sonatu za violončelo i klavir. Beograd 1950). — Lirski kvartet za gudače. Vis 1944; tiskano Zagreb 1973. — Sedam partizanskih pjesama za bariton i orkestar. Bari 1944. — Sonata za klavir (kasnije naslovljeno Sonata s Visa). Vis 1944. — Sredovječna igra iz Dalmacije za okrestar (kasnije naslovljeno Suita iz Korkyre). Split 1945. — I Koncert za violončelo i orkestar. Zagreb 1946; tiskano Beograd 1968. — Preludij za klavir. Zagreb 1946. — Toccata za klavir. Zagreb 1946. — Muzika za djecu. Zagreb 1948; tiskano Zagreb 1955. — Šest invencija za violončelo i klavir. Ljubljana 1948. — Komorni koncert za klavir i orkestar. Zagreb 1949 (Nagrada Vlade NR Hrvatske 1950). — II Sonata za violinu i klavir. Beograd 1950; tiskano Zagreb 1974. — Ciciban, ciklus pjesama za glas i klavir. Beograd 1950; tiskano Zagreb 1950. — Divertimento za komorni orkestar. Zagreb 1950. — II i III Suita za klavir. Zagreb 1950; tiskano u Tri suite za klavir. Zagreb 1978. — II Gudački kvartet. Zagreb 1951. — Prélude za orkestar. Zagreb 1952. — Koncert za fagot i orkestar. Beograd 1953; tiskano Zagreb 1965 (klavirski izvadak). — Bez povratka, ciklus pjesama za mezzosopran i klavir. Zagreb 1953; tiskano Zagreb 1971. — Dvije pjesme Gorana Kovačića za glas i klavir. Zagreb 1954. — Klavirski trio. Radio-Zagreb 1954. — Koncert za klarinet i orkestar. Zagreb 1954; tiskano Zagreb 1954. — Partita za klavir. Zagreb 1954. — Sedam bagatela za klavir. Zagreb 1955. — II Koncert za violončelo i orkestar. Zagreb 1955; tiskano Zagreb 1956 (klavirski izvadak). — Koncert za violinu i orkestar. Radio-Atena 1956. — Simfonija ljeta. Radio- Lubljana 1956. — Pčelica Maja, dječja opera. Zagreb 1956 (koncertna izvedba); scenska praizvedba Rijeka 1963; tiskano Beč 1957. — Concertino za klavir, gudače i udaraljke. Niš 1957; tiskano Zagreb 1957. — Koncert za obou i gudače. Zagreb 1957; tiskano Zagreb 1969 (klavirski izvadak). — Koncert za flautu i gudače. Zagreb 1958; tiskano Beč 1956. — Serenada za trublju, klavir, gudače i udaraljke. Zagreb 1958; tiskano Beč 1958. — Proljetne igre, suita za klavir. Zagreb 1958; tiskano Zagreb 1961. — Gitanjali, ciklus pjesama za glas i klavir. Zagreb 1959; tiskano Zagreb 1975. — Koncert za violu i orkestar. Zagreb 1959; tiskano Milano 1963. — Mediteranska simfonijeta. Zagreb 1959; tiskano Zagreb 1961. — Pinocchio, dječji balet. Zagreb 1959; tiskano Köln 1967. — III Sonata za klavir. Krakov 1960. — II Simfonija (In Memoriam Poetae). Zagreb 1961; tiskano Zagreb 1965. — Na velikom brodu, suita za klavir. Zagreb 1963. — Sinfonietta Brasileira. Zagreb 1963. — Zore i vihori, kantata. Zagreb 1963. — III Simfonija (Muzika za prijatelje). Zagreb 1965. — Šuma spava, ciklus pjesama za sopran, klarinet, vibrafon, gudački kvartet i bubanj. Opatija 1965. — Trio za obou (flautu), violončelo i klavir. Radio- Beograd 1965; tiskano Zagreb 1975. — Peter Pan, balet. Zagreb 1966; tiskano Beč 1969. — IV Simfonija (Sinfonia iubilans). Zagreb 1966. — Concertino za rog, gudače i udaraljke. Zagreb 1967; tiskano Köln 1969. — Karneval iluzija, balet (prema Sinfonietta Brasileira). Zagreb 1967. — Pet invencija za komorni orkestar. Zagreb 1967; tiskano Zagreb 1969. — Sinfonietta concertante za klavir i orkestar. Zagreb 1968. — Pjesme za bezimenu, ciklus. Zagreb 1969. — Scherzi di notte za duhački kvartet. Opatija 1969; tiskano Köln 1971. — V Simfonija za Thaliju. Zagreb 1969. — Musica tonalis za obou, fagot i gudače. Zagreb 1970; tiskano Beč 1973. — Heraklo, komorna komična opera. Osijek 1971. — Candomblé, ciklus pjesama za sopran klavir i udaraljke (ili za sopran i komorni orkestar). Zagreb 1972; tiskano Köln 1975. — Močvara, komorna opera. Osijek 1972. — Plaisanteries, suita za komorni orkestar. Zagreb 1972. — Sonatina za rog i klavir. Zagreb 1973. — Koncert za jednog malog dječaka. Zagreb 1974; tiskano Zagreb 1973 (izdanje za 2 klavira). — Koncert za obou i gudače. Skoplje 1974; tiskano Zagreb 1969. — Promenadni koncert za duhače. Zagreb 1974. — VI Sinfonia vocalis. Opatija 1974. — Aprilska sonatina za flautu i klavir. Zagreb 1975; tiskano Köln 1977. — Dijalog za glas i orkestar. Opatija 1975; tiskano 1977. — Pjesme iz rata, ciklus za mezzosopran i klavir. Zagreb 1975. — Tri epistole za orgulje. Zagreb 1975. — Zvona, komorna opera. Osijek 1975. — Musica per tromba za trublju i orkestar. Opatija 1976; tiskano Zagreb 1977. — Koncert za gitaru i gudače. Zagreb 1977. — Mačak u čizmama, balet. Zagreb 1977. — Varijacije na pučku temu za duhački kvintet. Zagreb 1977. — Concertino di primavera za violinu i gudače. Zagreb 1978. — Bon voyage, suita za gudače. Opatija 1979. — Gumpis-trio za duhače. Opatija 1979. — Pet Mozartovih pisama za duhački sekstet. Bern 1980. — Tri biblijske legende za trombon i klavir. Zagreb 1980. — Orfej XX stoljeća. Beograd 1981. — Ratni trio. Zagreb 1981. — Koncert za Romea i Juliju (koncert za 2 klavira). Opatija 1982. — Ružno pače, lutkarska priča. Zagreb 1982. — VII Simfonija. Zagreb 1982. — Cvijeće za Scarlattija, sonata za klavir. Zagreb 1983. — VIII Simfonija (Di quatro gioie). Mostar 1983. — Sinfonietta za trombon i gudače. Opatija 1983. — IX Simfonija otoka. Opatija 1984. — Quartetto imperial za gudače. Opatija 1985. — Sinfonietta za saksofon, gudače i udaraljke. Zagreb 1985. — Slavuj, opera. Sarajevo 1985 (koncertna izvedba). — X Simfonija (Evropska). Zagreb 1986. — Tri Domjanićeve pjesme za glas i klavir. Zagreb 1986. — XI Simfonija. Zagreb 1987. — XIII Simfonija. Opatija 1987. — XII Simfonija. Zagreb 1988. — Sonatine pour piano. Zagreb 1988. — Tri melodije malog Julijana za flautu. Zagreb 1988.

Bjelinski, Bruno, hrvatski skladatelj (Trst, 1. XI. 1909 – Silba, 3. IX. 1992). U Zagrebu 1934. diplomirao i doktorirao pravo, a vrlo rano izraženo zanimanje za glazbu (prve skladateljske pokušaje bilježi u dobi od samo 10 god.) upotpunjuje studijem kompozicije na Muzičkoj akademiji u klasi B. Berse, nakon njegove smrti kratkotrajno kod F. Lhotke te napokon F. Dugana. Do II. svjetskog rata službuje kao sudski i odvjetnički pripravnik, početkom rata je interniran, a od jeseni 1943. priključuje se partizanskoj vojsci djelujući naizmjence na Visu i u Bariju. Kratkotrajno predaje teoretske predmete na srednjim glazbenim školama u Splitu (1944/45) i Zagrebu, da bi od jeseni 1945. pa sve do umirovljenja 1977. bio profesor kontrapunkta i (od 1960. nadalje) polifonske kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.Iznimno plodan stvaralac (15 simfonija, 6 simfonijeta, 22 solistička koncerta za klavir, violinu, violu, violončelo, flautu, obou, klarinet, fagot, 15 glazbeno-scenskih djela itd.), Bjelinski je na tragu svojih najranijih uzora (Ravel, Hindemith, Poulenc, Milhaud) razvio prepoznatljiv individualni stil neoklasicističkih obilježja kojim dominira osobito izražajni, nerijetko egzotično impulzivan ritamski element (Sinfonietta Brasileira, 1963). Privrženost tonalitetu i klasičnim oblicima, jasnomu melodijskom crtežu, polifonskomu tkanju i neobaroknoj motoričnosti, glazbenom jeziku Brune Bjelinskog daje brittenovske akcente, dok ga izraziti smisao za humor i otvorenost za izvanglazbene poticaje mimo uobičajenog poimanja programnosti čine jednim od glavnih hrvatskih skladatelja za djecu (Pčelica Maja, 1952). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1975). Citiranje: Bjelinski, Bruno. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na skladatelja Brunu Bjelinskog

(doslovno iz odluke: „imenuje se u spomen na skladatelja Brunu Bjelinskog i dobiva ime ULICA BRUNE BJELINSKOG“)

Wikipedia Wikidata