Didak Buntić

hercegovački franjevac i dobrotvor; 1871-1922

Didak Buntić (Paoča, 9. listopada 1871. – Čitluk, 3. veljače 1922.) bio je hrvatski prosvjetni i socijalni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar.
== Životopis ==
Rođen je 9. listopada 1871. godine u selu Paoča, pored Čitluka u obitelji Mije i Matije (rođ. Stojić). Na krštenju je dobio ime Franjo. Njegov župnik fra Augustin Zubac poslao ga je na daljnje školovanje u Franjevačku gimnaziju na Širokom Brijegu.
U Franjevački je red ušao 1888. godine te uzeo ime Didak. U novicijat je stupio na Humcu 18. veljače 1888. godine. Svečane je zavjete položio u Innsbrucku 22. veljače 1892. te je tamo i zaređen za svećenika 29. srpnja 1894. godine. U Innsbrucku je završio filozofsko-teološki studij. Uz to je završio i studij klasične filologije.
Predavao je na gimnaziji na Široki Brijeg, uz kraći prekid, 25 godina te je bio ravnatelja gimnazije. Od 1919. bio je provincijal hercegovačkih franjevaca.
Uz to je od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve. Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju puteva. Program gospodarske i kulturne obnove iznio je u Memorandumu koji je 20. studenog 1909. uputio zajedničkom ministru financija Austro-Ugarske S. Buriánu. Zamislio je prosvjetnu akciju u Hercegovini kojom bi iskorijenio nepismenost. Njegovom pobudom i metodom organizirani su od 1910. vrlo uspjeli analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko 13.000 odraslih osoba.
U godinama gladi za I. svjetskoga rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17.000 glađu ugrožene hercegovačke djece, a uz pomoć Izidora Kršnjavoga, Stjepana Srkulja i Vjekoslava Heinzela otvorio u Zagrebu 1919. konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata. Nakon rata, na sjednici Narodnog vijeća SHS (28. listopada 1918.) izabran je za člana Vijeća. Bio je nositelj liste Hrvatske pučke stranke na izborima za Konstituantu. Izabran u Privremeno narodno predstavništvo, posebno je nastojao da ratni invalidi i udovice ostvare svoja prava, a nezaposleni nađu posao. Umro je na Čitlučkom polju dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju. Povremeno je pisao u listovima Hrvatstvo (1908.), Hrvatska narodna zajednica (1914.), Kršćanska obitelj (1914. – 1918.), Narodna sloboda (1919. – 1922.). Neka njegova pisma, važni dokumenti onodobnoga društveno-političkog i gospodarskog života, objavljena su posmrtno.
Umro je 3. veljače 1922. godine, na čitlučkom polju, obilazeći radove oko isušivanja i navodnjavanja polja. Prvo je pokopan na Čitluku te su 1938. njegove kosti prenesene u širokobriješku crkvu.
== Spomen ==
Humanitarna udruga Fra Didak Buntić
Međunarodna kulturno-znanstveno-duhovna manifestacija „Didakovi dani”
prigodom dvadesetog izdanja u listopadu 2023. održana je svečana akademija u HNK-u u Zagrebu na kojoj su sudjelovali i predsjednik Vlade Andrej Plenković te predsjednik Hrvatskoga narodnog sabora BiH Dragan Čović
Na pjesme i skladbe Šimuna Šite Ćorića u aranžmanu Igora Tatarevića Ivan Leo Leme režirao je dokumentarno-glazbeni pastoral Didak – svjetlost iz Hercegovine, o njegovu životu i djelu.
Poznat je pod nadimkom »otac sirotinje« i »zaštitnik Hercegovine«.
== Bibliografija ==
Nepotpun popis
Stipe Tadić, Marinko Šakota (uredili), Fra Didak Buntić - čovjek i djelo, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 2009. (695 str.), ISBN 9789536666638 (elektronička inačica  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. rujna 2022. (Wayback Machine))
== Izvori ==
== Literatura ==
=== Članci ===
== Unutarnje poveznice ==
Spašavanje gladne hercegovačke djece u Prvom svjetskom ratu
== Vanjske poveznice ==
Ostali projekti
Mrežna mjesta
Fra Didak Buntić – čovjek i djelo
Humanitarna udruga fra Didak Buntić
Nedjeljni Jutarnji o fra Didaku Buntiću, 2. 3. 2008.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. listopada 2013. (Wayback Machine)
Fra Didak Buntić – Hrvatski i crkveni velikan (1871. – 1922.)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2009. (Wayback Machine)
Vladimir Lončarević: Katolički oblikovatelji kulture. Fra Didak Buntić - učitelj i dobrotvor Hercegovine  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. rujna 2014. (Wayback Machine), Glas Koncila, 25. rujna 2011., str. 25.

BUNTIĆ, Didak (Franjo), prosvjetni i socijalni djelatnik (Paoča kod Čitluka, 9. X 1871 — Čitluk, 3. II 1922). Školovao se u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu, gdje je 1888. stupio u Franjevački red. Filozofiju i teologiju studirao je u Innsbrucku (1890–95), potom predaje hrvatski i klasične jezike u širokobreškoj gimnaziji (1911–19. direktor), kojoj je 1918. isposlovao pravo javnosti. Uz to je 1905–10. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve. Provincijalom hercegovačkih franjevaca izabran je 1919. — B. je sustavno djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje poljâ i izgradnju putova. Program gospodarske i kulturne obnove iznio je u Memorandumu koji je 20. XI 1909. uputio ministru S. Buriánu. B. je zamislio prosvjetnu akciju u Hercegovini kojom bi iskorijenio nepismenost. Njegovom pobudom i metodom organizirani su od 1910. vrlo uspjeli analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko 13 000 odraslih osoba. U godinama gladi za I svjetskog rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17 000 glađu ugrožene hercegovačke djece, a uz pomoć I. Kršnjavoga, S. Srkulja i V. Heinzla otvorio u Zagrebu 1919. konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata. Nakon rata B. je na sjednici Narodnog vijeća SHS (28. X 1918) izabran za člana Vijeća. Bio je nositelj liste Pučke stranke na izborima za Konstituantu. Izabran u Privremeno narodno predstavništvo, posebno je nastojao da ratni invalidi i udovice ostvare svoja prava, a nezaposleni nađu posao. Umro je na Čitlučkom polju dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju. — B. je povremeno pisao u listovima Hrvatstvo (1908), Hrvatska narodna zajednica (1914), Kršćanska obitelj (1914–18), Narodna sloboda (1919–22). Neka njegova pisma, važni dokumenti onodobnoga društveno-političkog i gospodarskog života, objavljena su posmrtno. U narodu zvan »ocem Hercegovine«. LIT.: P. M. Lasić: Put do narodne prosvjete po metodi O. fra D. Buntića. Zagreb 1919. — I. Jakovljević: Fra Didak Buntić. In memoriam. Hrvatska obrana, 21(1922) 30, str. 2; 31, str. 2; 32, str. 2. — S. Roca: Junaci rada. Pučka prosvjeta, 2(1922) 4, str. 55–56. — O. Knezović: Život i rad fra Didaka Buntića. Zagreb 1938. — Fra Didak Buntić (s iscrpnom lit. do 1977). Spomenica o 60. obljetnici spasavanja gladne djece iz Hercegovine. Zagreb- Mostar 1978.

Buntić, Didak, hrvatski prosvjetni i socijalni djelatnik (Paoča kraj Čitluka, BiH, 9. X. 1871 – Čitluk, 3. II. 1922). Filozofsko-teološki studij završio u Innsbrucku 1894., kada je zaređen za svećenika. Djelovao kao profesor grčkog i latinskog jezika u gimnaziji na Širokom Brijegu 1895–1919., a kao njezin ravnatelj 1910–19. Organizirao je 1911–14. analfabetske tečajeve u Hercegovini u kojima je opismenjeno oko 13 000 ljudi. Za gladi u Hercegovini 1917. organizirao je u Slavoniji, Srijemu i Bačkoj prihvat i smještaj više od 17 000 djece. Godine 1919. otvorio je đački konvikt u Zagrebu. Od 1919. do kraja života bio provincijal hercegovačke franjevačke provincije. Politički je djelovao kao član Središnjeg odbora Hrvatske narodne zajednice 1906., Narodnoga vijeća 1918. i Privremenoga narodnog predstavništva Srba, Hrvata i Slovenaca te kao član Konstituante i narodni zastupnik. Citiranje: Buntić, Didak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata