Dinko Fio
Blato 1924. – Zagreb 2011.
skladatelj, melograf i glazbeni pedagog; 1924-2011
Dinko Fio (Blato, 28. travnja 1924. – Zagreb, 2. studenog 2011.) bio je hrvatski skladatelj, pjevač, melograf, dirigent, zborovođa (posebice dječjih zborova) i glazbeni pedagog.
== Životopis ==
Dinko Fio je u rodnome Blatu na Korčuli završio 1. razred osnovne škole, a potom je školovanje nastavio u Dubrovniku, gdje je 1942. završio i učiteljsku školu. Godine 1961. diplomirao je solopjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Lava Vrbanića.
Jednim je od prvih hrvatskih stručnih melografa. Djeluje od 1943. godine. Poznat je kao osoba koja je skladala, priređivala, harmonizirala i obrađivala tekstove za dalmatinske klape i mješovite pjevačke zborove.
Obrađivanjem za javno izvođenje spasio je od zaborava brojne hrvatske narodne klapske pjesme iz Dalmacije. Kao skladatelj je izgradio povelik opus na temeljima te hrvatske tradicijske glazbe.
Uglazbio je i aranžirao za klapsku izvedbu pjesme hrvatskih pjesnika i pjesnikinja kao što su Vladimir Nazor, Lucija Rudan, Tatjana Radovanović i ini.
Plodnu suradnju je ostvario s poznatim klapama kao što su velolučka klapa Ošjak i zagrebačka klapa Nostalgija, čiji je osnivač i dugogodišnji voditelj i mentor. Osim njih, proslavio se radom s dječjim zborom RTV Zagreb. Uspješan je bio i njegov rad s ansamblima LADO i SKUD-om "Ivan Goran Kovačić".
1995. je objavio knjigu »Izvorne dalmatinske pjesme abecednim redom regije mjesta zapisa za muške klape ili zborove«.
== Nagrade i priznanja ==
Brojne pjesme koje je uglazbio su pobjeđivale ili bile među nagrađenima na raznim klapskim festivalima.
Hrvatska glazbena unija mu je 1998. dodijelila Zlatnu plaketu Status u povodu 50. obljetnice umjetničkoga djelovanja. Hrvatsko društvo skladatelja mu je 2009. dodijelilo nagradu Franjo Ksaver Kuhač.
== Izvori ==
Vjesnik[neaktivna poveznica] Višnja Požgaj: Meštar za pjevačke zborove, 29. travnja 1999., str.18
== Vanjske poveznice ==
Festival dalmatinskih klapa u Omišu: Dinko Fio (životopis)
Institut hrvatske glazbe: Preminuo Dinko Fio Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. listopada 2014. (Wayback Machine) (životopis)
Prvi komin Snježanin: Dinko Fio (životopis)
Diskografija: Dinko Fio
Discogs.com – Dinko Fio (diskografija)
FIO, Dinko, dirigent, skladatelj i melograf (Blato na Korčuli, 28. IV. 1924). U Dubrovniku završio 1942. Učiteljsku školu na kojoj ga je glazbene predmete poučavao I. Prišlin. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao solo-pjevanje u L. Vrbanića, diplomirao 1961. Predavao glazbeni odgoj u gimnazijama u Mostaru (1945–47), Beogradu (1947–48) te u Zagrebu na II. muškoj gimnaziji (1954–56), potom na osmogodišnjoj školi Volovčica II (1956–61) na kojoj je organizirao i vodio dječji zbor. God. 1961–75. dirigent Dječjeg zbora RTV Zagreb, 1975–80. glazbeni rukovoditelj i dirigent u Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske »Lado«. Uz to vodio mnoge amaterske pjevačke zborove, »Pavao Markovac«, »Ivan Filipović«, »Ivan Goran Kovačić« (1970–74) i dr. Predavao na zagrebačkim muzičkim školama »Vatroslav Lisinski« (1968–69) i »Pavao Markovac« (1970–73) te metodiku zbornog pjevanja (1980–81) na Muzičkoj akademiji. God. 1980. umirovljen. Otad vodi dalmatinske klape »Ošjak« (Vela Luka), »Kumpanija« i »Studenac« (Blato), »Crnomiri« (Čara) i »Nostalgija« (Zagreb). Stekao ugled vrsnoga zborskog dirigenta, postigavši osobite uspjehe s Dječjim zborom RTV Zagreb s kojim je održao brojne koncerte u zemlji i inozemstvu te osvojio niz nagrada (prva nagrada na Međunarodnom festivalu u Lilleu, 1962; Nagrada grada Zagreba, 1965). Sa zborom »Ivan Goran Kovačić« sudjelovao 1974. na Međunarodnom festivalu studentskih pjevačkih zborova u New Yorku i održao više koncerata u SAD. S klapom »Ošjak« gostovao u Amsterdamu (1981) i Berlinu (1987). Skladao oko 100 vokalnih skladba za muške, mješovite i dječje zborove te za klape. Za tekstove je uzimao pjesme dalmatinskih pjesnika (Š. Vučetić, Vesna Parun, P. Ljubić, Lucija Rudan, Ivo Cetinić, I. Oreb) te vlastite stihove pa su mu skladbe nadahnute južnjačkim podnebljem, a u glazbenom tkivu prožete melodijskim i harmonijskim elementima narodne glazbe, poglavito otočja. Često izvođene, snimane na ploče i kasete, mnoge su u verzijama za klape osvojile nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu, posebice Kampaneli I (1983), Svitla noć (1984), Kaleb (1985), Bilo cviće omendula (1986), Naši škoji i Ča se to radi (1987), Nevera (1988), Mojoj pokojnoj materi (1990) i Žorna (1992). Skladao i 6 pučkih misa među kojima su Dalmatinska pučka misa (1979) i Pučka misa utjehe (1980) te glazbu za folklorne plesne koreografije. Bavi se skupljanjem i zapisivanjem narodnih napjeva iz južne Hrvatske, posebno s otočja pa je objavio nekoliko knjiga zapisaka i obradaba. DJELA (tiskana): Dalmatinske pjesme s otoka Hvara i Korčule. Zagreb 1956, 1959². — Pjesme s otoka srednje Dalmacije. Zagreb 1961. — Dalmatinske pjesme II. Zagreb 1964. — Dalmatinske pjesme. Zagreb 1972. — Dječji zborovi, izabrana djela, 1–3. Zagreb 1972. — Pivaju naši škoji, skladbe za muške zborove ili klape (i verzija za mješovite zborove). Zagreb 1987. — Izvorne dalmatinske pjesme. Zagreb 1995.
u spomen na hrvatskog skladatelja, melografa, dirigenta, zborovođu i glazbenog pedagoga Dinka Fija
(doslovno iz odluke: „imenuje se u spomen na hrvatskog skladatelja, melografa, dirigenta, zborovođu i glazbenog pedagoga Dinka Fija i dobiva ime Park Dinka Fija“)