Dinko Ranjina
Dubrovnik 1536. – Dubrovnik 1607.
pjesnik; 1536-1607
Dinko Ranjina (Dubrovnik, 1536. – Dubrovnik, 1607.), hrvatski je renesansni pjesnik iz Dubrovnika.
== Životopis ==
Rođen je u Dubrovniku kao vlastelin te je sedam puta biran za kneza Dubrovačke Republike, a 1588. izabran je u Veliko vijeće. Oženio se sestrom Frana Lukarevića.
Pokušao se baviti trgovinom u Messini da bi na posljetku došao u Firencu gdje je počeo pisati. Cosimo de' Medici primio ga je 1567. godine u Red svetog Stjepana (Sacro Militare Ordine di Santo Stefano Papa e Martire).
Poslanicu mu je napisao Maroje Mažibradić.
== Lirika ==
=== Utjecaji ===
Pisao je pod utjecajem petrarkista, ali s bembističkim željama približavanja izraza pučkom govoru. Vraća se uzorima Antoniu Tebaldeu, Serafinu Aquilanu i ostalim talijanskim pjesmicima protiv kojih nastaje bembizam.
=== Forma ===
Napisao je 27 talijanskih soneta u antologiji Rime scelte da diversi eccelenti autori iz 1563. godine, a glavno mu je djelo zbirka Pjesni razlike, posvećena Mihu Menčetiću.
Prvi je jedan dio svojih pjesama u dvanaestercima oslobodio unutarnje rime.
=== Tematika ===
Većinom je pisao ljubavne pjesme, ali i duhovne i satiričke pjesme, zatim erotičko-idiličko pjesništvo i bukolike (Pastirske pjesni) te prijevode grčkih i rimskih pjesnika.
== Izvori ==
== Literatura ==
Leksikon hrvatskih pisaca, ur. Dunja Fališevac, Krešimir Nemec, Darko Novaković, Zagreb: Školska knjiga, 2000.
Skripte FFZG Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. lipnja 2007. (Wayback Machine) Starija hrvatska književnost - renesansa
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
Dinko Ranjina: Pjesme
Dinko Ranjina: Piesni razlike, izdanje 1850.
Dinko Ranjina: Pjesni razlike Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. veljače 2020. (Wayback Machine), izdanje SPH
Piesni raslike Dinka Ragnine, izdanje 1563.
Ranjina, Dinko, hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 1536 – Dubrovnik, 1607). Dobar dio mladosti proveo je u Italiji baveći se s promjenjivim uspjehom trgovinom. Pritom je dobro upoznao suvremenu talijansku književnost, osobito liriku, što će biti od presudne važnosti za njegovo književno stvaranje. God. 1563. objavio je Pjesni razlike, opsežnu zbirku lirike (450 pjesama), a iste mu je godine u jednoj antologiji tiskano 27 talijanskih soneta. Više od dvije trećine Pjesni razlikih ispunjava ljubavna lirika, a ostatak knjige sadržava poslanice, satirične, religiozne, nadgrobne i refleksivne pjesme. Prozni predgovor zbirci – inače većim dijelom prijevod jedne rasprave Bernarda Tassa – sadrži važne poetološke iskaze, od kojih je vjerojatno najpoznatiji onaj u kojem se pisanje na narodnom jeziku opravdava pozivanjem na primjer Šišmunda (Šiška) Menčetića i Džore Držića.Ranjina je najveći inovator i eksperimentator u hrvatskoj lirici XVI. st., a najveći dio njegovih inovacija nastao je pod utjecajem zbivanja u talijanskoj lirici onoga doba. Ti su eksperimentalni zahvati, istina, ostali bez izrazitijeg odjeka u dubrovačkoj književnosti njegova doba, ali se zato neki od njih smatraju najvažnijim anticipacijama onoga što će se u dubrovačkoj književnosti događati u XVII. st. To se prije svega odnosi na radikalne metričke inovacije – Ranjina piše polimetrične pjesme, u više od sto tekstova služi se dubrovačkim dvanaestercem bez uobičajene unutrašnje rime, čak sastavlja i carmina figurata i grafičke sonete. Pjesme su mu, također, nerijetko utemeljene na dosjetki, bilo da ona počiva na neočekivanoj poenti ili efektnom načinu argumentacije, bilo da se zasniva na stilskoj artificijelnosti, odnosno retoričkim figurama i njihovu gomilanju. Što se tiče zastupljenih koncepcija ljubavnog odnosa, Ranjinina je ljubavna lirika prilično heterogena. U njoj se pojavljuju petrarkizam, neoplatonizam, pastoralna ljubavna lirika, hedonističke koncepcije, a subjekt teksta preuzima najrazličitije uloge. Citiranje: Ranjina, Dinko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji