Dominik Andrijašević
Ravno 1572. – Rim
Dominik Andrijašević (Ravno, 1572. – Rim, 1632.) bio je hrvatski katolički prelat iz reda franjevaca i diplomat.
== Životopis ==
Roditelji su mu bili Petar i Margareta. Školovao se od franjevaca u Dubrovniku gdje je postao franjevac i svećenik. Godine 1595. hercegovački glavari i pravoslavni metropolit iz Trebinja šalje ga da kod kršćanskih vladara traži pomoć za podizanje ustanka u Hercegovini. Dubrovačka Republika mu je istovremeno povjerila zadatak u sprječavanju napada senjskih uskoka na dubrovačko područje. U Rimu ga je primio papa Klement VIII. i pismom od 10. listopada 1595. preporučio nadvojvodi u Grazu.
Vrativši se u Dubrovnik održavao je veze s hercegovačkim glavarima koji su mu 19. siječnja 1604. povjerili zastupničku misiju kod cara Rudolfa II. Nakon toga mu je bio zabranjen povratak u Dubrovnik zbog sumnje da je povezan s uskocima. Zatim je boravio u Hvaru gdje je surađivao s uskocima i pripremao napad na Klis. Dubrovačka Republika ga je uhitila i predala Mletačkoj Republici. Oslobođen je na intervenciju papinskog nuncija te je boravio u južnoj Italiji kao propovjednik.
Godine 1622. imenovan je biskupom u Skadru. U biskupiji je nastojao reorganizirati život svećenstva te osloboditi stanovništvo od turske vlasti. Zbog toga je 1624. protjeran iz Albanije pa se nastanio na području Dubravačke Republike. Dana 17. prosinca 1624. od Propagande je isposlovao osnivanje tzv. Stjepanske biskupije; Propaganda ga je tek 27. ožujka 1631. opozvala kao stjepanskog biskupa te odlazi u Rim pokušavajući preuzeti Stonsku biskupiju ili neku drugu u Mađarskoj.
== Izvori ==
== Literatura ==
=== Članci ===
ANDRIJAŠEVIĆ, Dominik (Andreassi, Andriassius), diplomat, skadarski i »stjepanski« biskup (Ravno na Popovu polju, oko 1572 — Rim, početkom 1632). Roditelji su mu bili Petar i Margareta. Kod franjevaca u Dubrovniku završio je školovanje, postao franjevac i svećenik. God. 1595. poslali su ga hercegovački glavari i pravoslavni metropolit iz Trebinja da kod kršćanskih vladara traži pomoć za dizanje ustanka u Hercegovini. Istodobno mu je Dubrovačka Republika povjerila zadatak u sprečavanju napada senjskih uskoka na dubrovačko područje. U Rimu ga je primio papa Klement VIII i pismom od 10. X 1595. preporučio nadvojvodi u Grazu. U ožujku 1596. ponovno boravi u Rimu i odatle se vraća u Dubrovnik. Republika ga je 1598. »po jednom državnom pitanju« (V. Vinaver) ponovno poslala u Rim, ali ga ondje stižu optužbe o suradnji s uskocima, no uspio se opravdati. Vrativši se u Dubrovnik i dalje je održavao veze s hercegovačkim glavarima koji su mu 19. I 1604. povjerili zastupničku misiju kod cara Rudolfa II. Nakon što su u međuvremenu uskoci opustošili istočnu Hercegovinu i prouzročili Dubrovniku neprilike, šalje Republika Andrijaševića u proljeće 1605. u Graz. Ondje on iznosi plan o oslobođenju Albanije, Srbije i Hercegovine, a nadvojvoda Karlo obećaje Dubrovniku zaštitu od uskoka. A. je rezultate poslanstva javio Republici iz Slanog, gdje se zadržao kod barskog nadbiskupa Tome Orsinija, ali mu je dubrovački Senat 14. XI 1605. zabranio povratak sumnjajući da je on povezan s uskocima. A. opet odlazi u Graz i ondje izlaže plan o oslobođenju Bosne. Zatim za isti program nastoji pridobiti papu Pavla V i kraljevski dvor u Madridu. Budući da je od dvora u Grazu isposlovao zaštitu od uskoka, Dubrovnik mu 1606. dopušta povratak, ali ga 1607. ponovno izgoni jer je surađivao s provincijalom fra Andrijom iz Poljica na Krku koji je održavao veze sa senjskim uskocima. A. je ponovno u Madridu, Grazu i Rimu, a zatim i u Napulju, tražeći pomoć za hercegovačke ustanike. Istovremeno nastoji za sebe osigurati stolicu barskog nadbiskupa, ali postigavši samo naslov apostolskog povjerenika za Dalmaciju, boravi u Baru i Budvi (1607–1608). Njegove veze sa senjskim uskocima postale su jasne kad je vojna pomoć španjolskog dvora završila kod uskoka na Pelješcu, premda je A. iz Popova 27. V i 4. VI 1608. u pismima uvjeravao hercegovačke ustaničke vođe da im stiže pomoć preko Napulja. God. 1609. boravio je na Trsatu, u Grazu i Beču nastojeći postati biskup u Senju ili Skoplju. U ožujku 1610. je u Rimu iščekivao biskupsko imenovanje, koje su spriječili nunciji iz Graza i Beča, a rimske crkvene vlasti uputile su ga u Hvar, gdje je surađujući s uskocima nastavio 1611. i 1612. pripremati napad na Klis. Dubrovačka Republika je otkrila njegove namjere, uhitila ga i predala Mletačkoj Republici. Doveden je 8. XI 1612. u Veneciju i početkom siječnja 1613. izveden pred sud Vijeća desetorice, ali je oslobođen optužbe na intervenciju papinskog nuncija. Nakon toga, čini se, boravi u južnoj Italiji, svakako 1617. u Napulju, kao propovjednik. Uz pomoć Dubrovčanina Dolistovića, koji je bio u španjolskoj službi, uzaludno se pokušavao vratiti u Dubrovnik. God. 1622. imenovan je biskupom u Skadru. U biskupiji je nastojao reorganizirati život klera te osloboditi stanovništvo od turske vlasti. Plan je otkriven, a A. je 1624. protjeran iz Albanije pa se nastanio na području Dubravačke Republike. Ubrzo je došao u sukob s trebinjskim i makarskim biskupom, jer je 17. XII 1624. isposlovao od Propagande imenovanje za tzv. stjepanskog ili mostarskog biskupa na području uz Neretvu, tj. na teritoriju tih biskupija. Propaganda ga je tek 27. III 1631. opozvala kao »stjepanskog« biskupa te on odlazi u Rim bezuspješno nastojeći, uz preporuku Dubrovačke Republike, preuzeti Stonsku biskupiju ili koju biskupiju u Mađarskoj. Sačuvana su dva Andrijaševićeva izvještaja Propagandi: iz 1622, što ga je pisao zajedno s lješkim biskupom Benediktom Orsinijem (objavio B. Pandžić), te onaj iz 1629 (objavio K. Draganović). LIT.: Krunoslav Draganović: Tobožnja »stjepanska biskupija – ecclesia Stephanensis« u Hercegovini. Croatia sacra, 4(1934) 7, str. 29–58. — Dominik Mandić: Acta franciscana Hercegovinae, 1. Mostar 1934, 41–49. — Krunoslav Draganović: Donja Hercegovina prije 300 godina. Napredak (kalendar), 25(1935) str. 135–141. — Bazilije Pandžić: De dioecesi Tribuniensi et Mercanensi. Romae 1959. — Vuk Vinaver: Dominik Andrijašević. Godišnjak Istoriskog društva BiH, 10(1959) str. 365–383. — Serafin Marija Crijević: Bibliotheca ragusina. Priredio Stj. Krasić. Zagreb 1975, 258–259.
Andrijašević, Dominik (Andreassi, Andriassius), diplomat i biskup (Ravno, oko 1572 – Rim, početkom 1632). Kod franjevaca u Dubrovniku završio je školovanje postavši franjevac i svećenik. Od 1595. do smrti sudjeluje u pokušajima dizanja ustanaka protiv osmanske vlasti; kao predstavnik hercegovačkih prvaka i pravoslavnoga metropolita iz Trebinja više puta putovao u Rim, Graz, Madrid i Napulj tražeći pomoć Kurije i Habsburgovaca. Istodobno je obavljao diplomatske misije za Dubrovnik s ciljem zaustavljanja uskočkih prepada. Zbog sumnje u povezanost s uskocima 1607. izgnan iz Dubrovnika, a 1612. Dubrovčani ga uhićuju i izručuju Mlečanima. Oslobođen iz mletačkog zatvora na intervenciju papinskoga nuncija. Od 1622. skadarski biskup, no zbog protuosmanske djelatnost prognan iz biskupije. Između 1624. i 1631. služio kao biskup »Stjepanske crkve« u Hercegovini. Sačuvana su i objavljena dva njegova izvještaja Rimu o biskupijama u kojima je služio: iz 1622 (suator Benedikt Orsini) i iz 1629. Citiranje: Andrijašević, Dominik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na biskupa i pisca Dominika Andrijaševića
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na biskupa
i pisca Dominika Andrijaševića i do-
biva naziv:“)