Draganić
naselje kod Karlovca
Draganić je općina u središnjoj Hrvatskoj, u Karlovačkoj županiji.
== Zemljopis ==
Naselje Draganići smješteno je na vrlo važnim prometnim pravcima koji povezuju unutrašnje kontinentalno područje s Jadranskim morem.
Naseljeno mjesto Draganić oduvijek je činilo zajedništvo 17 sela (zaselaka, kako se to reklo); Draganići, Barkovići, Jazvaci, Vrbanci, Budrovci; Bencetići, Goljak, Mrzljaki, Vrh, Križančići, Lazina, Franjetići, Lug i Darići koji su i sada te Čeglji, Guci i Vukšin Šipak, koji su izvan ustroja općine Draganić, ali pripadaju Župi draganićkoj.
== Stanovništvo ==
Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Draganić imala je 2950 stanovnika.
=== Nacionalni sastav, 2001. ===
Hrvati – 2857 (96,85 %)
Srbi – 16 (0,54 %)
Slovenci – 3
Bošnjaci – 2
Makedonci – 2
Crnogorci – 1
Nijemci – 1
ostali – 13 (0,44 %)
neopredijeljeni – 27 (0,92 %)
nepoznato – 28 (0,95 %)
=== Draganići (naseljeno mjesto) ===
2001. – 2950
1991. – 400 (Hrvati – 370, Jugoslaveni – 6, Srbi – 5, ostali – 19)
1981. – 379 (Hrvati – 363, Jugoslaveni – 8, Srbi – 7, ostali – 1)
1971. – 410 (Hrvati – 389, Srbi – 18, ostali – 3)
Izvor
== Uprava ==
== Povijest ==
Od najstarijih vremena, te u razdoblju srednjeg vijeka vodio je kroz ovo područje stari trgovačko-karavanski put prema moru, od Zagreba, preko Save, Stupnika, Jastrebarskog, kroz draganićku šumu do Dubovca i preko Modruša do Senja. Prema arheološkim nalazima prisutnost, a vjerojatno i trajno boravljenje i život ljudi na području Draganića pada u dublju prošlost.
U povijesti se spominje vrlo rano, a dokazan podatak je pisani spomen iz 1249.g. kada je za vrijeme Kralja Bele IV. Ban "ciele Slavonije" Stjepan Guthkeled uređivao plemićke posjede u srednjovjekovnoj Županiji Podgorskoj. Vjerojatno su tada utvrđene i granice "Plemenite općine Draganić" kako se ona oduvijek zvala.
Najznačajniji pisani spomen je povelja hratsko-ugarskog kralja Bele IV. iz 1264. godine izdane junačkim ratnicima Krešu, Kupiši i Raku. Ta su braća dobila posjede u starohrvatskoj županiji Pset u mjestima Podzvizd i Vranograč. Zbog čestih tuskih provala u plemići Krščićki se preseliše u Draganić između 1571. i 1580. godine.
Plemenita općina Draganić razvijala se slobodno, bez kmetstva i velikaških obitelji, stoga na prostoru današnje općine Draganići nema ni velikaških dvoraca. Osim ovog dokumenta o postojanosti općine Draganići možemo pronaći i vjerske spise iz 1334. godine u kojima je popisana župa Sv. Jurja u Šipku.
Stoljećima su draganićaki uživali stečenu slobodu koja je uvelike utjecala i na bogato kulturno nasljeđe koje se ponajbolje ogleda u očuvanim sakralnim objektima, tradicijskoj seoskoj arhitekturi i narodnoj nošnji. Župna crkva Sv. Jurja spominje se u popisu arhiđakona Ivana 1334.godine, a tradiciju poklonstva katolicizmu i važnosti crkve na ovim područjima dokazuje i niz draganićkih kapelica. Na današnjem groblju spominje se kapela Sv. Siksta iz 1668. godine, 1671. godine sagrađena je kapela Sv. Antuna Pustinjaka u Budrovcima, 1731. godine Sv. Barbara u Vrhu, kapela Sv. Fabijana i Sebastijana u Lazini iz 1668. godine, Sv. Magdalene u Gucima iz 1683. godine, kapela Sv. Trojstva iz 1689. godine sagrađena je od drva i oslikana freskama koje su sačuvane i do današnjih dana te je uvrštena među spomenike kulture 1. reda.
Tradicija građenja kapelica očuvala se sve do današnjih dana tako su krajem 20. stoljeća sagrađene kapelica Sv. Stjepana u Vukšin Šipku, kapelica Marije Pomoćnice u Čegljima, te kapelica Sv. Križa na Draganićkoj postaji u spomen na poginule branitelje za vrijeme Domovinskog rata. Stoljećima su se draganićaki borili za očuvanje slobode i tradicije stoga i kada je došlo do velikosrpske agresije i pitanje opstojnosti Hrvatske među prvima su se uključili u obranu i dali veliki doprinos u Domovinskom ratu na području Karlovačke županije.
Područje Općine se naročito razvija u prvoj polovici 20. stoljeća, kada je na području od većih poslovnih subjekata ciglana, pilana, industrijski mlin, te je zaposleno i do 600 radnika.
Ukidanjem Općine 15. srpnja 1957. godine ovo područje puno gubi i zaostaje, gase se pogoni i sele u druga područja, a pučanstvo je osuđeno na bavljenje poljoprivredom ili traženje zaposlenja u gradovima.
U to vrijeme veliki dio pučanstva radi osiguranja egzistencije napušta kraj i posao traži u zapadnoj Europi i na američkom kontinentu, gdje kako se smatra živi gotovo isti broj Draganićaka i njihovih potomaka kao i na području.
Općina Draganić ponovno je ustrojena Zakonom 1992. godine, iako još nije u njenom sastavu sve povijesno područje, već su tri sela kao posljedica ukidanja općine i njene podjele ostala izvan, dapače u drugoj, Zagrebačkoj županiji, a za nadati se da će napredak u gospodarstvu i demokratskim odnosima u društvu ukazati na prednost vlastite općine i da će se jednom nepravda ispraviti, to više što je cijelo područje jedna župa, isti običaji, povezani rodbinskim vezama, a preci počivaju na jednom primjerno uređenom groblju za cijelu župu, odnosno nekadašnju općinu Draganić.
== Zanimljivost ==
U Draganiću rođeni su Ivan Biličić i Marija Barković koji su baka i djed Billa Belichicka, jednog od najboljeg trenera Američkog nogometa.
== Poznate osobe ==
Franjo Poljak, političar
Bill Belichick, najtrofejniji trener momčadi američkog nogometa, pravim prezimenom Biličić
Steve Belichick, trener, skaut i bivši igrač američkog nogometa, djed Stephena Belichicka i otac poznatog trenera u američkom nogometu Billa Belichicka
Stephen Belichick, trener u američkom nogometu za igrače na poziciji safetyja
== Spomenici i znamenitosti ==
== Obrazovanje ==
Osnovna škola Draganić
== Kultura ==
KUD sv. Juraj
== Šport ==
NK Draganić
Kickboxing klub Puma
Šahovski klub Draganić
== Izvori ==
== Literatura ==
Radoslav Lopašić; Bihać i bihaćka krajina, Zagreb, 1890.
== Vanjske poveznice ==
Službene stranice Općine Draganić