Dragutin Kale

grafičar, organizator Sindikata grafičara; 1847-1903

Kalor Milodanović je (1847. – 9. ožujka 1883.), bio je bački hrvatski novinar i jedan od nositelja hrvatskog nacionalnog preporoda u Bačkoj.
Borio se protiv mađarizacije. 23. rujna 1869. godine je zajedno s još nekim subotičkim intelektualcima (Stipan Vujević, Ago Mamužić...), nositeljima hrvatskog nacionalnog preporoda u Bačkoj, uputio pismo potpore Ivanu Antunoviću. U tom pismu se izjasnio Dalmatincem.
Kao preporoditelj nije značajan u promicanju hrvatske svijesti među bunjevačkim Hrvatima, jer je on zapravo promicao tezu da su "Bunjevci samo Bunjevci" i da nisu ni Hrvati ni Srbi. Tu tezu je promijenio kad je prebjegao u Srbiju, jer se ondje izjasnio Srbinom.
Preporoditeljski je bitan utoliko što se borio protiv mađarizacije i što je njegova borba za očuvanje nacionalne samobitnosti išla u tom pravcu da bunjevački Hrvati očuvaju svoj govor. Stoga je bio i pristašom teze da svi Bunjevci (i ini podunavski Hrvati) trebaju formirati svoj književni standard utemeljen na njihovoj štokavskoj ikavici, njihovom "posebnom putu", površno to argumentirajući kao posebnošću "bunjevačkog jezika", jer su tu istu štokavsku ikavicu koristila većina ostalih Hrvata sve do 1800-ih.
Surađivao je s biskupom Ivanom Antunovićem u početnom razdoblju izlaženja kalačkih Bunjevačkih i šokačkih novina. Kasnije je pokrenuo i uređivao novine Subotički glasnik, koje su izlazile od kolovoza 1873. godine. Godinu dana prije, 1872. godine, pokrenuo je novine Misečna kronika, za koje se pretpostavlja da ih je bio i uređivao.
Ugarske vlasti su mu zbog njegove djelatnosti prijetile da će ga uhititi, na što je Milodanović 1876. godine emigrirao u Kneževinu Srbiju, a vlasti su mu na to zabranile daljnje izlaženje njegovom listu Subotičkom glasniku.
U Kneževini Srbiji dobio je azil i nastavio je raditi kao novinar sve do kraja života. Bio je sudionikom ratova između Kneževine Srbije i Turskog Carstva 1876. i 1877.-1878.
Poslije rata nastanio se i dobio posao u Beogradu, gdje se oženio i primio pravoslavlje. Ovo posljednje su mu neki zamjerili, ali, kako sam kaže, on je to učinio "dobro promišljeno, iz najdubljeg uvirenja bez nagovora, pritiska i prisiljavanja" Radio je kao činovnik u Ministarstvu vanjskih poslova u odsjeku za tisak, tj. bio je prevoditelj mađarskih listova. Izvještavao je Jovana Ristića, tadašnjeg predsjednika ministarstva u Srbiji, o tome što pišu mađarski listovi o Srbiji i srpstvu. Nakon pada Ristićeve vlade 1880. godine i po dolasku vlade Milutina Garašanina, bio je neko vrijeme stalan suradnik (suurednik) političkog lista Videlo, organa napredne stranke. Zbog zasluga učinjenih naprednoj stranci dobio je mjesto mlađeg poštara na Glavnoj poštanskoj stanici u Beogradu. Bio je i član Beogradskog novinarskog društva.
Preminuo je 25. veljače (9. ožujka) 1883. godine od tifusa. Nije ostavio poroda, a bio je pokopan na tadašnjem beogradskom groblju na Tašmajdanu.
== Izvori ==

KALE, Dragutin (Kahle; Carl, Carolus), radnički aktivist (Zagreb, 11. I. 1847 — Zagreb, 13. V. 1903). Tipografski zanat izučio u tiskari A. Jakića 1860–65, potom prešao u Gajevu tiskaru (poslije tiskara Narodnih novina). Ondje je, nakon kratkotrajnoga rada u tiskari L. Hartmana, od 1873. bio poslovođa. Posjedovao je krčme u Mesničkoj ul. 1878–87. i u Ilici 1882–88, a 1886. kupio je tiskaru D. Starčevića. Doživjevši poslovni neuspjeh, iznova radio u tiskari Narodnih novina od 1889. do 1896, kada je otpušten zbog predsjedanja Tarifnom komisijom Hrvatskoga tipografskoga društva (HTD). Na skupštini zagrebačkih tipografa 1868. izabran je u mjesni odbor općega austro-ugarskoga tipografskoga saveza u osnivanju; premda pravila saveza nisu odobrena, zagrebački su tipografi 1869. na poticaj toga odbora prvi u Hrvatskoj sklopili kolektivni ugovor s odredbama o cjeniku i desetsatnom radnom vremenu. Bio je suutemeljitelj i 1870–74. i 1879–82. predsjednik zagrebačkoga Tipografičkoga družtva za međusobno podupiranje i naobraženje (od 1880. HTD), prvoga te vrste u nas, te 1873–74. predsjednik istovrsnoga Zagrebačkoga obrtničko-radničkoga društva. God. 1870. organizirao je prikupljanje novca za bečke i peštanske tipografe, što se ocjenjuje prvim činom međunarodne solidarnosti hrvatskih radnika (Mirjana Gross), a sudjelovao je i na tipografskim kongresima u Pešti 1870. te Brnu 1872. Bio je osuđen kao jedan od vođa štrajka tipografa 1871–72, koji se drži prvim znatnijim radničkim gibanjem u nas. — U rukopisnom Glasniku zagrebačkih knjigotiskarah (1869) objavio je satiričnu pjesmu Spravišće, a 1874. pokrenuo je i neko vrijeme uređivao dvojezični, prvi tiskani hrvatski radnički list Radnički prijatelj – Der Arbeiterfreund. Promičući dijelove eisenaškoga programa njemačkih socijaldemokrata, u njem i u prvoj radničkoj knjižici u Hrvatskoj (Njekoliko rieči o družtvenom životu. Zagreb 1874) zauzimao se za opće pravo glasa, slobodu tiska, ograničenje radnoga vremena, zabranu rada nedjeljom i besplatno naukovanje. Napisao je i prigodnu brošuru Uspomena na dvadesetipetogodišnjicu samostalnoga rada u pekarskom obrtu gospodina Josipa Prambergera, pekarskoga obrtnika u Zagrebu (Zagreb 1901). Gradivo o njegovu djelovanju čuva se u HDA i DA u Zagrebu. LIT.: N. Dogan: Prinos k spomenspisu Hrvatskoga tipografičkoga družtva u Zagrebu ili Prvi predsjednik Hrvatskoga tipograf. družtva. Mitrovica 1898. — Dragutin Kahle. Hrvatski tipograf, 6(1903) 3, str. 1. — A. Krbavac: Spomenspis o četrdesetgodišnjici života i rada Društva 1870–1910. Zagreb 1910, 5, 38–73. — V. Cecić: Historija organizacije i političkih borba grafičkih radnika Hrvatske 1870–1955. Zagreb 1955, 53–59, 69–71, 81, 83. — M. Gross: Počeci radničkog pokreta u Zagrebu. Historijski zbornik, 8(1955) 1/4, str. 1, 6–7, 16–18, 20–24, 26–28, 37–38. — J. Cazi: Prva radnička društva u Hrvatskoj. Zagreb 1957. — J. Šidak i dr.: Povijest hrvatskog naroda g. 1860–1914. Zagreb 1968, 77–80. — V. Oštrić: »Neima na svietu ljepšega, nego li družtveni život!«. Kaj, 6(1973) 3, str. 20–51.

u spomen na grafičara Dragutina Kalea

(doslovno iz odluke: „se u spomen na grafičara Dragu- tina Kalea i dobiva naziv“)

Wikipedia Wikidata