Dragutin Lerman
Požega 24. 8. 1863. – Kreševo 12. 7. 1918.
hrvatski istraživač Afrike i putopisac; 1863-1918
Dragutin Lerman (Požega, 24. kolovoza 1863. – Kreševo, 12. lipnja 1918.) bio je hrvatski istraživač i putopisac.
== Životopis ==
Bio je sudionik Stanleyjevih ekspedicija u porječje Konga, sudjelovao u pregovorima i sklapanjima sporazuma s domorodačkim poglavicama. Kao generalni tajnik belgijske vlade za istočni Kongo (današnji DR Kongo) uspostavio je belgijsku kolonijalnu upravu. Otkrio je slapove na rijeci Kwilu 1893. godine i nazvao ih Zrinski Chutes – Slapovi Zrinski. Darovao je Hrvatskom narodnom muzeju vrijednu zbirku predmeta naroda istočnog Konga (sada u Etnografskom muzeju u Zagrebu).
Njegov dnevnik pretvoren je u dvije knjige. Prvu, objavljena 1891. godine pod nazivom Listovi iz Afrike, napisao je i tiskao njegov prijatelj iz Požege, Julije Kempf, kojeg je Lerman obavještavao o tijeku ekspedicije. Druga knjiga je objavljena 1894. godine pod nazivom Novi listovi iz Afrike. Lerman je inspirirao dvojicu drugih hrvatskih istraživača Mirka i Stjepana Seljana koji su kartografirali Afriku i Južnu Ameriku početkom 20. stoljeća.
Umro je u Kreševu, 1918. godine, gdje se još može vidjeti njegov spomenik.
== Djela ==
Listovi iz Afrike, 1891.
Novi listovi iz Afrike, 1894.
Afrički dnevnik: 1888. – 1896., 1989.
Kreševski dnevnici 1916. – 1918.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu
HRT: Dragutin Lerman
Dragutin Lerman (1863-1918)
LERMAN, Dragutin (Lehrman; Carl, Karl), istraživač (Požega, 24. VIII. 1863 — Kreševo, 12. VI. 1918). Prve razrede gimnazije polazio u Požegi, trgovačku školu završio u Budimpešti, zatim putovao Austrijom, Njemačkom i Engleskom. U Karlovcu se zaposlio kao trgovački pomoćnik 1882, potkraj godine s N. Lukšićem učlanio se u Društvo za istraživanje Gornjega Konga u Bruxellesu i kao najmlađi sudionik bio primljen u ekspediciju H. M. Stanleya. S prekidima je 1882–96. u Kongu istraživao i obnašao više dužnosti u novoutemeljenoj Slobodnoj Državi Kongo. God. 1882–85. sudjelovao je u istraživanju područja Kuilu-Niari (danas u Republici Kongo) te podizanju medicinskih i trgovinskih postaja. Uspostavivši dobru suradnju s urođenicima, 1884. imenovan je zapovjednikom postaja Philippeville (Madingou) i Rudolfstadt (Bas-Kouilou). Nakon isteka ugovora vratio se 1885. u Požegu te služio vojsku u Osijeku 1886–88. God. 1888–91. istraživao je jugoistočni dio Konga oko rijeke Kwango prema Léopoldvilleu (Kinshasa), upravljajući postajom Stanley-Falls 1889. Za boravka 1891–94. istraživao je područje između rijeka Kwango i Kwilu; bio je zapovjednik okružja Popokabaka 1892. te radio na kartiranju hidrografske mreže – u gornjem toku rijeke Kwilu otkrio je 1893. slapove, koje je nazvao Zrinski Chutes. Također je bio član povjerenstva za utvrđivanje granice između belgijskoga Konga i portugalske Angole; dio kartografskih prikaza nastalih 1892–95. objavio kao prilog svojemu članku o istraživanjima toga područja (La Belgique coloniale, Bruxelles 1895, 1; 1896, 40). Za posljednjega boravka 1896. imenovan je generalnim povjerenikom belgijske vlade za distrikt Istočni Kwango (jugozapadni dio današnje Demokratske Republike Kongo). Lermanova otkrića promijenila su postojeće spoznaje o tom dijelu Konga, a njegovi kartografski prikazi uključeni su u službene zemljovide. — Nakon povratka u domovinu bio je 1897–1903. ravnatelj Pučke štedionice u Požegi te podupiratelj više gospodarskih pothvata. Naposljetku se 1912. preselio u Kreševo, gdje je istraživao rude (dnevnički zapisci 1916–18. objavljeni 1992). Za ekspedicija dopisivao se sa suvremenicima u domovini, među ostalima s J. Kempfom, J. J. Strossmayerom (Agramer Tagblatt, 1892; Obzor, 1892–94, 1896), F. Folnegovićem (Hrvatska, 1892–93), E. Kumičićem i A. Harambašićem. Kempf je primljena pisma priredio i tiskao kao knjige (1891. i 1894; ulomak u antologiji Hrvatski putopis. Zagreb 2002). Od druge ekspedicije L. je počeo voditi dnevnik – prvorazredan izvor za poznavanje zemljopisa te etnološko-antropoloških i kulturnopovijesnih značajka kongoanskoga starosjedilačkoga stanovništva; dijelovi su objavljivani u periodicima (Pobratim, 1896–97; Vienac, 1896; Hrvatski list, 1928–29; Novosti, 1941; Suradnja, 1944), a u cijelosti je tiskan posmrtno (1989). Narodnomu muzeju u Zagrebu darovao je zbirku predmeta afričke tradicijske kulture s popratnom dokumentacijom, danas najvrjedniji dio Odsjeka izvaneuropskih kultura zagrebačkoga Etnografskoga muzeja (493 predmeta), a manja zbirka čuva se u Gradskom muzeju Požega. Njegova fotodokumentacija o Kongu, rukopisi i korespondencija sa Strossmayerom čuvaju se u Arhivu HAZU. Zbog iznimnih zasluga u službi primio je više odlikovanja belgijskoga kralja Leopolda II. O njem je snimljen dokumentarni film (L. Kiiru, 1988). DJELA: Listovi iz Afrike. Požega 1891 (dva izd.). — Novi listovi iz Afrike. Požega 1894. — Afrički dnevnik 1888–1896. Zagreb 1989. — Kreševski dnevnici 1916–1918. Zagreb 1992.
Lerman, Dragutin, hrvatski putopisac i istraživač (Požega, 24. VIII. 1863 – Kreševo, BiH, 12. VI. 1918). U razdoblju od 1882. do 1896. u četiri je navrata putovao Kongom. Bio je član Stanleyjeve ekspedicije i obnašao više službenih dužnosti u Slobodnoj Državi Kongo; 1896. imenovan je generalnim povjerenikom belgijske vlade za Istočni Kwango (danas jugozapadni dio DR Kongo). Bilježio je običaje i način života starosjedilačkog stanovništva. Otkrio je slapove na rijeci Kwilu (1893) i nazvao ih Slapovi Zrinski (engleski Zrinski Chutes). Pisma prijatelju J. Kempfu objavio je ovaj pod nazivom Listovi iz Afrike (1891) i Novi listovi iz Afrike (1894). Njegove zabilješke iz putne bilježnice čuvaju se u HAZU (za objavljivanje ih je priredila A. Lazarević, Afrički dnevnik: 1888–1896, 1989), a zbirka etnografskoga materijala (493 primjerka) u Etnografskome muzeju u Zagrebu te dio u Gradskom muzeju u Požegi. Citiranje: Lerman, Dragutin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji