Đuro Basariček

političar, žrtva političkog atentata u beogradskoj skupštini 1928; 1884-1928

Đuro Basariček (Zagreb, 13. ožujka 1884. – Beograd, 20. lipnja 1928.), bio je hrvatski političar, pravnik, publicist i društveni aktivist. Bio je članom Hrvatske (pučke) seljačke stranke od njenog osnivanja 1904. godine. Jedan od najustrajnijih socijalnih radnika svojeg doba. Ubijen je u atentatu u beogradskoj Narodnoj skupštini 1928. godine.
== Životopis ==
Đuro Basariček rodio se u Zagrebu 1884. godine. Sin Stjepana Basarička (osnivača hrvatske školske pedagogije) i Amalije rođ. Pogačnik iz Đurđevca. Pučku školu, Klasičnu gimnaziju i studij prava završio je u Zagrebu gdje je doktorirao pravo 1907. godine. Službovao je kao sudac u Slavonskom Brodu i Zagrebu.
=== Socijalna djelatnost ===
Socijalna djelatnost Đure Basarička bila je u nekoliko područja: suzbijanje kriminala, zaštita obitelji poginulih vojnika u prvome svjetskom ratu, reforma sela (pokretanje unutarnje hrv. kolonizacije u Slavoniji), skrb za djecu s poteškoćama u razvoju, pomoć gladnima, iseljenicima i dr.
Svoja gledišta prema socijalno ugroženima primjenjivao je u svojoj sudskoj praksi nastojeći pedagoški djelovati na prijestupnike, te izbjegavajući izricanje kazne. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata, 1916. godine, pridijeljen je kao tajnik Središnjem zemaljskom odboru za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika.
Godine 1917. osnovao je list Narodna zaštita po kojem se kasnije prozvao odbor, kojemu je bio tajnikom.
Basariček pokreće spašavanje gladne djece (više od 20.000), njihovim preseljavanjem iz istarskih i bosansko-hercegovačkih u plodnije krajeve, većinom u Slavoniju i Podravinu. Brinuo se i za djecu s poteškoćama u razvoju, te je pokrenuo osnivanje posebnog doma na Goljaku. Pomagao je iseljenike i njihovu djecu, a zalagao se za pomoć izgladnjelima u Sovjetskoj Rusiji.
Godine 1919. Basariček započinje djelatnost u unutrašnjoj kolonizaciji Slavonije (naseljavanje kolonista iz pasivnih krajeva: Gorski kotar, Lika, Hrvatsko zagorje), u čemu je bio aktivan do smrti, osnovavši više kolonističkih naseobina.
Osnivač je Seljačke sloge, seljačkih ženskih društava, Prosvjetnog saveza i Odbora za spas rođene grude.
=== Politička djelatnost i HSS ===
Djelovao je kao prvi tajnik Napredne omladine usko surađujući s Ivanom Lorkovićem i Peroslavom Ljubićem te mnogim kasnijim pristašama Hrvatsko-srpske koalicije sve dok mu Stjepan Radić nije ukazao na posebne interese hrvatskih seljaka.
Basariček je od osnivanja Hrvatske pučke seljačke stranke surađivao sa Stjepanom Radićem, prihvativši njegovu mirotvornu i seljačku politiku. Uvjeren, kao i Radić, da treba njegovati sveslavenstvo, naučio je češki i ruski jezik.
Basariček je bio sklon ideji kako se prilike na selu mogu poboljšati kroz predavanja i proučavanja. Još dok je službovao na kotarskom sudu u Brodu na Savi (današnji Slavonski Brod) obilazio je okolna sela predavajući protiv alkoholizma, ali i prikupljajući seljačke narodne pjesme pod utjecajem Antuna Radića. Pod utjecajem Stjepana Radića smatrao je kako seljake treba uputiti na kvalitetniji praktični rad na zemlji i domaćinstvu te je 1908. godine pokrenuo biblioteku Mala knjižnica u kojoj je objavio četrnaest svezaka. U prvoj polovici knjiga seljacima daje pravne savjete dok je drugu posvetio kulturološkom i političkom proučavanju seljaštva.
Uoči izbora 1908. godine objavio je brošuru O državi pokušavši, poglavito seljaštvu, na što jednostavniji način prikazati način djelovanja države. S Rudolfom Hercegom osnovao je kulturno-prosvjetno društvo Radićeve seljačke stranke «Seljačku slogu» te je mnogo pisao u časopisu tog društva Seljačka prosvjeta. Godine 1926. je sa Stjepanom Radićem odbornik "Seljačke sloge". Basariček je bio angažiran i na osnivanju Muzeja Hrvatske seljačke stranke u Seljačkom domu u Zagrebu (muzej je sa svim eksponatima izgorio dva dana nakon smrti Stjepana Radića).
Basariček se aktivno uključio u predizbornu kampanju seljačke stranke u vrijeme kada se Stjepan Radić nalazio u zatvoru te ga je mijenjao u komunikaciji s narodom.
Četiri puta biran je za narodnoga zastupnika, u Ustavotvornoj odnosno Narodnoj skupštini Kraljevine SHS i to: 1920., 1923., 1925. i 1927. godine. Posebno je važan njegov politički angažman uoči izbora 1927. godine kada se kandidirao u Somboru i Subotici. U Narodnoj skupštini je 1927. godine upozorio na "tamne sile" koje pripremaju diktaturu a koja je "jednaka opasnost za Hrvate, kao i za srpstvo".
=== Zatvor, progoni, smrt ===
Zbog svoga političkog rada Basariček je bio zatvaran i proganjan od vlasti, a ubijen je u atentatu u Narodnoj skupštini u Beogradu, 20. lipnja 1928. godine. Tada je radikalski zastupnik Puniša Račić pucao na hrvatske političke prvake i narodne zastupnike HSS-a, te ranio Ivana Pernara i Ivana Granđu, smrtno ranio Stjepana Radića, a ubio Đuru Basarička i Pavla Radića. U momentu atentata Basariček spremao se izaći na govornicu i govoriti protiv pretjeranoga utjecaja stranog kapitala. Kada je Račić počeo pucati na zastupnike HSS-a Basariček je potrčao prema njemu kako bi ga spriječio u tome ali ga je on jednim hitcem oborio te je Basariček, nakon dvanaest minuta, ležeći na skupštinskome podu, izdahnuo.
Ubijeni Đuro Basariček i Pavle Radić iz Beograda u Zagreb dovezeni su 22. lipnja 1928. godine i njihovi su lijesovi bili izloženi u Hrvatskom seljačkom domu na Zrinjevcu a sljedećega dana, 23. lipnja 1928. godine, bio je posmrtni ispraćaj i pokop. Pokopan je u Arkadama na zagrebačkome groblju Mirogoju u zajedničkoj grobnici uz Pavla Radića, u koju su kasnije pokopani Stjepan Radić i Josip Predavec (ubijen 14. srpnja 1933. godine u zasjedi kod Dugoga Sela) te 1953. godine Ivan Granđa.
== Djela ==
Pisao je o problemima kriminaliteta mladeži, o ženskom pitanju, socijalnim problemima hrvatskoga sela itd. Potpisivao se i pseudonimima Oruđ Kečirasab, Osip Pravedni i S. Sanjin Neždanov.
Najpoznatija djela:
O državi, Mala knjižnica, sv. 1, Tisak Hrvatske pučke seljačke tiskare, Zagreb, 1908.
Kako da se suzbije kriminalnost u nedoraslih: prinos kriminalnoj pedagogiji, Tisak C. Albrechta, Zagreb, 1916.
Kolo: pjesmarica: zbirka narodnih pjesama i poskočica što se u kolu pjevaju: (bez kajda), Tisak i naklada knjižare L. Hartmana (St. Kugli), Zagreb, 1916.
Konac jedne laži. Savremeno razmatranje o najvažnijem socijalno-gospodarskom pitanju Hrvatske, Knjižnica "Gruda", sv. 1, Zagreb, 1924.
== Spomen ==
Kolonisti Podravci, Međimurci i Zagorci postavili su mu spomenik u Okrugljači, a otkrivanje spomenika bilo je 30. rujna 1928. godine. Mara Matočec bila je među prvim inicijatorima za gradnju spomenika.
Ogranak Hrvatske seljačke stranke u Mississaugi u Kanadi dobio je naziv po njemu, Đuro Basariček.
Danas se po njemu zovu ulice u mnogim hrvatskim gradovima i mjestima: Đakovu, Bjelovaru, Đurđevcu, Koprivnici, Pitomači, Slavonskom Brodu i inima.
== Literatura ==
Jedan od izvora:
Hrvatski biografski leksikon, knjiga II, Zagreb, 1983.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Basariček, Đuro, Redakcija (1983.), Hrvatski biografski leksikon (1983–2025), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2026., hbl.lzmk.hr
Mira Kolar-Dimitrijević, Prilog poznavanju života i rada Radićevca i humanitarca dra Đure Basaričeka (1884. - 1928.) // Podravski zbornik, br. 23, 1997., str. 85.-98.
Mira Kolar-Dimitrijević, Đuro Basariček – o 140. godišnjici rođenja. Basariček – zaštitnik sela i djece, Vijenac, br. 784, 28. ožujka 2024.

BASARIČEK, Đuro, socijalni radnik i političar (Zagreb, 13. III 1884 — Beograd, 20. VI 1928). Sin Stjepana, pedagoga, i Amalije, rođ. Pogačnik, iz Đurđevca. Pučku školu, gimnaziju i studij prava završio je u Zagrebu postigavši doktorat prava 1907. Bio je sudac u Slavonskom Brodu, a 1916. premješten je kao sudac kotarskog suda u Zagreb, gdje je pridijeljen kao tajnik Središnjemu zemaljskom odboru za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika. Već od osnutka Hrvatske pučke seljačke stranke 1904 (poslije Hrvatske seljačke stranke) B. je bio njezin član. Na listi HSS biran je za zastupnika u Narodnu skupštinu 1920, 1923, 1925. i 1927. Ubijen je u atentatu P. Račića na zastupnike HSS u Narodnoj skupštini. — B. je već od mladih dana pokazivao sklonost socijalnim pitanjima. Iako gradsko dijete, posebno se interesirao za život seljaka, zbog čega je rano i stupio u seljački pokret. Svoja gledišta prema socijalno ugroženima primjenjivao je u svojoj sudskoj praksi te je nastojao od optuženika i prijestupnika napraviti ispravna i korisna čovjeka, najčešće izbjegavajući da se izrekne kazna. Za službovanja u Slavonskom Brodu obilazio je okolna sela, održavao predavanja i prikupljao istomišljenike. Bio je jedan od osnivača »Seljačke sloge«, seljačkih ženskih društava, Prosvjetnog saveza i Odbora za spas rođene grude. Premještanjem 1916. u Zagreb na mjesto tajnika Središnjega zemaljskog odbora Basaričku se pružila prilika da još bolje ostvari svoja socijalno-humanitarna nastojanja. God. 1917. osniva list Narodna zaštita (kao organ Središnjega zemaljskog odbora, po kojem se imenu 1920. nazvao i Savez dobrotvornih društava kojim je zamijenjen Središnji zemaljski odbor). Kao tajnik Odbora, poslije Narodne zaštite, on je za rata pokrenuo spašavanje gladne djece njihovim preseljavanjem iz pasivnih u plodnije krajeve, većinom u Slavoniju. Brinuo se o djeci sa smetnjama u razvoju i pokrenuo osnivanje posebnog doma na Goljaku, također za iseljenike i iseljeničku djecu te za pomoć maloljetnicima kako bi se beskamatnim zajmovima spasila njihova baština; zalagao se i za pomoć izgladnjelima u Sovjetskoj Rusiji. U okviru takvih interesa B. započinje 1919. svoju najopsežniju djelatnost, unutrašnju hrvatsku kolonizaciju u Slavoniji, kojom se bavio do kraja života. Najprije je u daruvarskom kotaru osnovao naseobinu Stražanac naselivši u njemu Okićane, u Lipovcu je osnovao naselje Turopoljaca, u Dežanovcu naselje Stubičana, Podravce naseljuje u Rogovac, Starogradečki Novi Marof i Špišić-Bukovicu, Zagorce i Podravce u Koriju Okrugljaču, Eržebet, Madinac, Jeliku, Jugovo polje i Žlebin, Ličane i Primorce u Sladojevački Lug, Rodin potok i Rezovačke Krčevine, Dalmatince u Žlebinski lug, Prigorce u Slatinski Lipik. Također je osnovao naseobine Zagoraca i Međimuraca u Velikom i Malom Rastovcu te Paušnici. Radeći gotovo bez ikakve javne pomoći, B. je imao i među svojim naseljenicima mnogobrojne pomagače (npr. Jure Valečić, Pero Matovina, Josip Matijašec, Mara Matočec, braća Domovići i dr.). Posljednje naselje osnovao je u Okrugljači, a sami naseljenici prozvaše ga Basaričkovim selom te mu poslije pogibije podigoše spomenik. S njegovom javnom djelatnosti povezan je sav njegov spisateljski rad. God. 1908. pokrenuo je Malu knjižnicu u kojoj je izdao 7 knjiga u 14 svezaka (tu je kao prvu knjigu objavio svoju raspravu O državi). Bavio se i sakupljanjem narodnih pjesama te ih je posebno objavio 1916. pod natpisom Kolo, a te je godine objavio i knjigu o suzbijanju kriminaliteta kod maloljetnika. Svoje priloge o problemu kriminaliteta i preodgajanju maloljetnih delinkvenata te o socijalnim pitanjima hrvatskoga sela – o ženskom pitanju, kolonizaciji i vrednovanju narodnih običaja objavljivao je u periodicima: Dom (Zagreb, 1907, 1925), Pučki list (Split 1909, 1910, 1921), Gospodarski list (1916, 1917), Napredak (1916); Narodne novine (1916, 1917), Novosti (1916), Obćinar (1916), Narodna zaštita (1917–1922, 1926, 1928), Ženski svijet (1918), Slobodni dom (1921–1924), Božićnica (1923, 1926), Seljačka prosvjeta (1926) i dr. Upotrebljavao je pseudonime Osip Pravedni, S. Sanjin Neždanov i Orud Kečirasab. — B. je bio jedan od najzaslužnijih i najustrajnijih naših socijalnih radnika u svom vremenu, a što se tiče njegova političkog djelovanja treba istaknuti da je na sjednici Narodne skupštine 16. II 1927. upozorio na »tamne sile« koje pripremaju diktaturu i »koje su jednaka opasnost za Hrvate kao i za srpstvo«. DJELA: O državi. Zagreb 1908. — Kako da se suzbije kriminalnost u nedoraslih. Prinos kriminalnoj pedagogiji. Zagreb 1916. — Kolo. Pjesmarica. Zbirka narodnih pjesama i poskočica, što se u kolu pjevaju. Zagreb 1916. — Konac jedne laži. Savremeno razmatranje o najvažnijem socijalno gospodarskom pitanju Hrvatske. Zagreb 1924.

Basariček, Đuro, hrvatski političar i socijalni radnik (Zagreb, 13. III. 1884 – Beograd, 20. VI. 1928). Studij prava s doktoratom završio u Zagrebu 1907. Do 1916. radio kao sudac u Slavonskom Brodu, potom u Zagrebu bio tajnik Središnjega zemaljskog odbora za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika. Kao kandidat Hrvatske pučke seljačke stranke biran za zastupnika u Ustavotvornoj (1920) i Narodnoj skupštini (1923., 1925. i 1927). Ubijen u atentatu na zastupnike HSS-a u Skupštini. Za I. svjetskog rata pokrenuo spašavanje više od 20 000 gladne djece njihovim preseljavanjem iz ugroženih istarskih i bosanskohercegovačkih krajeva, uglavnom u Slavoniju, a 1919. započeo je unutarnju hrvatsku kolonizaciju iz prenapučenih krajeva (uglavnom Zagorje i Prigorje) u Slavoniju osnivanjem više naselja. Godine 1908. pokrenuo je Malu knjižnicu, a 1917. list Narodnu zaštitu, koji je uređivao više godina. Potpisivao se pseudonimima Oruđ Kečirasab, Osip Pravedni i S. Sanjin Neždanov. Važnija djela: O državi (1908), Kako da se suzbije kriminalnost u nedoraslih. Prinos kriminalnoj pedagogiji (1916), Konac jedne laži. Savremeno razmatranje o najvažnijem socijalno-gospodarskom pitanju Hrvatske (1924). Citiranje: Basariček, Đuro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata