Eliza Gerner

GERNER, Eliza, dramska glumica (Sombor, 30. VIII. 1920). Maturirala na Trgovačkoj akademiji u Somboru 1938. Iste godine u Zagrebu upisala Ekonomsku komercijalnu visoku školu. God. 1941. nastavila studij u Budimpešti na Ekonomskom fakultetu, gdje je i diplomirala 1942, a 1943. doktorirala tezom Socijalno usmjerene odredbe u najnovijem poreznom zakonu. Glumački rad započela u amaterskom kazalištu u Somboru, a nastavila 1946. u profesionalnom Somborskom gradskom pozorištu ulogom Elize Dolittle (G. B. Shaw, Pygmalion), Laure (M. Krleža, U agoniji) te naslovnom ulogom u Goldonijevoj Krčmarici Mirandolini. God. 1948. dolazi u Zagreb, pohađa Dramski studio pri HNK, te u njegovoj jedinoj javnoj izvedbi Oluje A. N. Ostrovskog tumači Katarinu Kabanovu. U sezoni 1949/50. boravi u Narodnom kazalištu »Ivan Zajc« u Rijeci, gdje ponovno glumi Elizu Dolittle, potom Laurenciju (Lope de Vega, Fuente Ovejuna), Miru (M. Božić, Povlačenje), Suzanu (Beaumarchais, Figarov pir). Od rujna 1950. do umirovljenja 1982. djeluje u zagrebačkom HNK, osim sezone 1961/62. Preuzimala je jednako uspješno uloge u klasičnom dramskom repertoaru kao i u suvremenoj drami. Na početku je tumačila mlade djevojke (tzv. »naivna« struka), a zatim psihološki složene i glumački zahtjevne likove. Njezina glumačka nadarenost najviše se očitovala u duhovitoj, intelektualiziranoj konverzacijskoj igri koja oscilira između ozbiljnog i komičnog. Dala je zapažena ostvarenja u Shawovim djelima: Vivi (Zanat gospođe Warren), Kleopatra (Cezar i Kleopatra), Julia (Ljubavnik); Shakespeareovim: Viola (Na Tri kralja), Jessica (Mletački trgovac); bila je također Helena (J. Giraudoux, Trojanskog rata neće biti), Melita (M. Krleža, Leda), Kitty (G. Kaufman i E. Ferber, Večera u osam), Klara (W. Goethe, Egmont), Karolina (D. Gervais, Karolina Riječka), Chery (W. Inge, Autobusna stanica), Alison (J. Osborne, Osvrni se gnjevno), Klitemnestra (J. Hristić, Orest), Tereza Baćan (A. Šenoa – I. Ivanac, Diogenes), Lidija (A. N. Arbuzov, Staromodna komedija). God. 1956. gostuje s Dramskim ansamblom Strozzi (DAS) po Hrvatskoj i Jugoslaviji ulogom Il u Strozzijevu komadu Igra u dvoje, ulogom Stelle Campbell u komediji Dragi moj lažljivče J. Kiltyja te u dijalozima iz Krležina ciklusa o Glembajevima. Tumačeći Il, 1960. obišla je mnoge mađarske pozornice. U proljeće 1961. nastupa s novoosnovanom Scenom Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske u Werfelovoj adaptaciji Euripidovih Trojanki kao Helena. U sezoni 1961/62. angažirana je u Volkstheateru Rostock, gdje igra Dianu u istoimenom Moretijevu djelu, Marion (G. Büchner, Dantonova smrt) te Il zajedno sa suprugom T. Strozzijem. Igrom u dvoje, koju su izvodili pod naslovom Igra i zbilja (Spiel und Wirklichkeit), gostovali su i u Berlinu, Beču, Grazu, Klagenfurtu, Leobenu. God. 1956. nastupila je na Dubrovačkim ljetnim igrama ulogom Jeljenke u Gundulićevoj Dubravki. Sudjelovala je u televizijskom i radijskom dramskom programu. Glumila je i u nekoliko filmova. Memoarskim člancima, recenzijama, nekrolozima surađivala u Odjeku, Prologu, Večernjem listu, Vjesniku. Njezina knjiga kazališnih memoara, naslovljena Osvrnuh se sjetno, jednostavno je i nenametljivo svjedočenje o kazališnim, djelomice i političkim zbivanjima u Hrvatskoj; u središtu zanimanja je dramatičar, glumac i redatelj T. Strozzi. Knjiga Oproštaj s Gvozdom svojevrstan je nastavak prve, a središnje su osobnosti Miroslav i Bela Krleža. DJELA: Osvrnuh se sjetno. Zagreb 1988. — Oproštaj s Gvozdom. Zagreb 1993. — Oteto zaboravu. Zagreb 1995.

Gerner, Eliza, hrvatska glumica (Sombor, Vojvodina, 30. VIII. 1920 – Zagreb, 11. VIII. 2013). Diplomirala (1942) i doktorirala (1943) na Ekonomskom fakultetu u Budimpešti. Glumi se isprva posvetila amaterski, a zatim i profesionalno, u Somboru (1947–48), kao Eliza (G. B. Shaw, Pygmalion) i Laura (M. Krleža, U agoniji). God. 1948. došla je u Zagreb, gdje je pohađala Dramski studio HNK-a, zakratko djelovala u Rijeci (1949–50), a 1950–82. bila je članica HNK-a u Zagrebu. Osim u kazalištu (Vivie – G. B. Shaw, Zanat gospođe Warren; Viola – W. Shakespeare, Na Tri kralja; Helena – J. Giraudoux, Trojanskoga rata neće biti; Karolina – D. Gervais, Karolina Riječka) glumila je i na filmu te u televizijskim dramama. Autorica je memoarskih knjiga Osvrnuh se sjetno (1988), Oproštaj s Gvozdom (1993), Oteto zaboravu (1995), U sjeni stoljeća koje odlazi (1999), Kazalište kao sudbina (2001), Tito Strozzi: svjetla i sjene jednoga glumačkog puta (2004). Citiranje: Gerner, Eliza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na glumicu i dramsku umjetnicu

(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na glumicu i dramsku umjetnicu i dobiva ime Ulica Elize Gerner“)