Emil Cossetto

skladatelj, dirigent, zborovođa i glazbeni pedagog; 1918-2006

Emil Cossetto (Trst, 12. listopada 1918. – Zagreb, 28. lipnja 2006.) bio je hrvatski skladatelj, dirigent, zborovođa i glazbeni pedagog.
== Životopis ==
Od najranijeg djetinjstva živio u Zagrebu, gdje je 1947. na Muzičkoj akademiji diplomirao dirigiranje. Surađivao je s mnogim domaćim i međunarodnim umjetničkim ansamblima. Bio je dugogodišnji dirigent više pjevačkih zborova među kojima i Mješovitog zbora Radio Zagreba, Simfonijskog orkestra JNA u Beogradu te Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO u Zagrebu.
Najveći pečat ostavio je u zborskom amaterizmu. Godine 1945. osnovao je mješovite zborove OKUD-a "Joža Vlahović" i KUD-a "Moša Pijade" te ih vodio dugi niz godina. S negdašnjim “Vlahovićem”, koji je 1. svibnja 1992. promijenio ime u Mješoviti pjevački zbor “Emil Cossetto”, surađivao je doslovno do smrti.
Velikom organizacijskom doprinosu Emila Cossetta u razvoju zborskog pjevanja valja pridodati njegovo dirigentsko umijeće, cijenjeno u međunarodnim razmjerima, kao i bogat, više od pola stoljeća stvaran zborski opus, koji je umnogome izmijenio programe naših mnogobrojnih pjevačkih zborova. Njegov interes je obuhvaćao mješovite, ali i muške, ženske te dječje sastave a cappella i uz pratnju klavira, raznih instrumentalnih kombinacija, sve do simfonijskog i tamburaškog orkestra.
Emil Cossetto bio je član, a u razdoblju od 1968. do 1970. godine i predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja, član Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika i počasni član Hrvatskoga glazbenoga zavoda.
Umro je nakon kratke bolesti u Zagrebu u 88. godini života.
== Djela ==
Iz opsežnog zborskog opusa izdvajaju se cjeline poput Suite 89 – "Z mojih bregov" i "Popevkice", naslovi uz četveroručnu klavirsku pratnju "Partita sefardica", "Et in terra pax", "Zorongo", "Vedri i meditativni valceri", "Oda miru", "Svatovski tropjevi" za ženski zbor, solo, recitatora i klavir te "Komitske igre" za muški zbor, klarinete i udaraljke. Pisao je za zbor uz simfonijski orkestar ("Borbena kantata", "Zagrebu", "Pjesme o mojoj zemlji", "Konjanik", "Zeleni Juro", "Rapsodia del cante jondo", "Balade Petrice Kerempuha"), vokalnu liriku s klavirskom ili orkestralnom pratnjom (ciklusi "Ljubavne pjesme", "Pjesme o majkama i herojima", "Sutonske pjesme", "Jama", "Romanse bosanskih sefarda", "Teme aškenaskih židova"), dok se u instrumentalnom opusu posvetio svim gudačkim i puhačkim glazbalima, uz klavirsku ili orkestralnu pratnju. Uz uobičajene simfonijske naslove – varijacije, divertimente, plesove i uvertire – autor je dviju opera: "Kristofor Kolumbo" i "Kraljevo" prema "Legendama" Miroslava Krleže. Svojim djelima pridonio je bogatstvu hrvatske glazbe, a pjevače u zborovima usmjerio je prema novim, današnjem slušateljstvu bliskijim sadržajima.
U Cossettovim interpretacijama hrvatskog folklora, rustikalni korijeni autohtonih glazbenih tradicija dolaze do punog izražaja, a tome treba pridodati i njegove obrade sefardskog i aškenaskog folklora kojima je bitno osuvremenio židovski dio repertoara zagrebačkoga zbora Lira.
S oba je zbora na mnogobrojnim domaćim i stranim festivalima predstavljao visoku razinu naše zborske glazbe, ostvario bezbroj cjelovečernjih koncerata, sudjelovao u mnogim domaćim i stranim radio i TV produkcijama, snimio više desetaka LP-ja i CD-a te osvojio prva mjesta na najrenomiranijim svjetskim festivalima – u Italiji (Arezzo, Gorizia i Fivizzano), Austriji (Spittal), Mađarskoj (Debrecen) i Španjolskoj (Torrevieja). Njegove partiture bile su obvezni testovi na zborskim natjecanjima u Velikoj Britaniji (Llangollen International Musical Eisteddfod – Llangollen, Wales, UK) i Švicarskoj (Neuchatel, Montreux), a objavili su ih i vrlo ugledni strani nakladnici – SCHOTT (Mainz), TONOS (Darmstadt), Hegeul (Paris), A coeur joie (Lyon), Centro Iniciativas/T (Tolosa). Imao je i iznimno plodnu suradnju s Hrvatskom radiotelevizijom.
=== Ladarke (1950.) ===
Kada se govori o Emilu Cossettu, nikako se ne smiju zaobići njegove "Ladarke" koje su i danas još uvijek nenadmašena skladba inspirirana hrvatskom tradicijskom glazbom.
"Ladarke" su suita u tri stavka (1. Ladarke idu v selo; 2. Pred starim majkama;
3. Ivanjska igra pred starim majkama) inspirirana djevojačkim ophodima na Ivanje.
Ne samo da mnogi zborovi diljem svijeta izvode ovu skladbu, već je ona postala sinonim za vrhunski folklorni doživljaj u folklornom miljeu.
Postoji pregršt pokušaja koreografiranja "Ladarki", manje ili više uspješnih, a kao najbolji scenski prikaz možemo izdvojiti koreografiju Zvonimira Ljevakovića koju izvodi Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO.
=== Balade Petrice Kerempuha (1978.) ===
Glazbeno-poetski recital za vokalne soliste, recitatora, mješoviti zbor i simfonijski orkestar u dva stavka.
I. stavak "Puntarija" (Anno Domini 1573; Ni med cvetjem ni pravice;
Gumbelijum roža; Bogečka; Stric vujc; V megli;
Baba cmizdri pod galgama; Khevenhiller)
II. stavak "Birtija" (Nokturno; Komendrijaški tanec; Galženjačka; Scherzo; Qui bene bibit; Kalendarska)
== Nagrade i priznanja ==
1947. – nagrada SR Hrvatske
1957. – nagrada Grada Zagreba
1964. – nagrada Grada Zagreba
1964. – nagrada Vladimir Nazor
1966. – Orden rada s crvenom zastavom
1972. – nagrada Milka Trnina
1975. – Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom
1985. – nagrada "Vladimir Nazor" za životno djelo
1986. – Povelja ZAVNOH-a
1997. – odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radića
2000. – odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića
2001. – nagrada za kompoziciju Fivizzano (Italija)
2004. – nagrada Porin za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (životno djelo)
== Poveznice ==
Hrvatski skladatelji klasične i folklorne glazbe
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Hrvatsko društvo skladatelja: Cossetto, Emil
Cossetto, Emil Hrvatska enciklopedija. LZMK
LZMK / Proleksis enciklopedija: Cossetto, Emil
Porin.info (arhiv): Dobitnici nagrada za životno djelo – Emil Cossetto
MPZ »Emil Cossetto« (životopis)  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. srpnja 2012. (Wayback Machine)
HDS ZAMP: Emil Cossetto (popis djela)

COSSETTO, Emil, skladatelj i dirigent (Trst, 12. X 1918). Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirao dirigiranje kod M. Pozajića, M. Sachsa i F. Zauna te kompoziciju kod K. Odaka, M. Cipre i S. Šuleka. Dirigiranje diplomirao 1947. Apsolvirao germanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Dirigentsku karijeru započeo odmah po oslobođenju i posvetio se pjevačkim zborovima; vodi od utemeljenja 1945. zbor Omladinskog kulturno-umjetničkog društva »Joža Vlahović« te istodobno, također od osnutka 1955, mješoviti zbor »Moša Pijade«. Bio je kraće vrijeme 1948. i dirigent zbora Radio-Zagreba te 1949. Simfonijskog orkestra JNA u Beogradu. Kao gost nastupao je s mnogim jugoslavenskim i inozemnim ansamblima, a sa zborovima »Joža Vlahović« i »Moša Pijade« priredio je brojne koncerte u gotovo svim jugoslavenskim gradovima i evropskim zemljama, osvojivši više puta na međunarodnim natjecanjima najviše nagrade. Obavljao je niz društvenih funkcija, među ostalim 1969–70, bio predsjednik udruženja kompozitora Hrvatske. Kao zborski dirigent uzdigao je oba pjevačka ansambla »Jožu Vlahovića« i »Mošu Pijade«, na najvišu umjetničku razinu i ostvario golem repertoar interpretirajući vokalnu glazbu sviju vrsta, od zborske pjesme do velikih oratorijskih djela (G. F. Händel, J. S. Bach, L. van Beethoven, J. Brahms, G. Verdi i dr.). Izvodeći često skladbe jugoslavenskih autora, poglavito suvremenih, pridonio je njihovoj afirmaciji u inozemstvu. Njegove su interpretacije snimljene na više ploča jugoslavenskih i inozemnih tvrtki. — Kao skladatelj posvetio je veći dio svog opusa vokalnoj, zborskoj glazbi različitih oblika. Tematski su mu glavni izvori nadahnuća tekstovi suvremenih jugoslavenskih pjesnika i narodne poezije. Stilski svoja djela gradi najčešće na elementima folklorne glazbe jugoslavenskih naroda. Izgradivši vlastiti izraz očitovao je osobiti smisao za oblikovanje neobičnih metroritamskih struktura i osebujnih harmonija. Suvremene eksperimentalne skladateljske postupke izbjegava pa se njegove skladbe redovito osnivaju na tonalnosti. Među njegovim većim djelima izdvajaju se: Borbena kantata (1947), nadahnuta herojstvima jugoslavenskih naroda u NOB-u, Kantata Zagrebu (1950) na stihove M. Franičevića, Zeleni Juro (1965), kantata na vlastiti tekst prema narodnoj poeziji te Pjesme o mojoj zemlji (1968), kantata na istoimeni spjev J. Kaštelana. Osobitom dramatskom snagom obilježena je kantata Konjanik na stihove J. Kaštelana (1956). U ciklusu za zbor Z mojih bregov (F. Galović) C. je ostvario niz liričnih, intimnih ugođaja. Prema kajkavskoj poeziji M. Krleže pokazuje osobitu sklonost pa je skladao opsežno oratorijsko djelo Balade Petrice Kerempuha (muzičko-poetski recital, 1979). U djelu Partita sefardica upotrijebio je napjeve bosanskih Židova sefarda, a Rapsodia del cante Jondo (1980) napisana je na stihove F. G. Lorce. C. je plodan stvaralac i na instrumentalnom području (pet koncertnih suita, Uvertira in Do i dr.) a nadasve ga privlači zvuk klarineta pa je tom instrumentu posvetio nekoliko skladba (Koncertantna suita, Obrati u scherzu, Koncert za klarinet i orkestar i dr.). Osim izvornih skladba C. je napisao za različite sastave mnogo obradbi folklornih napjeva ostvarivši uzorne primjere umjetničke stilizacije folklorne glazbe. Veći broj obradbi i izvornih djela objavio mu je Prosvjetni sabor Hrvatske (Zagreb). — Za svoj rad dobio je više nagrada i odlikovanja: za kompoziciju Nagradu SR Hrvatske (1947), Nagradu grada Zagreba (1957) i I nagradu u Tolosi (1976), za dirigiranje nagradu »Milka Trnina« (1975) a za životno djelo Povelju ZAVNOH-a (1985) i nagradu »Vladimir Nazor« (1986). DJELA (tiskana): Borbena kantata. Radio-Zagreb (snimka), 1948; (LP ploča Jugoton). — Komitske igre, koreografska kantata. Zagreb 1956. — Konjanik kantata. Zagreb 1960. — Zapisi o Titu, kantata. Zagreb 1962. — Atomska kiša za mješoviti zbor uz klavir. Zagreb 1964. — Ladarke za mješoviti zbor i instrumentalni sastav. Zagreb 1964. — Lirika zbirka solo-popijevaka. Zagreb 1964. — Yidish nigun zbirka zborova uz klavir. Zagreb 1964. — Goranove pjesmice za dječji zbor i instrumentalni sastav. Zagreb 1965. — Zeleni Juro, kantata. Zagreb 1966. — Svatovski tropjevi za ženski zbor i klavir. Zagreb 1967. i Paris 1970. — Jama, ciklus solo-popijevaka. Zagreb 1968. — Adagio i tarantella za orkestar. Zagreb 1969. — Četiri aškenaske teme za obou i klavir. Zagreb 1969. Muzika za renesansnu tragediju za duhački kvintet. Zagreb 1969. — Napjevi o zemlji zbirka zborova uz klavir. Zagreb 1969. — Obrati u scherzu za klarinet i klavir. Zagreb 1969. — Pastoralna suita za klavir. Zagreb 1969. — Pjesme o mojoj zemlji kantata. Zagreb 1969. — Sonatina za klavir. Zagreb 1969. — Uvertira in Do za simfonijski orkestar. Zagreb 1970. — Koncert za klarinet. Zagreb 1971. — Divertimento za violinu i orkestar. Zagreb 1972. — Klavirski trio. Zagreb 1972. — Partita sefardica za sole, mješoviti zbor i klavir. Zagreb 1972 (LP ploča Jugoton). — Igre za violinu i klavir. Zagreb 1974. — Sette variazioni su canzone basca za mješoviti zbor. Tolosa 1974. — Čakavska suita za muški zbor i komorni sastav. Zagreb 1975. — Međimurska rapsodija za sole, zbor i orkestar. Zagreb 1975. — Poema o zemlji (prvotna verzija: Kantata o Zagrebu). Zagreb 1975. — Two Passion Songs za muški zbor. Mainz 1976. — Splet revolucionarnih i partizanskih tema. Zagreb 1977 (LP ploča Jugoton). — Z mojih bregov ciklus zborova. Zagreb 1977. i Darmstadt 1981. — Balade Petrice Kerempuha, muzičko- poetski recital. Zagreb 1978. — S Koncertantnih suita (za razne sastave). Zagreb 1978/79. — Rapsodia del cante jondo za recitatora, zbor i orkestar. Zagreb 1981. — Pjesme borbe i slobode zbirka zborova. Zagreb 1983. — Aria und Minuetto für Horn und Klavier. Mainz 1988. — Suite Yougoslave za ansambl blokflauta. Courlay 1988. — Folklorni koncert 1 i 2, zbirke zborskih skladbi, izvornih i obradbi. LP ploča: Jugoton, RTV Ljubljana, Philips i dr.

Cossetto [kose'to], Emil, hrvatski skladatelj i dirigent (Trst, Italija, 12. X. 1918 – Zagreb, 28. VI. 2006). Studij dirigiranja završio 1947. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1945. dirigent je zbora »Joža Vlahović« (od 1992. »Emil Cossetto«), a od 1954. i zbora »Moša Pijade« (od 1990. »Lira«). Također je niz godina dirigirao mješovitim zborom Radio Zagreba i Ansamblom narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, a u Beogradu Simfonijskim orkestrom JNA. Njegova se glazba uglavnom temeljila na folklornim i pučkim predlošcima, a glavnina je opusa posvećena glasu, najviše zborskoj glazbi. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1985). Citiranje: Cossetto, Emil. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na skladatelja, dirigenta, zborovođu i glazbenog pedagoga Emila Cossetta

(doslovno iz odluke: „Park (dio k.č. 5682 k.o. Vrapče) koji je na sjevernoj strani omeđen Tijardovićevom ulicom, sa zapadne strane Ulicom Slavenskoga, južno stambenim zgradama (Ulica Slavenskoga kbr. 5, Ulica Marijane Radev kbr. 1 i 8) i istočno igralištem, imenuje se u spomen na skladatelja, dirigenta, zborovođu i glazbenog pedagoga Emila Cossetta i dobiva ime“)

Wikipedia Wikidata