Enver Čolaković
Budimpešta 27. 5. 1913. – Zagreb 18. 8. 1976.
književnik; 1913-1976
Enver Čolaković (Budimpešta, 27. svibnja 1913. – Zagreb, 18. kolovoza 1976.), bio je bosanskohercegovački, hrvatski i mađarski pjesnik, dramaturg, esejist, pisac proznih djela, romana, novela, dnevnika i slično. Prevodio je s hrvatskoga jezika na mađarski i njemački jezik i obrnuto.
== Životopis ==
Enver Čolaković rođen je u Budimpešti 1913. godine u obitelji Vejsilbega i Ilone Čolaković rođ. Mednyanszki. U rodnom gradu je završio realnu gimnaziju i upisao se na Visoku tehničku školu. Školovao se zatim u Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu 1959. godine diplomirao je povijest.
Budući da se rodio u Mađarskoj do 1939. godine je pisao na mađarskom i njemačkom, a od 1939. godine samo na hrvatskom jeziku. Od 1939. do 1944. godine živio je u Sarajevu. Godine 1944. imenovan je atašeom za kulturu pri hrvatskom poslanstvu u Mađarskoj. Poslije sloma NDH u Sarajevu je od novih vlasti uhićen 1945. godine i proveden u Zagreb nakon čega je pušten, kasnije nekoliko puta biva ponovno uhićivan te puštan. Od 1945. godine nastavio je živjeti u Zagrebu ali nije mogao objavljivati te se samo bavi prevođenjem i radio je kao korektor u Nakladnom zavodu Hrvatske (do 1946. godine) te kao redaktor u Leksikografskom zavodu (od 1952. do 1954. godine). Godine 1947. osnovao je obitelj s pijanisticom Stellom Čolaković, rođ. Podvinec.
Bio je anonimni prevoditelj više djela Ervina Šinka s mađarskoga jezika.
Bio je član Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske i PEN-kluba te Društva hrvatskih književnih prevodilaca.
== Djela ==
Legenda o Ali-paši, roman, Zagreb, 1944. (2. izd. Zagreb, 1970., 3. izd. Zagreb, 1989., 4. izd. Sarajevo, 1991., 5. izd. Sarajevo 1997., 6. i 7. izd. Sarajevo 1998., 8. izd. Podgorica 2007.)
Zlatna knjiga mađarske poezije, Zagreb, 1978.
Izabrane pjesme, Zagreb, 1990.
Lokljani, Iz Bosne o Bosni, pripovijetke, Zagreb, 1991.
Mali svijet, roman, Zagreb, 1991.
Bosni, Zagreb 1998.
Jedinac: roman u stihovima, Zagreb 2005., Sarajevo 2024.
Knjiga majci, Hadžići 2013., Sarajevo 2024.
Melun, Sarajevo 2023.
== Nagrade i priznanja ==
1943.: Nagrada Matice hrvatske za najbolji roman, Legenda o Ali-paši.
1969.: Plaketa Petófi.
1970.: Od Austrije je dobio Križ Časti za znanost i umjetnost 1. reda.
1970.: za prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika dobio je plaketu Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis
== Izvori ==
ČOLAKOVIĆ, Enver, prozaik, pjesnik i prevoditelj (Budimpešta, 27. V. 1913 — Zagreb, 18. VIII. 1976). Školovao se u Budimpešti, Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu diplomirao povijest (1962). Od 1939. do 1944. djeluje u Sarajevu kao slobodni pisac, a od 1945. sve do smrti živi u Zagrebu. Tu je bio korektor u Nakladnom zavodu Hrvatske (do 1946), redaktor u Leksikografskom zavodu (1952–53), zatim živi od slobodnog zanimanja. Bio je član Matice hrvatske, Društva književnika Hrvatske, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i PEN-kluba. — Kao dvojezičan pisac objavljuje od 1931. do 1939. na mađarskom i hrvatskom pjesme, pripovijetke, eseje, prijevode. Od 1939. do 1944. objavio je u Zagrebu (7 dana, Hrvatska misao, Hrvatski narod, Hrvatsko kolo) i Sarajevu (Osvit, Novi behar, Hrvatska pozornica) dvadesetak pripovijedaka i novela, roman Mujića Hanka te mnogobrojne eseje i prikaze. Komedija Moja žena krpi čarape izvodila se u sarajevskom (1943) i banjolučkom (1944) kazalištu. God. 1944. Matica hrvatska objavila je roman Legenda o Ali-paši. U njemu je Č. u najboljoj tradiciji europske proze naznačio kulturno-povijesnu samobitnost bošnjačkoga duha. Prema mišljenjima J. Benešića, Lj. Marakovića, S. Lasića i M. Krleže tome romanu pripada dostojno, a dotad nepriznato, mjesto u povijesti hrvatske književnosti. Kako Č. u promijenjenim političkim prilikama nakon 1945. uglavnom nije mogao objavljivati, bavio se prevođenjem. Najprije je prevodio djela E. Šinka (1947–51), a za Antologiju svjetske lirike (Zagreb 1956) više mađarskih, njemačkih i engleskih pjesnika; u Republici, Razlogu i Mogućnostima (1965–66) objelodanio je panoramu mađarskog i austrijskog pjesništva. God. 1965. preveo je sa staromađarskog libreto Kodályeva oratorija Psalmus Hungaricus. U Republici i Mogućnostima 1968. predstavio je suvremenu mađarsku kritiku; 1969. prevodi libreto Wagnerove opere Majstori pjevači. Autor je i knjige prepjeva poezije G. Illyésa (Zagreb 1971) te dviju knjiga poezije Z. Csuke: Moje dvije domovine (Sarajevo 1972) i Poezija (Zagreb 1975). Nakon pjesnikove smrti raste zanimanje za njegov književni rad. U Životu 1977. izlazi poema Stvaranje svijeta, 1978. izvodi se radijska dramatizacija Legende o Alipaši, a u Beču i Budimpešti izlaze prijevodi njegovih pjesama. God. 1978. u Zagrebu je objavljena Zlatna knjiga mađarske poezije, dotad najopsežniji pregled mađarske poezije na stranom jeziku. Pjesnikov sin Zlatan objavio je 1981. popis opsežne rukopisne ostavštine i biobibliografske podatke u Kronici Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU, 1984. u Književnoj smotri prepjeve austrijskih pjesnika, a 1990. u Izabranim pjesmama dio pjesničke ostavštine i dnevničkih zapisa. U rukopisu je ostalo pet romana, više pripovijesti, pjesama, prijevoda, Antologija austrijske poezije XX. stoljeća te prepjevi Adyjeve i Petőfijeve lirike. Za Legendu o Ali-paši dobio je nagradu Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman (1943), a za prevodilački rad odlikovan je 1970. austrijskim Križem časti za znanost i umjetnost I. reda te Petőfijevom plaketom. DJELA: Legenda o Ali-paši. Zagreb 1944, 1970², 1989³. — Izabrane pjesme. Zagreb 1990. — Lokljani. Iz Bosne o Bosni. Zagreb 1991. — Mali svijet. Zagreb 1991.
Čolaković, Enver, hrvatski književnik i prevoditelj bošnjačkog podrijetla (Budimpešta, 27. V. 1913 – Zagreb, 18. VIII. 1976). Školovao se u Budimpešti, Sarajevu, Beogradu i Zagrebu, gdje je 1962. diplomirao povijest. Od 1945. do smrti živio je u Zagrebu. Poeziju, prozu, eseje i prijevode na hrvatskom i mađarskom jeziku počeo objavljivati 1930-ih godina. Komedija Moja žena krpi čarape izvođena mu je u sarajevskome (1943) i banjalučkom (1944) kazalištu. U romanu Legenda o Ali-paši (1944., nagrada Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman 1943) mješavinom fantazije i folklora problematizira kulturno-povijesnu samobitnost bošnjačkog duha. Nakon 1945. zbog političkih razloga nije mogao objavljivati pa se bavio prevođenjem s mađarskog i njemačkog jezika. Priredio je panorame mađarskog i austrijskog pjesništva i suvremene mađarske kritike u periodici, prevodio libreta. Posmrtno mu je u časopisu Život (1977) objavljena poema Stvaranje svijeta. Njegovu rukopisnu ostavštinu (pet romana, više pripovijesti, pjesama, dnevnički zapisi, prepjevi austrijskih pjesnika) objavljuje sin Zlatan (Izabrane pjesme, 1990; roman Mali svijet, 1991; ciklus pripovijedaka Lokljani: iz Bosne o Bosni, 1991; pjesme Bosni, 1998; roman u stihu Jedinac, 2005). Citiranje: Čolaković, Enver. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na književnika Envera Čolakovića
(doslovno iz odluke: „Neimenovani park (k.č. 6207 k.o. Centar) koji je na sjevernoj, zapadnoj i istočnoj strani omeđen k.č. 6206/1 k.o. Centar, a na južnoj strani Martićevom ulicom (k.č. 7522 k.o. Centar) imenuje se u spomen na književnika Envera Čolakovića te dobiva ime“)