Ferdo Becić

književnik; 1844-1916

Ferdo Becić (Przemysl, Poljska, 15. travnja 1844. – Zagreb, 27. siječnja 1916.), hrvatski književnik
Školovao se na bečkom zavodu za krajiške upravitelje i bo je državni činovnik u Novoj Gradišci, Vukovaru i Zagrebu. Pisao je pjesme i prozu o krajištkoj tematici i vojničkom životu. Odlikuje ga sklonost ka čudesenom i romatična maštovitost.
== Bibliografija ==
=== Novele ===
Nervozni duelanti
Izgubljeni biser
=== Pripovijesti ===
Skupa šala
Prokleta kuća
=== Pučka drama ===
Lajtmanuška deputacija : vesela igra u četiri čina sa pjevanjem

BECIĆ, Ferdo, književnik (Przemyśl, Poljska, 15. IV 1844 — Zagreb, 27. I 1916). Podrijetlom iz slavonske graničarske obitelji kojoj je 1805. podijeljeno plemstvo i pridjevak »Rustenberški«. Otac Ferdo bio je časnik, a majka Poljakinja Agneza Woisztarowicz. Osnovnu školu polazio je u Lavovu i Novoj Gradiški, prva četiri razreda gimnazije kod franjevaca u Slavonskoj Požegi (do 1863), a peti i šesti u Zagrebu (do 1865). Školovanje je završio u bečkom Zavodu za krajiške upravitelje, gdje je položio tečaj za upravne činovnike (1867). Od tada je službovao kao poručnik krajiške uprave u brodskoj i gradiškoj pukovniji (Lipovljani, Nova Kapela). God. 1871. postao je financijski perovođa pri General-komandi, 1881. tajnik u Zemaljskom financijskom ravnateljstvu u Zagrebu, a 1887. imenovan je kotarskim predstojnikom, najprije u Novoj Gradiški, zatim u Vukovaru. God. 1895. dodijeljen je Zemaljskoj vladi u Zagrebu, a dvije godine kasnije je umirovljen. — Kao gimnazijalac B. je pisao pjesme na njemačkom (Seufzer an meine Mutter), a prvu pjesmu na hrvatskom – Mrtva zaručnica – objelodanio je u zagrebačkom časopisu Naše gore list (1862, 24). Prvi roman iz bečkoga časničkog života Kletva nevjere, izlazio je u podlistku Obzora (1876, 75–163). Pripovijesti i romane iz krajiškog života, (Montecchi i Capuletti, Slučaj ili sudbina, Persa, Hajdukova draga, Kapetan Katinić, Lajtmanuška deputacija, Čudotvorna slika, Moj prvi sladoled, Vrag u velikom bubnju, Izgubljeni biser, Errata corrige i dr.) objavio je u publikacijama: Vienac (1876, 1877, 1880, 1881, 1883, 1900, 1901), Branik (1880, Obzor, 1901), Dom i sviet (1888, 1890, 1891, 1895), Nada (Sarajevo 1897, 1901), Narodne novine (1897, 1900, 1902), Prosvjeta (Zagreb 1905, 1911, 1913), Hrvatska smotra (1908, 1909), Kraljevsko hrvatsko zemaljsko kazalište u Zagrebu (1911/1912). Pseudonimi su mu bili: Poljak Rustenbržki i Fedor Brestov. Prema svojim pripovjetkama napisao je i dvije drame: Persu, tiskanu u Sriemskim novinama (1893, 27), izvedenu u zagrebačkom kazalištu 1907. i 1908. te pučki »vojnički« igrokaz iz slavonskog života Lajtmanušku deputaciju, tiskanu 1911, a izvedenu 1914. U rukopisu su ostali romani: Kakva sjetva takva žetva, Vukodlak (sa započetom dramatizacijom) i Stari anđeo. Gotovo sva njegova prozna djela prevedena su na češki, a Kletva nevjere na češki, slovenski i njemački. Popularne članke o gospodarenju i umjetnom ribogojstvu objavio je u Obzoru (1888), Narodnim novinama (1895, 1896), Lovačko-ribarskom viestniku (1897), Hrvatskoj smotri (1907), Pučkoj prosvjeti (1907) i listu Neues Tagblatt (1912), a okušao se, s manje uspjeha, i na tehničkim izumima. — Kao pripovjedač s romantičnim sklonostima za neobično i maštovito, B. je bio u sjeni A. Šenoe, a dramom Lajtmanuška deputacija nastavio je razvojnu liniju hrvatskoga pučkog igrokaza (N. Batušić). DJELA: Kletva nevjere. Zagreb 1876, 1904³. — Zavjet. Zagreb 1882. — Vukićev most. Zagreb 1883, 1904². — Đački doživljaji. Zagreb 1892. — Izgubljeni biser. Zagreb 1900. — Prokleta kuća. Zagreb s. a., 1904². — Persa. Zagreb s. a. — Đačke uspomene. 1–3. Zagreb 1905, 1908. — Lajtmanuška deputacija. Zagreb 1911 (isto u: Pučki igrokazi XIX stoljeća. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 36. Zagreb 1973, str. 305–361).

Becić, Ferdo, hrvatski književnik (Przemyśl, Poljska, 15. IV. 1844 – Zagreb, 27. I. 1916). Gimnaziju završio u Zagrebu, a potom se školovao u Zavodu za krajiške upravne časnike u Beču. Radio kao časnik u Brodskoj i Gradiškoj pukovniji, a zatim kao činovnik u Vukovaru i Zagrebu. U prvim novelama, koje je objavljivao u Viencu 1870-ih pod pseudonimom Fedor Brestov, Becić nastavlja tradiciju hrvatske hajdučko-turske novelistike. Velik uspjeh postigao je ljubavnim romanom Kletva nevjere (1876). Djelo je izašlo u više izdanja i dugo bilo jedan od naših najčitanijih romana. Pisao je prozu s građom iz krajiškog života, a okušao se, bez većeg uspjeha, na području poezije i drame (Lajtmanuška deputacija, 1911). Ostala važnija djela: roman Zavjet (1882), tragedija Persa (1890), roman Prokleta kuća (1891), novele Đačke uspomene (1905–08) i dr. Citiranje: Becić, Ferdo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata