Filip Grabovac

franjevac, pjesnik; † 1749

Filip Grabovac (Podosoje kraj Vrlike, 1697./1698. – San Spirito kod Venecije, 13. veljače 1749.) bio je hrvatski pisac i pjesnik, profesor, franjevac. Prvi je hrvatski franjevac koji je pisao poučnu prozu. Njegov književni prvijenac, talijanskoga naslova, Esortazione amorosa iz 1729. godine bio je prvi letak na hrvatskome jeziku. Imao je snažan utjecaj na Andriju Kačića Miošića i njegovo prosvjetiteljsko djelovanje.
== Životopis ==
Filip Grabovac rodio se u Podosoju kraj Vrlike, 1697. ili 1698. godine. Uza sva pomna istraživanja ne mogu se pomno odrediti detalji iz Grabovčeva života jer (zasad) ne postoje relevantni izvori, zbog toga se uzimaju te dvije godine kao godine rođenja. Njegov otac Mate, doseljenik iz Medara kraj Bribira, kao istaknuti vojnik protiv Turaka, dobiva u Podsoju zemljište obitelji Turaka Bukarčića. Filip se u javnim ispravama naizmjenice zove Grabovčević, Grabić, Grabovac. Osnovno školovanje dobio je kod župnika u Vrlici, nastavio je u samostanu na Visovcu u trajanju od osam godina. Nakon ovladavanja hrvatskim pismom (bosančicom), latinskim i talijanskim jezikom, te položenih obveznih predmeta i ispita zrelosti u svibnju 1718. godine u Zaostrogu stupio je u Franjevački red. U ljetopisu tog samostana stoji bilješka da je fra Andrija Maršić obukao "dicu za đake" i to na prvom mjestu "fra Filipa Grabovčevića iz Varlike". Tri godine filozofije i četiri teologije završio je u Italiji te položio ispite za lektora i propovjednika a 1726. godine zaređen je za svećenika. Bio je propovjednik, profesor, pjesnik, prozaist, dobročinitelj, od 1729. godine duhovno se skrbio kao kapelan za hrvatske vojnike u mletačkoj vojsci (Croati à cavallo, Cavalleria croata) u talijanskim gradovima od Parme do Brescie. I danas se štuju Gospine slike, koje je iz Italije poslao u splitsko svetište Gospe od Zdravlja te u Imotski i Vrliku.
Kao izraziti domoljub u svojim tekstovima je, osobito u pjesmama Slava Dalmacije i Od naravi i ćudi arvacke, pisao o teškom položaju Hrvata u Mletačkoj Republici.
Zbog svoga djela Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga iz 1747. godine, u kojemu se izrazito oštro obrušio na nepravednost i štetnost mletačke uprave u Dalmaciji, bio je u Mletcima zatočen u zloglasnoj tamnici Sotto i piombi (29. studenoga 1747.) a njegova knjiga i sva rukopisna ostavština nakon toga je zaplijenjena. U Cvitu razgovora Grabovac je širenju talijanštine (talijanski urbani i klasicistički duh koji je bio ukorijenjen među lokalnom vojnom elitom) suprotstavio hrvatštinu (hrvatsko rodoljublje, narodne pjesme i tradiciju). Pripadnici te vojne elita koja je davno bila izgubljena za heroizam prokazali su Grabovca mletačkim vlastima koji je zbog toga utamničen.
Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga Grabovac je priredio ugledajući se na Cvit razlika mirisa duhovnoga Tome Babića iz 1726. godine. To Grabovčevo djelo je "kronološko-povijesno i religijski odgojno djelo, hrvatski usmjereno, zabavno i poučno, pisano u prozi i stihovima" (L. Auburger, 2009.). Tiskano je u Veneciji u 700 primjeraka, od kojih je po 200 primjeraka Grabovac poslao u Split i Zadar te nešto zadržao za sebe kako bi ih razdijelio prijateljima. Inkvizicija je dekretom od 14. prosinca 1747. godine naredila generalnom providuru u Zadru neka "brižno pokupi sve Grabovčeve knjige (...), da ih dade spaliti na javnom mjestu i u zgodan čas, a neka ujedno razglasi po narodu zašto se to radi i da dade razumjeti da je autor u državnom zatvoru za kaznu svoga zločina" (Dokument 54, Eterović, 51). Spašeno je samo pet primjeraka knjige. Tijek istrage od državnih inkvizitora nikada nije u cijelosti okončan a Grabovac je ubrzo, zbog bolesti, prebačen (konfiniran) u franjevački samostan na otočiću Santo Spirito gdje je i umro 13. veljače 1749. godine.
Od naravi i ćudi arvacke (iz Cvita razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga):
== Djela ==
Esortazione amorosa, Mletci, 1729.
Czuijt razgouora, Naroda, i Jezika Jllirickoga, alliti Aruackoga, bj Sabrano, i sastauno ù dua dila, In Venezia, Per Simon Occhi, 1747.
Pisma Od izgubljenoga Sina immenom File!, Novi i stari svetodanik illiti kalendar illiricski za proshto godischte 1822. U Osiku (1822.).
Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga, priredio Tomo Matić, Stari pisci hrvatski, knj. 30, [JAZU], Zagreb, 1951.
Cvit razgovora naroda i jezika Iliričkoga aliti Arvackoga, u: Zbornik stihova i proza XVIII. stoljeća, priredio Rafo Bogišić, Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 19, Matica hrvatska - Zora, Zagreb, 1973.
Cvit razgovora Književni krug, Split, 1986.
Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga: (izbor), priredio Božidar Petrač, Kršćanska sadašnjost - Dom i svijet, Zagreb, 1998.
Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti arvackoga, Školska knjiga, Zagreb, 2007. (pretisak mletačkog izdanja iz 1747. godine)
== Spomen ==
Lik fra Filipa Grabovca umjetnički su obradili kipari Ante Župić i Stipe Sikirica, slikar Bruno Bulić a Vanja Radauš izradio je medalju.
Spomenik fra Filipu Grabovcu u dvorištu samostana Gospe od Zdravlja u Splitu postavljen je 1990. godine i rad kipara Stipe Sikirice.
Brončani kip fra Filipa Grabovca nalazi se ispred Crkve Gospe Ružarice u Vrlici. ↓2
1997. godine Hrvatska pošta izdala je, u seriji poštanskih maraka "Obljetnice hrvatske književnosti", poštansku marku povodom 300. obljetnice Grabovčeva rođenja i 250. obljetnice prvoga izdanja njegovoga Cvita.
== Vidi još ==
Hrvatsko konjaništvo (Mletačka Republika)
Ivan Alberti
Martin Posedarski
Stipan Sorić
Vuk Mandušić
== Bilješke ==
↑1 Prže se=svade se, ji=ih, bo=jer, vrže=stavi, nadodila=nadmašila, grubavi=u zloći, mržnji, cvaju=cvjetahu.
↑2 Za vrijeme Domovinskoga rata srušen je od pobunjenih Srba a obnovljen je 1997. godine.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga, priredio Tomo Matić, Stari pisci hrvatski, knj. 30, [JAZU], Zagreb, 1951.

GRABOVAC, Filip (Gabrić, Grabouacz, Grabovaz, Grabovčević; Filippo), pjesnik (Podosoje kraj Vrlike, 1697 — Santo Spirito kraj Venecije, 13. II. 1749). Školovanje započeo u župnika u Vrlici i nastavio u samostanu na Visovcu; u svibnju 1718. u Zaostrogu stupio u Franjevački red. Tri godine filozofije i četiri teologije završio u Italiji te položio ispite za lektora i propovjednika, a 1726. zaređen je za svećenika. U veljači 1729. postaje vojnim kapelanom veroneške konjaničke jedinice (Compagnia di Croatti a cavallo) i službuje u mjestima Mletačke Republike gdje su služili hrvatski vojnici te temeljito upoznaje njihov život i položaj. God. 1738. nakratko udaljen iz službe. Za predan mu je svećenički rad redovničko starješinstvo 1747. dodijelilo počast »oca provincije«. Na početku je kapelanskog rada tiskao letak s hrvatskom deseteračkom pjesmom talijanskog naslova Esortazione amorosa (Mleci 1729), koja kritizira pomodarstvo i odnarođivanje pojedinih hrvatskih vojnika i časnika, želeći u njima pobuditi snažniji osjećaj nacionalne pripadnosti. Velikom je oštrinom svojih stihova izazvao njihovu nenaklonost. Još žešće kritike na račun ponašanja hrvatskih vojnika donosi njegovo glavno djelo Cvit razgovora, koje je s dopuštenjem državne vlasti i redovničkog starješinstva tiskano u Mlecima potkraj lipnja 1747. u 700 primjeraka te se počelo prodavati među hrvatskim vojnicima u Mlecima i u južnohrvatskim gradovima. Hrvatski ga vojnici, uvrijeđeni kritičkim stihovima, optužuju pred mletačkim prokuratorom za uvredu vojske i države. Zbog tih je optužaba magistrat naručio pouzdan talijanski prijevod inkriminiranih mjesta u knjizi i u njima pronašao protumletačka gledišta. Stoga su 24. XI. državni inkvizitori naredili uhićenje Grabovca, a naredbom od 29. XI. njegovo je djelo zabranjeno. Budući da se unatoč zabrani djelo već raširilo, naređeno je njegovo javno spaljivanje u Dalmaciji, ali se ipak sačuvalo šest primjeraka knjige. G. je 26. XII. u Veroni uhićen i optužen za veleizdaju, dopremljen u Mletke i zatočen u tamnici Sotto i piombi. Zbog bolesti je prebačen u franjevački samostan na otočiću Santo Spirito gdje je umro. Cvit je podijeljen u dva dijela: u prvome pretežu duhovni, a u drugome svjetovni motivi. Djelo je napisano osmeračkim i deseteračkim stihovima te prozom, i nema jedinstvenoga stvaralačkog postupka ni poetičkog načela nego mu je građa zbornički raspoređena na duhovne motive, pučke tekstove, prosvjetiteljsko-didaktične upute, kroničke strukture i izvorne rodoljubne pjesme. U obradbi duhovnih motiva G. se oslonio na tradiciju te je izgradio čvrst i zaokružen teocentrični svijet obrađujući motive Boga, duše, duhovnih dobara, zla, grijeha i smrti. Zbog moralističke nakane pribjegao je šabloniziranju, pa je njegov poetski govor više domišljen nego doživljen. Tri pučkoknjiževna teksta Esortazione amorosa, Od Pile i Od jednoga strašnoga događaja zanimljivom su temom i versifikacijskom lakoćom udovoljavala ukusu i potrebama priprostih primatelja. Takva su obilježja i prosvjetiteljsko-didaktičnih dijelova Cvita s etičkim i moralnim poukama i primjerima iz svakidašnjeg života. Kroničke strukture nude obilnu građu iz svjetske povijesti, povijesti crkve i »izkazanja« iz prošlosti naroda s kojima su Hrvati bili povezani. G. je apologet katoličanstva i poklonik zapadnoeuropske uljudbe te izraziti domoljub. U rodoljubnim tekstovima, osobito u pjesmama Slava Dalmacije i Od naravi i ćudi arvatske, progovara o teškom položaju Hrvata u Mletačkoj Republici. Nastavljajući tradiciju hrvatskih franjevačkih prosvjetiteljskih pisaca, G. je unio nove poticaje: tematizirao je svjetovne motive, dao prednost razumu pred praznovjerjem i proveo potpunu štokavizaciju svojeg idioma, preoblikovao poetička načela usmene književnosti i obradio mnoge aktualne motive. Zato njegovo djelo naznačuje predromantičarska gibanja i nastojanja preporodnog razdoblja hrvatske književnosti. Njegov lik umjetnički su obradili kipari A. Župić i S. Sikirica, slikar B. Bulić, a V. Radauš izradio je medalju. DJELA: Czuijt razgouora, Naroda, i Jezika Jllirickoga, alliti Aruackoga, bj Sabrano, i sastauno ù dua dila. In Venezia, Per Simon Occhi, 1747; Cvit razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga. Stari pisci hrvatski, 30. Zagreb 1951. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 19. Zagreb 1973, Split 1986. — Pisma Od izgubljenoga Sina immenom File! Novi i stari svetodanik illiti kalendar illiricski za proshto godischte 1822. U Osiku (1822).

Grabovac, Filip, hrvatski pučki pisac (Podosoje kraj Vrlike, 1697 – Santo Spirito kraj Venecije, 13. II. 1749). Franjevac; teologiju i filozofiju studirao u Italiji, 1726. zaređen za svećenika. God. 1729. postavljen za kapelana hrvatskih vojnih postrojba u mletačkim krajevima, sa sjedištem u Veroni. Nakon izlaska iz tiska Cvita u studenome 1747. zbog izrazito rodoljubnog tona u pjesmama Slava Dalmacije i Od naravi i ćudi rvacke djelo je bilo zaplijenjeno, a Grabovac optužen za protumletačku djelatnost i zatvoren. Zbog bolesti prebačen je u franjevački samostan na otočiću Santo Spirito.Kritizirajući odnarođivanje hrvatskih časnika u mletačkoj vojsci i nastojeći pobuditi njihove nacionalne osjećaje, objavio je 1729. letak s deseteračkom pjesmom Esortazione amorosa, poslije pretisnut u Cvitu razgovora naroda i jezika iliričkoga aliti rvackoga (1747), jedinome njegovu djelu. Cvit je štivo namijenjeno neobrazovanu čitatelju, zbornik sadržajno nepovezanih tekstova u stihu i prozi, oblikovan kao dijalog starca i mladića. Prvi dio čine poučni kršćanski tekstovi napisani u srednjovjekovnoj književnoj tradiciji: pitanja i odgovori, prenja, molitve, tužbalice, propovijedi, upute i savjeti itd. te dvije stihovane pripovijesti: Od Pile i Od jednoga strašnoga događaja. U drugome dijelu pripovijeda o biblijskoj, svjetskoj i hrvatskoj povijesti, posebice o suvremenim hrvatskim bojevima s Turcima. Cvit je djelo koje objedinjuje predaju hrvatske srednjovjekovne književnosti, ljetopisačku literaturu i književnost bosanskih franjevaca, u stihovanim dijelovima pisan osmercem ili epskim desetercem. Citiranje: Grabovac, Filip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata