Fran Bubanović
Sisak 1883. – Zagreb 1956.
kemičar, utemeljitelj Zavoda za medicinsku kemiju pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu; 1883-1956
Fran Bubanović (Sisak, 19. studenoga 1883. - Zagreb, 6. veljače 1956.), bio je hrvatski kemičar.
== Životopis ==
Kemiju i prirodopis studirao je u Zagrebu kod G. Janečeka. Od 1909. godine usavršavao se u Austriji (Beč) i Nizozemskoj (Groningen) te kod nobelovca S. Arrheniusa u Stockholmu u Švedskoj, s kojim je njegovao doživotno prijateljstvo. Godine 1918. izabran je za profesora kemije na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Zagrebu gdje je razvio opsežnu znanstvenu i pedagošku djelatnost. Osnovao je Zavod za medicinsku kemiju. Istaknuo se kao pisac modernih sveučilišnih udžbenika u kojima je, prvi u Hrvatskoj, obuhvatio cjelokupnu anorgansku i organsku kemiju te biokemiju. Znanstveni radom obuhvaća uglavnom područje fizikalne kemije (tekuće stanje, živa stanica, membrane), analitičke kemije i biokemije. Bavio se i popularizacijom kemije te esejistikom, pišući o problemima nastave, znanstvene politike i filozofije znanosti.
Bio je dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu školske godine 1921./22. i 1930./31.
== Nagrade ==
1916.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Slike iz kemije.
1918.: Nagrada iz zaklade Ivana N. grofa Draškovića, za djelo Kemija živih bića.
== Literatura ==
Galerija velikana Medicinskog fakulteta Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2014. (Wayback Machine)
Nenad Raos: Bubanović i Arrhenius, Kemija u industriji, 54 (2005) 320-322.
Nenad Raos: Zagovor i obrana kemije u djelu Frana Bubanovića, Kemija u industriji, 70 (2021) 49-56.
== Izvori ==
BUBANOVIĆ, Fran, kemičar (Sisak, 19. XI 1883 — Zagreb, 6. II 1956). Gimnaziju završio u Sisku, studirao kemiju i prirodopis na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje 1905. postaje asistent profesoru G. Janečeku. Poslije je srednjoškolski profesor u Bjelovaru i Zagrebu. God. 1909. dobiva stipendiju za usavršavanje kod kemičara i fiziologa H. J. Hamburgera u Groningenu (Nizozemska). Na temelju tamo izrađene teze Die Permeabilität der unter physiologischen Bedingungen verkehrenden roten Blutkörperchen insbesondere für Kationen promoviran u doktora filozofije u Beču 1910. Usavršavanje nastavio kod nobelovca S. Arrheniusa u Stockholmu, gdje se posvetio fizikalnoj kemiji otopina. Po završetku specijalizacije u Beču kod prof. O. V. Fürtha 1918. izabran je za profesora kemije na novoosnovanomu Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je utemeljio Zavod za medicinsku kemiju; tu je, uz kraći prekid 1941–45, djelovao kao predstojnik sve do umirovljenja 1954. — B. se zauzimao za organizaciju moderne nastave kemije i eksperimentalni rad studenata. U okviru zagrebačkog Sveučilišta razvio je opsežnu znanstvenu i pedagošku djelatnost. Istaknuo se kao pisac modernih sveučilišnih udžbenika u kojima je, prvi u nas; obuhvatio cjelokupnu anorgansku i organsku kemiju te biokemiju (Kemija za slušače kemije, medicine, veterine i farmacije, Zagreb 1930–1931). Njegov znanstveni rad obuhvaća uglavnom područje fizikalne kemije (tekućeg stanja, žive stanice te problem membrana i galerta) kao i radove iz analitičke kemije i biokemije. Surađivao je u publikacijama Archives internationales de Physiologie (1910), Koninglijke Akademie van Wetenschappen te Amsterdam (1910), Archives Néerlandaises des Sciences Exactes et Naturelles (1911), Meddelanden Frarc K. Vetenskapsakademiens Nobelinstitut (1911, 1913), Biachemische Zeitschrift (Heidelberg 1911, 90; 1918, 92), Zeitschrift für Chemie und Industrie der Kolloide (1912), Archiv für die gesamte Physiologie (1912), Liječnički vjesnik (1912, 1919, 1924, 1929, 1930), Glasnik Hrvatskog prirodoslovnog društva (1913), Vestník V. sjazdu českyh prirodozpitcuv a lekaru u Praze (1914), Farmaceutski vjesnik (1930), Glasnik Hemijskog društva (1950). DJELA: J. Traube’s Theorie des Haftdrucks. Bonn 1912. — Nekoji fizikalno-kemijski nazori o protoplazmatičkoj granici stanica. Zagreb 1913. — Slike iz kemije. Zagreb 1917. — Kemija živih bića. Zagreb 1918, 1950². — Kemijske analitičke vježbe za medicinare. Zagreb 1921. — O kemijskoj reakciji mokraće. Zagreb (1924). — Iz moderne kemije. Zagreb 1929. — Naša bezalkoholna pića (suautor J. Mikšić). Zagreb (1930). — Kemija za slušače kemije, medicine, veterine i farmacije, 1–3. Zagreb 1930–1931, 1946–1948², 1948–1950³. — Značaj kemije. Beograd 1934. — Moji učitelji kemije. Zagreb 1936. — Nazori jugoslavenskih prirodoslovaca o svijetu i životu. Zagreb 1936. — Priroda i dijalektika. Beograd 1936. — Praktikum medicinske kemije, 1–2. Zagreb 1937, 1939², 1946³, 1948–19494, 19525. — Kemijo, hvala ti! Beograd 1939. — Kemijski sastav čovječjeg tijela. Zagreb 1946. — Zašto jedemo? Zagreb 1948. — Što se sve dobiva iz zraka. Zagreb 1949.
Bubanović, Fran (Franjo), hrvatski kemičar (Sisak, 19. XI. 1883 – Zagreb, 6. II. 1956). Studirao u Zagrebu, bio asistent profesoru G. Janečeku, usavršavao se u Groningenu, Stockholmu (kod nobelovca S. Arrheniusa) i Beču. Profesor kemije na novoosnovanome Medicinskom fakultetu u Zagrebu (od 1918), gdje je osnovao Zavod za medicinsku kemiju. Zauzimao se za modernu nastavu kemije i eksperimentalni rad studenata. Razvio opsežnu znanstvenu i pedagošku djelatnost. Bavio se uglavnom fizikalnom kemijom (tekuće stanje, živa stanica, membrane), analitičkom kemijom i biokemijom. Pisac modernih sveučilišnih udžbenika u kojima je prvi u nas obuhvatio sveukupnu anorgansku i organsku kemiju te biokemiju. Pisao i popularna djela iz kemije: Slike iz kemije (1917), Kemija živih bića (1918., 1950²), Iz moderne kemije (1929), Značaj kemije (1934), Zašto jedemo? (1948) i dr. Citiranje: Bubanović, Fran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na znanstvenika Frana Bubanovića
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na znanstvenika Frana Bubanovića i dobiva naziv:“)