Fran Galović

književnik; 1887-1914

Fran Galović (Peteranec, 20. srpnja 1887. – Radenković, 26. listopada 1914.) bio je hrvatski književnik.
== Životopis ==
Fran Galović, hrvatski književnik iz razdoblja moderne, rođen je u Peterancu kod Koprivnice 20. srpnja 1887., kao jedini sin Stjepana i Dore rođ. Jadanić. Seosku pučku školu polazio je u rodnom Peterancu od 1894. godine, a od 1898. do 1906. godine polazio je zagrebačku Donjogradsku klasičnu gimnaziju. Klasičnu filologiju i slavistiku studirao je u Zagrebu. Nakon sudjelovanja u đačkom štrajku, četvrti semestar morao je studirati u Pragu. Kasnije je radio kao učitelj u zagrebačkoj II. realnoj gimnaziji. Pripadao je pravaškom liberalnom pokretu, a pokrenuo je i uređivao pravaški časopis Mlada Hrvatska.
U osvit Prvoga svjetskog rata unovačen je u redove Austrougarske vojske, gdje u prvim kampanjama na Srbiju ujesen 1914. godine pogiba, s činom zastavnika, pokraj sela Radenković, 26. listopada.
Pokopan je 31. listopada 1914. godine na zagrebačkom groblju Mirogoju.
== Književno stvaralaštvo ==
Galović se u književnosti javlja s pjesmom "U spomen 11. listopada 1903." pod pseudonimom Hrvatski đak, koju je napisao u čast otkrivanja spomenika ocu domovine Anti Starčeviću u Šestinama kraj Zagreba.
Jedan je od najznačajnijih pjesnika hrvatske dijalektalne poezije. Njegove antologijske pjesme napisane su na kajkavskom narječju (npr. "Kostanj", "Jesenski veter", "Crn – bel"), dok od djela na štokavskom narječju zasigurno mu je najpoznatija pjesma "Childe Harold". U većini Galovićevih pjesama bit se nalazi u onome što je ispod površine stiliziranog pjesničkog izraza; a to je motiv vječne težnje za nečim, reflektirane u sveprisutnom izražavanju ljubavi i žudnje za zavičajem, a sve zapravo u prikrivenom strahu od neumitne prolaznosti. Time je veća tragika njegove rane pogibije – život je izgubio sa samo 27 godina, kao zastavnik austrijske vojske 26. listopada 1914. godine u Mačvi.
Pisao je i novele, kritike, drame (najpoznatija je "Tamara" iz 1907.) Njegova najbolja zbirka pjesama, Z mojih bregov, izdana je posmrtno 1925. godine.
Za života je objavio četiri knjige: drama Tamara (1907.), zbirka pjesama Četiri grada (1913.), pripovijesti Začarano ogledalo (1913.) i Ispovijed (1914.); ostala djela su bila neobjavljena. Njegov književni opus objavio je Julije Benešić (10 svezaka, 1942./43.).
Zastupljen je s devet pjesama u zborniku iz 1914. godine Društva hrvatskih književnika koji je uredio Julije Benešić Hrvatskoj mladoj lirici.
U njegovim djelima naziralo se i znanstvene fantastike.
== Zanimljivosti ==
Činjenica da je poginuo s točno 27 godina, svrstava ga u takozvani "klub 27", tj. skupinu utjecajnih i poznatih ljudi koji su pod nerazjašnjenim okolnostima umrli s 27 godina (Brian Jones, Jimi Hendrix, Janis Joplin, Jim Morrison, Kurt Cobain, itd.). Okolnosti pod kojima je poginuo doista jesu nerazjašnjive, jer se već na njegovom sprovodu na zagrebačkom Mirogoju govorilo o samoubojstvu. Toj tezi u prilog ide i dopisnica upućena Milanu Ogrizoviću, koju je napisao samo nekoliko sati prije pogibije: "Moj dragi, još te jednom pozdravljam. Jutro je i u 10 sati trebamo navaliti. Sunce je, nedjelja i divno, toplo jutro. Čovjek bi čisto poželio umrijeti u ovako sunčan dan. Reci Santissimi da se pomoli za upokoj duše moje, ako me više ne bude." Ne može se sa sigurnošću reći je li Fran pogođen metkom u srce u slučajnom okršaju ili je namjerno izašao na šanac i stajao tamo kao meta. Treba pritom napomenuti da, iako je bio naklonjen hrvatskim pravašima, nikada nije osjećao mržnju prema Srbima, niti se u ratu borio protiv Srba. Da je to tako, najbolje će nam ilustrirati njegove vlastite riječi s jedne dopisnice koju je poslao s bojišta: "Jučer sam se sastao sa jednim srbijanskim oficirom. Njegova rojna pruga je nasuprot mojoj. Zato smo se svejedno rukovali i sasvim prijateljski debatirali. Kavalirski suparnici!"
== Djela ==
Izdanja djela:
Tamara, 1907.
Četiri grada, 1913.
Začarano ogledalo, 1913.
Ispovijed, 1914.
=== Posmrtno ===
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Fran Galović Online  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. kolovoza 2020. (Wayback Machine) Digitalizirana književna građa Frana Galovića
Galovićeva jesen
Galović, Fran, Dunja Detoni-Dujmić i Karmen Milačić (1998.), hbl.lzmk.hr

GALOVIĆ, Ferdo, pisac (Županja, 8. IV. 1887 — Zagreb, 12. XI. 1931). Gimnaziju je polazio u Vinkovcima te Osijeku gdje je maturirao 1906. Studij filozofije i klasičnih jezika započeo je u Zagrebu a završio u Beču 1910. Tijekom studija sudjelovao je u pokretu sveučilišne omladine. U prvom svjetskom ratu bio je zarobljen na talijanskoj fronti kraj Soče i poslije pristupio dobrovoljačkoj legiji te završio na solunskoj fronti gdje se razbolio. Nakon rata novinar je u Narodnoj politici te osječkoj Hrvatskoj obrani, potom napušta novinstvo i djeluje kao profesor u Vukovaru. Profesorski ispit položio je 1922. u Zagrebu. U književnosti javio se pjesmama u Luči 1905/06. pod pseudonimom Ljuba Ivić kojim je potpisao većinu književnih radova. God. 1909. preuzeo je od Lj. Marakovića uredništvo revije hrvatskoga katoličkog đaštva Luč gdje ostaje dvije godine. Stihove je objavljivao i u Hrvatskoj obitelji, Za vjeru i dom, almanahu Naše kolo (Sombor), Selu i gradu, a objelodanio je i nekoliko proznih sastavaka o svom zavičaju (Zapisci, Hrvatska prosvjeta 1914) te filozofskih članaka (o Platonu, Luč 1907/08). U njegovoj poeziji ima tragova Kranjčevićeve refleksivnosti i Matoševa artizma; J. Andrić nazvao ga je pjesnikom melankolije i idiličnih slavonskih krajolika. LIT.: I. Jakovljević: Ljuba Ivić (F. Galović). Novine, 2(1915) 253, str. 3–4. — J. Andrić: O poeziji Ferde Galovića. Luč (almanah), 1918, str. 156. — P. Grgec: Prof. F. Galović. Hrvatska straža, 3(1931) 261, str. 3. — G. Đerkeš: Prof. F. Galović. Sremske novine, 35(1931) 46, str. 2. — N. Vučenov: Pok. prof. F. Galović kao čovek i nastavnik. Ibid., str. 3. — S. Gruber: (Životopis F. Galovića). Županjski zbornik, 1967, 1, str. 153. — Đ. Kuntarić: Pjesnik F. Galović. Marulić, 6(1973) 3, str. 13–24. — Z. Dujmović: Otac i kći – pjesnici. Danica (kalendar), 1988, str. 203–208.

Galović, Fran, hrvatski književnik (Peteranec, 20. VII. 1887 – Radenkovići, Srbija, 26. X. 1914). Studij slavistike i klasične filologije završio u Zagrebu 1913. Radio kao učitelj u zagrebačkoj II. realnoj gimnaziji. Unovačen početkom I. svjetskog rata; poginuo na srpskom bojištu. Za studija, kao istaknut pripadnik mladohrvatskoga liberalnopravaškog pokreta, pokrenuo i uređivao pravaško glasilo Mlada Hrvatska (1908–09., 1911) te započeo intenzivniju književnu i književnokritičku djelatnost. Izvedene su mu jednočinke Tamara i Grijeh (1907) te povijesna trilogija o propasti hrvatskoga kraljevstva Mors regni (1908). U zborniku Hrvatska mlada lirika (1914) zastupljen je s devet pjesama. Za života su mu objavljene četiri knjige: drama Tamara (1907), zbirka pjesama Četiri grada (1913), pripovijesti Začarano ogledalo (1913) i Ispovijed (1914), a glavnina opusa ostala je po časopisima ili neobjavljena, ali dostupna u rukopisnoj ostavštini. Cjelokupni mu je književni opus objelodanjen zahvaljujući J. Benešiću (10 svezaka, 1942–43). Galovićevo je književno djelo s jedne strane utemeljeno u domaćoj književnoj tradiciji i prožeto pitanjima nacionalne opstojnosti, s druge pak participira u kozmopolitskom europskom estetizmu. Iako je njegov lirski izričaj ishodišno štokavski, posljednjih se godina života okrenuo zavičajnomu podravskomu kajkavskom idiomu. U štokavskoj lirici uglavnom slijedi Matoša i Vidrića, a u kajkavskom ciklusu Z mojih bregov (objavljen u Književnoj republici, 1925), koji se smatra vrhuncem moderne dijalektalne lirike, pokazuje izvorni talent. Iako je uglavnom varirao slične motive kao i u štokavskom pjesništvu (povratak, slutnja smrti, rastanak, nostalgija, prolaznost), zahvaljujući kajkavskom substandardu ostvario je izniman modernistički lirski diskurs, utemeljen na podudarnosti između izmjene godišnjih doba i cikličke promjene raspoloženja lirskoga subjekta. Galovićevo dramsko stvaralaštvo obilježavaju poznavanje domaće dramske baštine i stvaralački impulsi velikih imena onodobne europske drame (H. Ibsen, A. Strindberg, M. Maeterlinck, G. Hauptmann, L. N. Tolstoj, O. Wilde), napetost između realističke zamisli dramske radnje i destrukcije njezina kauzaliteta, žanrovski odabir jednočinke, simbolistička teatralnost, znatna uloga didaskalijâ i lirizam. Tematski je repertoar za svojih tridesetak drama našao u motivima ljubavi i smrti (Tamara), obraćenja grješnice (Marija Magdalena, 1912), tragičnih povijesnih događaja (Mors regni), seljačkoga (Pred zoru, Mati, 1908) i radničkoga života (Sodoma, 1911). Galovićevi pripovjedački početci uglavnom pripadaju realističko-naturalističkoj matrici (U jesenjem sutonu, 1907; U sutonu, 1908; Marica, 1908), a pomaci prema modernijim pripovjednim postupcima uočljivi su u noveli Svekar (1912) te posebice u pripovijestima Začarano ogledalo (1913) i Ispovijed (1914), izrazito avangardističkih narativnih obilježja. Citiranje: Galović, Fran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata