Fran Kušan
Vučja Luka 18. 10. 1902. – Zagreb 21. 5. 1972.
botaničar, osnivač botaničkih vrtova; 1902 - 1972
Fran Kušan (Vučja Luka, Sarajevo, 18. listopada 1902. – Zagreb, 21. svibnja 1972.), bio je hrvatski biolog, botaničar, planinar, putopisac, rodom iz BiH.
== Životopis ==
Rodio se u Vučjoj Luci kod Sarajeva. U Sarajevu je završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Studirao je prirodopis u Zagrebu na Filozofskom fakultetu. Doktorirao je botaniku na temu "Predradnje za floru lišajeva Hrvatske".
Imao je viziju osnovati botaničke vrtove diljem Hrvatske u kojima bi se skupilo bogatu floru hrvatskih planina. Njegovom zaslugom 1939. osnovan je planinski botanički vrt na Sljemenu, čijim je bio ravnateljem. Osnovao je 1947. Botanički vrt ljekovitoga bilja koji je u sastavu je Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Danas se taj vrt zove po njemu. 1967. je osnovao botanički vrt u Modrić-docu podno Zavižana.
Pisao je za Šumarski list i za list Hrvatski planinar u kojem je objavio 38 članaka. Pisao je o planinarskoj terminologiji na hrvatskom jeziku, opisivao je Makedoniju, Bugarsku, Crnu Goru, Albaniju, Grčku. Bio je glavni urednik Hrvatskog planinara (1935. – 1939.).
Obnašao je dužnost predstojnika Zavoda za farmaceutsku botaniku Farmaceutsko-biokemijskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u čijem sastavu je njegov Botanički vrt ljekovitog bilja. Nakon Kušanove smrti, dužnost je predstojnika preuzeo kolega Zlatan Martinis.
Iako je postigao neosporno vrijedne radne uspjehe i zasluge, nije dobio brojna službena priznanja koja su u ono vrijeme bila uobičajena. Razlog je bio što je Fran Kušan bio izrazito hrvatske opredijeljenosti.
== Bibliografija ==
(izbor)
Kušan F., Martinis Z., Poje S. (1962): Saussurea discolor (Willd. ) DG a litle known and rare plant in Croatian flora, Informationes l, s. 12-15.
Kušan F., Martinis Z. (1964): Das Verbreitungszentrum von Ephedra nebrodensis Tin. in Kroatien. Informationes botanicae, 3, s. 10-16
Martinis Z. (1973): Fran Kusan - in memoriam. Acta Bor. Croat. 32, s. 9-18.
Brkić D., Martinis Z. (1986): Botanička gradina na lekoviti rastenija "Fran Kušan" vo Zagreb. Hortus 2, Hortikulturno zdrunije na Makedonija, Skopje, s. 6-9.
== Izvori ==
Hrvatsko šumarsko društvo
Park prirode Velebit[neaktivna poveznica]
== Vanjske poveznice ==
Fran Kušan Hrvatska tehnička enciklopedija
KUŠAN, Fran, botaničar (Vučja Luka kraj Sarajeva, 18. X. 1902 — Zagreb, 21. V. 1972). Brat ftizeologa Vjekoslava i pisca i prevoditelja Jakše. Klasičnu gimnaziju završio u Sarajevu 1924, studij prirodopisa i zemljopisa na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu 1926. Usavršivao se iz lihenologije u Beču 1927, doktorirao na zagrebačkom Mudroslovnom fakultetu 1928. tezom Predradnje za floru lišajeva Hrvatske. Profesorski ispit položio 1929, kad je postao asistentom u Botaničkom zavodu Filozofskoga fakulteta. Od 1935. honorarni nastavnik botanike i od 1940. izvanredni profesor na Farmaceutskom odsjeku toga fakulteta, nakon osamostaljenja Farmaceutskoga fakulteta u njem je uredio moderan, funkcionalan i uzorno opremljen Zavod za farmaceutsku botaniku. Od 1945. do kraja života bio je redoviti profesor farmaceutske botanike i predstojnik Zavoda. Za potrebe znanstvenoga i nastavnoga rada pri Farmaceutskom je fakultetu 1947. utemeljio Botanički vrt ljekovitog i otrovnog bilja, koji danas nosi njegovo ime. Osnovao i planinske botaničke vrtove na Medvednici (1938) i u Modrić-dolcu na Velebitu (1967). Bio suosnivač sveučilišnoga Instituta za botaniku u Zagrebu 1960, član Savjeta bioloških instituta u Rovinju i Dubrovniku te predsjednik Republičkoga savjeta za zaštitu prirode. U botaničkom se radu najprije posvetio istraživanju nižih biljaka. Obradivši floru lišaja Hrvatske, BiH, Crne Gore i Makedonije, rezultate istraživanja objavio je u knjizi (1953). Poslije je, baveći se farmaceutskom botanikom, istraživao fiziološke i farmakološke značajke ljekovitoga bilja, ponajprije kadulje (Salvia officinalis), ljubotenskoga čaja ili kotrižnjaka (Sideritis scardica) te pojedinih vrsta iz roda glavulja (Globularia), ali i mnogih vrsta lišaja. Posebna su mu područja rada taksonomsko, fitogeografsko i ekološko proučavanje biljnoga pokrova primorskih planina (Velebit, Dinara, Kamešnica, Mosor, Biokovo); osobito su vrijedni njegovi radovi iz biljne taksonomije u kojima obrađuje polimorfni rod zečina (Centaurea), a od fitogeografskih prikazi vegetacije Kamešnice i Biokova. Napose se bavio životnim uvjetima rijetkih i endemičnih biljaka (Degenia velebitica, Sibiraea croatica, Centaurea cuspidata), a istraživao je i alelopatske odnose među pojedinim biljkama. Člancima i predavanjima popularizirao je botaniku i zaštitu prirode, zauzimao se za osnivanje prirodnih rezervata i planinskih botaničkih vrtova te zagovarao aktivnu i dinamičnu zaštitu kao preduvjet sprječavanja otuđenja čovjeka od prirode. Surađivao je u časopisima Acta botanica Instituti botanici Universitatis Zagrebensis (1928, 1930–36; Acta botanica Croatica, 1969–71), Bulletin international de l’Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts (1930, 1933–34, 1936), Prirodoslovna istraživanja (1930, 1933, 1936), Vjesnik ljekarnika (1930, 1941, 1943), Ljetopis JAZU (1931–33, 1936–37), Hedwigia (Dresden 1932, 1934–35), Annales mycologici (Horn 1934), Apotekarski vjesnik (1934, 1936–37, 1940–41), Hrvatski planinar (1934–38; urednik 1935–39), Šumarski list (1935, 1962), Hrvatski geografski glasnik (1939), Naš vrt (1939), Farmaceutski vjesnik (1940–41; Hrvatski farmaceutski vjesnik, 1941–44), Priroda (1940, 1942, 1953, 1955, 1959–62, 1964, 1966–67, 1969, 1971–72; urednik 1942), Glasnik Hrvatskoga prirodoslovnoga društva (1941), Farmaceutski glasnik (1946–48, 1955, 1960–62), Glasnik Biološke sekcije (1947, 1950–53, 1955; Biološki glasnik, 1956, 1960–61; Periodicum biologorum, 1970), Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu (1952, 1956), Lekovite sirovine (Beograd 1953), Naše planine (1954, 1959, 1961, 1966–67, 1969), Acta Musei Macedonici scientiarum naturalium (Skoplje 1956), Sveučilišni vjesnik (1956–57), Delectus seminum (1958), Biološki list (1961, 1964), Hortikultura (1961, 1964–65, 1967) i Informationes botanicae (1962 –64; pokretač i urednik) te u zbornicima domaćih i inozemnih skupova. Autor je udžbenika i priručnika Ljekovito bilje. Sistematski prikaz najvažnijeg ljekovitog, otrovnog i industrijskog (tehničkog) bilja čitavoga svijeta (Zagreb 1938), Jestivi i otrovni plodovi (Zagreb 1947), Naše ljekovito bilje (Zagreb 1947) i Ljekovito i drugo korisno bilje (Zagreb 1956) te vodiča Velebitski botanički vrt 1480 m (Senj 1971). Pokretač i urednik kataloga Delectus seminum 1947–71, suradnik Hrvatske enciklopedije HIBZ-a, Medicinske, Opće i Šumarske enciklopedije LZ te priručnika Liječnik u kući (Zagreb 1970). DJELA: Prodromus flore lišaja Jugoslavije. Zagreb 1953. — Biljni pokrov Biokova. Zagreb 1969 (Acta geologica, br. 37). — Biokovo. Makarska 1971.
Kušan, Fran, hrvatski botaničar (Vučja Luka kraj Sarajeva, 18. X. 1902 – Zagreb, 21. V. 1972). Profesor farmaceutske botanike na Farmaceutskome fakultetu u Zagrebu (1945–72). Istraživao je floru i vegetaciju lišajeva, ljekovito bilje i vegetaciju dinarskih planina. Osnovao je Zavod za farmaceutsku botaniku Farmaceutskoga fakulteta u Zagrebu i botanički vrt ljekovitog i otrovnoga bilja u Zagrebu (1946), koji je uz predavanja i vježbe namijenjen i znanstvenim istraživanjima. Godine 1967. potaknuo je osnivanje Velebitskoga botaničkog vrta. Bio je urednik časopisa Hrvatski planinar te pokretač i urednik publikacije Informationes botanicae (od 1962) i kataloga Delectus seminum (1947). Glavna djela: Prodromus flore lišaja Jugoslavije (1953), Ljekovito i drugo korisno bilje (1956), Biokovo (1971). Citiranje: Kušan, Fran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na botaničara Frana Kušana
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na botaničara Frana Kušana i do- biva naziv“)