Fran Tućan

mineralog i petrograf; 1878 - 1954

Fran Tućan (Divuša, 26. rujna 1878. – Zagreb, 22. srpnja 1954.), hrvatski mineralog i petrograf.
== Životopis ==
Osnovnu školu završio je u Divuši. Srednju školu i studij prirodnih znanosti na Filozofskom fakultetu završio je u Zagrebu. Doktorirao je 1905. godine pod vodstvom profesora Mije Kišpatića, svog znanstvenog uzora, disertacijom Pegmatiti u kristaličinom kamenju Moslavačke gore. Iste godine postaje kustos Mineraloško-petrografskog odjela Narodnog muzeja u Zagrebu. Po odlasku profesora Kišpatića u mirovinu 1918. godine, postaje profesorom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje predaje predmete iz petrografije i petrologije. Sljedeće godine dobiva zvanje redovitog profesora te povjerenika za prosvjetu i vjeru u Hrvatskoj. Godine 1930. izabran je za stalnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Rad prof. Tućana prekinut je za vrijeme Drugog svjetskog rata, od 1942. do 1945. godine, kada biva umirovljen i zatočen u logoru. Po završetku rata vraća se na sveučilište i postaje prvim dekanom novoosnovanog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.
== Znanstveni rad i doprinos ==
Veliki dio svoje karijere posvetio je proučavanju boksita, vapnenca i zemlje crvenice. Na temelju svojih istraživanja crvenice Tućan je iznio teoriju o podrijetlu crvenice. Prema toj teoriji crvenica je netopivi ostatak karbonatnih stijena, a boksit je fosilna crvenica. Istraživao je i vapnence i dolomite Hrvatske. Svoja istraživanja objavio je u knjizi Die Kalk-steino und Dolomite des Kroat. Karstgebietes objavljenoj 1911. godine. Zbog doprinosa prof. Tućana geologiji, prof. Karšulin je prema njemu nazvao mineral tućanit. Od 1987. godine Republički komitet za znanost Hrvatske dodjeljuje nagradu Fran Tućan za popularizaciju znanosti. Od 1915. do 1919. godine i od 1945. pa do smrti 1954. godine uređuje časopis Priroda. Autor je i pjesme Na Uni objavljenoj u časopisu Pobratim 1898. godine, te zbirke novela Sa sela, koju je izdao pod pseudonimom F. Borivoj.
== Djela ==
Udžbenici i knjige
Pegmatit u kristaliničnom kamenju Moslavačke gore (1904.), disertacija (elektroničko izdanje  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. prosinca 2021. (Wayback Machine))
Naše kamenje (1907.)
Naše rudno blago (1919.)
Po Makedoniji (1921.)
Opća mineralogija (1928.)
Specijalna mineralogija (1930.)
Po našem jugu (1931.) (elektroničko izdanje  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. prosinca 2021. (Wayback Machine))
Među mineralima i stijenama: sa 80 slika u tekstu (1934.)
Slovenska u jugoslavenska svijest kod Hrvata (1936.)
Rudno blago Jugoslavije (1938.)
Mineralogija geologija : za VII. razred srednjih škola (1941.)
Fosilni ugljen (1946.)
Prinos poznavanju mineraloško-petrografskih prilika jugoistočne Makedonije (1949.)
Važniji znanstveni članci
Koloidi u rudstvu (1912.) (elektroničko izdanje  Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. prosinca 2021. (Wayback Machine))
Beitrage zur petrographischen Kenntnis der Fruška gora in Kroatien u Glasniku hrvatskog prirodoslovnog društva (1914.)
Mineralosko-petrografska proučavanja u kristalastom masivu između Prilepa i Kajmakčalana u Glasniku Skopskog naučnog društva (1926.)
O lilčkim boksitima (1. boksit od Skočaja, 2. boksit od Vraca, 3. boksit od Rudopolja, 4. boksit od Teslića kod Rudenice, 5. boksit od Grgina brijega, 6. boksit iz Mazina) u Rudarsko topioničkom vesniku (1936.)
Nekoliko pogleda na postanak i starost serpentinskih stijena u Jugoslaviji u Hrvatskog geografskom glasniku (1939.)
Prinos poznavanju mineraloško-petrografskih prilika jugoistočne Makedonije u Radu Jugoslavenske akademije (1949.)
== Dužnosti i članstva ==
Predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog društva
Predsjednik Matice Hrvatske
Član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti
Član Češkog mineraloškog društva
Član Francuskog mineraloškog društva
== Spomen ==
Nagrada Fran Tućan za popularizaciju znanosti
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Mrežna mjesta
Mineraloško-petrografski odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja

Tućan, Fran, hrvatski mineralog i petrograf (Divuša kraj Dvora na Uni, 26. IX. 1878 – Zagreb, 22. VII. 1954). Studij prirodnih znanosti i doktorat završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kod profesora M. Kišpatića, koji mu je bio uzor u znanstvenom radu i na polju popularizacije znanosti. Po završetku studija postao je 1905. kustos u Mineraloško-petrografskom odjelu Narodnoga muzeja u Zagrebu. Godine 1918. bio je imenovan ravnateljem muzeja te predstojnikom Mineraloško-petrografskoga zavoda i 1919. javnim redovitim profesorom Filozofskoga fakulteta. Godine 1919–20. obnašao je i dužnost povjerenika za prosvjetu i vjere u Hrvatskoj. Njegov rad u svojstvu sveučilišnoga profesora bio je prekinut u vremenu 1942–45., bio je umirovljen i neko vrijeme zatočen u logoru. Nakon rata vraćen je na Sveučilište te je 1946–47. bio prvi dekan novoosnovanoga Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u Zagrebu. Bavio se geokemijom Dinarskoga krša, posebno je proučavao vapnence, crvenicu i boksit. Najpoznatija je njegova teorija o postanku crvenice, prema kojoj je to netopljivi ostatak karbonatnih stijena, a boksit fosilna crvenica. Tućan je bio vrlo angažiran u stručnom i društvenom radu te na popularizaciji znanosti. Bio je predsjednik Hrvatskoga prirodoslovnog društva (1915–21. i 1945–54) i Matice Hrvatske (1919. i 1920) te član francuskog i češkog mineraloškog društva. Član JAZU postao je 1930., a nakon II. svjetskog rata i član Predsjedništva Akademije. Od 1945. do smrti uređivao je časopis Priroda. Napisao je više od 60 znanstvenih i 80 znanstveno-popularnih radova, šest srednjoškolskih te dva sveučilišna udžbenika: Opća mineralogija (1928), Specijalna mineralogija (1930). Pisao je i prigodne članke, putopise, beletrističke crtice i kazališne kritike. U njegovu čast utemeljena je 1987. Nagrada »Fran Tućan« za popularizaciju znanosti. Citiranje: Tućan, Fran. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Wikipedia Wikidata