Frane Cota
Knin 29. 9. 1898. – 20. 1. 1951.
Frane Cota (Knin, 29. rujna 1898. – Zagreb, 20. siječnja 1951. je bio hrvatski kipar, arhitekt i olimpijac. Javnost ga danas pamti kao arhitekta, iako se on prvenstveno smatrao kiparem.
== Životopis ==
Rođen je u Kninu.
Pohađao je dvogodišnju umjetničku školu u Splitu, s Jurjem Škarpom (s kojim je 1924. sudjelovao na Olimpijskim igrama) pohađao u Peruzzijevoj klasi.
1924. je godine sudjelovao na Olimpijskim igrama u Parizu. Sudjelovao je u umjetničkim natjecanjima, kategorija "mješovito kiparstvo". S njime se natjecao njegov školski kolega Juraj Škarpa. Škarpa je predstavio svoj rad Hrvač, a Frane Cota Trkača i Bacanje kamena.
Zahvaljujući fra Luji Marunu mogao je otići na škole u Beč, gdje je pohađao akademiju lijepih umjetnosti. Položivši za akademskog kipara, vratio se je u Hrvatsku. Otišao jeu Zagreb gdj je studirao arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu.
Prvo je radio na zagrebačkoj visokoškolskoj ustanovi, Višoj pedagoškoj školi, gdje je bio profesor te potom na Tehničkom fakultetu u Zagrebu gdje je radio od 1934. do 1950. godine.
Stilski je na nj utjecao Ivan Meštrović. Kroz njegov se stvarateljski opus primjećuje kretanje od bečke secesije pa do neoklasicizma i realizma.
Radio je i djela hrvatske domoljubne tematike (reljef Kralja Tomislava povodom 1000 godina Hrvatskog kraljevstva, 925. – 1925.)
Kiparski opus obilježili su mu figure, aktovi, portreti, reljefi, spomenici, medalje i plakete. Radio je djela u bronci. Dizajnirao je novac i bavio se grafičkim dizajnom.
U arhitekturi pripada školi zagrebačkog funkcionalizma i bio je među istaknutim predstavnicima hrvatske arhitekture u razdoblju između dvaju svjetskih ratova. Poznate su mu građevine u Zagrebu (villa Deutsch, među najimpresivnijim izdanjima zagrebačke moderne te villa Botteri) i Splitu (kuća Marangunić).
Otac je hrvatskog arhitekta Ljubomira Cote.
== Galerija ==
== Izvori ==
Sports-reference.com Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. prosinca 2012. (Wayback Machine)
Laval Nugent[neaktivna poveznica]
== Izvori ==
Lana Bede: Kuća ponuđena pogledu - villa Deutsch arhitekta i kipara Frana Cote, 1937. – 1938., diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2005.
== Vanjske poveznice ==
Cota, Frane Hrvatska tehnička enciklopedija
COTA, Frane, kipar i arhitekt (Knin, 29. IX 1898 — Zagreb, 19. I 1951), U rodnomu mjestu polazi osnovnu školu do 1910. Već kao dječak — ispomažući u kninskom Prvom muzeju hrvatskih spomenika — pokazuje zanimanje za kiparstvo. Uz djelomičnu pomoć Muzeja odlazi u Obrtnu školu u Splitu, gdje završava kiparski odjel 1915. Počeo je studirati u Umjetničkoj akademiji u Beču, ali se zbog ratnih prilika vratio u domovinu. Maturirao je kao privatist u gimnaziji u Sušaku 1919, potom nastavio studij u bečkoj Akademiji i 1924. diplomirao kiparstvo. Iste godine nastanjuje se u Zagrebu, gdje je 1929. diplomirao arhitekturu na Tehničkom fakultetu. Kraće vrijeme boravio u Pragu (1919), Parizu (1936) i u Italiji (1937). Bio je honorarni predavač arhitektonskog crtanja pri Tehničkom fakultetu (1934–50) te predavač (od 1938) i profesor crtanja (od 1941) u Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu. — Njegov kiparski opus obuhvaća portrete (autoportreti iz 1922. i 1936, Portret žene, Portret I. P., Đuro Deželić, Moja žena; Pionirka, Prvoborac, Žene poslije rada, sva tri poslije 1945), aktove (Torzo, Poslije kupanja), figure (Melankolija; Žena pri čitanju, 1936), kompozicije (spomenik Marku Oreškoviću), niz reljefa, medalja i plaketa (Kralj Tomislav, 1925; Adolf Košak, 1932). Izlagao na izložbama Proljetnog salona (Zagreb, Osijek, Novi Sad 1922–28), Grupe zagrebačkih umjetnika (1934– 36), Pola vijeka hrvatske umjetnosti (Zagreb 1938/39) i na drugim izložbama u zemlji i inozemstvu (Prag 1923, Zürich i St. Gallen 1926, London 1930). Poslije II svjetskog rata sudjelovao na više kiparskih natječaja (I nagrada za novi metalni novac FNRJ, 1948). Projektirao je i podigao u Zagrebu više stambenih zgrada (među ostalim u Ulici Socijalističke revolucije 19, 1933), Hrvatski liječnički dom u Šubićevoj ul. 9 (1934, sa Z. Požgajem), vile Botteri u Tuškancu 54a (1932, sa Z. Požgajem), Deutsch u Vončininoj 20 (1937), Lakatoš u Zelengaju 19 (1937) i dr., a u Splitu kuću Marangunić (1940). Samostalno ili u suradnji izradio je niz arhitektonskih projekata: Higijenski zavod u Banjoj Luci (1930–31, s J. Petrakom, natječaj), palača Gradskih poduzeća u Zagrebu (1932, sa Z. Požgajem, otkup na natječaju), naselje obiteljskih kuća s tipovima stanova u Šestinama kraj Zagreba (1935, sa Z. Požgajem), Viša pedagoška škola u Zagrebu (1936); spomenik Šleskom ustanku u Katowicama (1937, natječaj). Povremeno pisao osvrte na našu likovnu umjetnost te na starohrvatske spomenike i njihove istraživače (Obzor, 1928, 71; Hrvatska straža, 1930, 148; Alma mater croatica; 1938–39, 7/8; 1939–40, 2; 1941, 4; i dr.). — Podjednako uspješan na području kiparstva i arhitekture, C. je izuzetna pojava u hrvatskoj modernoj umjetnosti. Kao kipar u početku je pod utjecajem bečke secesije i I. Meštrovića, ali se ubrzo preobražava u modernista priklonjena realizmu. Kao arhitekt potpuno usvaja moderne koncepcije s izrazito funkcionalističkim shvaćanjem prostora (vila Botteri), ali i s naglašenim skulptorskim osjećanjem volumena (vila Deutsch). LIT.: M. Ive.: Slikarstvo. (O XXVI izložbi Proljetnog salona.) Vijenac, 6(1928) VIII/6, str. 283. — I. Šrepel (Ivo Š-l.): Druga izložba zagrebačkih umjetnika. Jutarnji list, 24(1935) 19. V, str. 20. — V. Ciprin (Cn.): Ponovan uspjeh naših umjetnika u Poljskoj. Otkupljen nacrt prof. Joze Kljakovića i arh. Cote. Ibid., 26(1937) 30. I, str. 8. — I. Šiprak (-ši): Kipar, dipl. arh. Franjo Cota radi povučeno, skromno, s mnogo uspjeha. Novosti, 31(1937) 18. VIII, str. 12. — Lj. Babić: Umjetnost kod Hrvata. Zagreb 1943, 226. — Zagrebačka moderna arhitektura između dva rata (katalog izložbe). Zagreb 1976. — V. Zlamalik: Memorijal Ive Kerdiča (katalog izložbe). Osijek—Zagreb 1980, 14, 91. — Ž. Čorak: U funkciji znaka. Drago Ibler i hrvatska arhitektura između dva rata. Zagreb 1981. — M. Ivanko: Arhitekt i kipar Frane Cota. Čovjek i prostor, 29(1982) 348/349, str. 34–35.
Cota, Frane, hrvatski kipar i arhitekt (Knin, 29. IX. 1898 – Zagreb, 19. I. 1951). Završio Akademiju u Beču (1924) i studij arhitekture u Zagrebu (1929). U oblikovanju pune plastike i reljefa, medalja i plaketa bio je na početku pod utjecajima bečke secesije i Meštrovića, potom se osamostalio i priklonio realizmu (Autoportret, Žena pri čitanju). Zastupao funkcionalističku arhitekturu; projektirao je javne i obiteljske kuće (vila u Vončininoj ul. u Zagrebu, vila Marangunić u Splitu). Citiranje: Cota, Frane. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 24.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji