Franjo Durst

liječnik, utemeljitelj Klinike za porodiljstvo i ginekologiju; 1875-1958

Franjo Durst (Zagreb, 6. rujna 1875. – Zagreb, 16. rujna 1958.) je bio hrvatski liječnik, osnivač ginekologije u Hrvatskoj.
== Životopis ==
Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1893. godine. Studirao je medicinu u Grazu. Diplomirao je 1899. Izučio je i kirurgiju u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu kod dr. Wickerhausera. Radio je u zagrebačkom Zemaljskom rodilištu. Predstojnik od 1905. 1907. postao je profesor na Primaljskom učilištu. 1921. godine pretvorio je Zemaljsko rodilište u Ginekološku kliniku, prvu takve vrste o ovom dijelu Europe. Klinici je bio voditelj do 1952. godine. Bio je redoviti profesor Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 1921., a dekan na istom fakultetu školske godine 1929./1930. 1931. osnovao je Institut za radium terapiju. 1935. je godine izabran za počasnog člana Zbora liječnika Hrvatske. Od 1950. redovni član JAZU. Prvi je koji je u Hrvatskoj ujedinio porodništvo i ginekologiju u jednu cjelinu. Uviđao je važnost izobrazbe primalja radi sigurnosti porođaja i smanjenje smrtnosti žena i novorođenčadi, zbog čega je podigao razinu stručne izobrazbe na zavidnu visinu. Bio je uvjereni protivnik arteficijelnog abortusa.
Bio je ljubitelj glazbe, automobila, mačevanja i jahanja.
== Literatura ==
Galerija velikana Medicinskog fakulteta  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2014. (Wayback Machine)
Prof. dr. sc. Franjo Durst, osnivač ginekologije u Hrvatskoj  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2014. (Wayback Machine)
== Izvori ==

DURST, Franjo, ginekolog i porodničar (Zagreb, 6. IX. 1875 — Zagreb, 16. IX. 1958). Klasičnu gimnaziju završio u Zagrebu 1893, a medicinu u Grazu 1899. Od 1900. do 1905. radio kao sekundarni liječnik kirurškog odjela Bolnice milosrdnih sestara u Zagrebu, zatim vodio Zemaljsko rodilište i Primaljsko učilište u Zagrebu, gdje je 1907. imenovan profesorom i predstojnikom. God. 1921. osniva i do umirovljenja 1952. vodi Kliniku za ženske bolesti i porođaje u Zagrebu (uz prekid za okupacije), a iste je godine postao redovitim profesorom zagrebačkoga Medicinskog fakulteta. God. 1950. izabran je za člana JAZU. — Njegovom zaslugom prvi put u nas spojeni su porodništvo i ginekologija (Liječnički vjesnik, 1910). Glavno je područje njegova rada dijagnostika i terapija raka maternice (Liječnički vjesnik, 1905, 1938; Srpski arhiv za celokupno lekarstvo, 1938), a prvi je u nas izveo tada vrhunske ginekološke operacije: vaginalnu ekstirpaciju uterusa zbog raka tijela maternice (1909) te radikalne operacije po Schauti (1910) i Wertheimu (1911). Poslije je modificirao Wertheimovu operaciju i izradio svoju kombiniranu vagino-abdominalnu operaciju. God. 1923. nabavlja rendgenski aparat za dubinsku terapiju, a 1931. pri njegovoj je Klinici osnovan odjel za liječenje radijem. U dijagnostiku je uveo funkcionalnu kiretažu za utvrđivanje sijela karcinoma. Mnoge je ljetne praznike proveo na tada vodećim inozemnim klinikama, tako da njegova ustanova ni po radu ni po rezultatima nije zaostajala za najboljim svjetskim klinikama. Smislio je originalnu sterilizacijsku operaciju na jajovodima. Usavršio je operaciju dislokacije genitalnih organa, kompliciranih veziko-vaginalnih i rekto-vaginalnih fistula (Bratislavské lekarské listy, 1935; Zbornik radova III. kongresa ginekologa-opstetričara, Ljubljana 1956), tehniku carskog reza (Liječnički vjesnik, 1905, 1908; Medicinski pregled, 1927) te unaprijedio operativnu terapiju izvanmaternične trudnoće (Liječnički vjesnik, 1910, 1913, 1919; Spomenica Th. Wickerhauseru, 1910; Sbornik práci k šesdesátinám prof. dr. J. Jerić, Prag 1931). Proučavao je perinatalni dječji mortalitet (Liječnički vjesnik, 1937; Narodno zdravlje, 1950), problem uske zdjelice u porodništvu (Československa gynekologie, Prag 1937; Liječnički vjesnik, 1940), gnojne afekcije ženskoga genitala (Liječnički vjesnik, 1933), placente previje (Rozhledy, Čast gynaekologická, Prag 1935), ginekološke gerijatrije (Simpozij o gerontologiji, 1958) te genitalne tuberkuloze, uvevši izravno davanje streptomicina u endometrij. Za tisak je priredio knjigu A. Lobmayera Primaljstvo. Učevna knjiga za primalje (Zagreb 19135, 19236). Nastavu je obogatio propedeutičkim tečajem te praktikumom za studente s internatom. — Bio je prvi predsjednik Jugoslovenskog društva za operativnu medicinu (1930), predsjednik Hrvatskoga ginekološkog društva (1940), Ginekološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske (1947–54), prvi predsjednik Udruženja ginekologa-opstetričara Jugoslavije (1951–55). Zauzimao se za osnivanje sveslavenskoga ginekološkog društva. Njegovom zaslugom održan je u Zagrebu 1950. prvi jugoslavenski ginekološki kongres. Također je svestran sportaš, napose pionir mačevalačkog sporta u nas te jedan od osnivača Jahačkog kluba Hrvatskog sokola u Zagrebu (1910). Prigodom 60-godišnjice života i 30-godišnjice rada suradnici su mu 1935. u Klinici za ženske bolesti i porođaje podignuli spomen-ploču s plaketom. DJELA: Udžbenik za babice i učenice svih babičkih škola u kraljevini Jugoslaviji (suautori M. Stajić i A. Zalokar). Zagreb 1932.

Durst, Franjo, hrvatski ginekolog i porodničar (Zagreb, 6. IX. 1875 – Zagreb, 16. IX. 1958). Završivši studij medicine u Grazu (1899), od 1905. profesor zagrebačkoga Primaljskog učilišta i predstojnik Zemaljskoga rodilišta, koje je 1921. pretvorio u Kliniku za ženske bolesti i porode i vodio ju do 1952. Bio je redoviti profesor Medicinskoga fakulteta u Zagrebu i redoviti član JAZU. Prvi je u nas ujedinio ginekologiju i porodništvo; posebni su mu doprinosi operativno liječenje raka maternice i unapređenje tehnike carskoga reza. Citiranje: Durst, Franjo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

u spomen na prof. dr. Franju Dursta

(doslovno iz odluke: „imenuje se u spomen na prof. dr. Franju Dursta“)

Wikipedia Wikidata