Franjo Jelašić

profesor, prevoditelj; 1878-1944

JELAŠIĆ, Franjo, filozofski pisac i prevoditelj (Srijemski Karlovci, 21. III. 1878 — Zagreb, 10. XI. 1944). U Đakovu 1896. završio sjemenišnu gimnaziju, a u Zagrebu 1902. diplomirao filozofiju i klasičnu filologiju na Mudroslovnom fakultetu, gdje je 1909. doktorirao tezom o renesansnom filozofu M. Monaldiju. Nakon studija u Leipzigu, od 1904 (s prekidom 1922–26) predavao u donjogradskoj gimnaziji u Zagrebu te djelovao u zagrebačkom pedagoškom seminaru. Iz političkih je razloga 1933. premješten u Kočevje, gdje ostaje do umirovljenja 1935. Pisao o hrvatskim filozofima i pjesnicima XVI. i XVII. st. u obzoru talijanske filozofije cinquecenta (F. Petrić, N. V. Gučetić, I. Gundulić; Hrvatska revija, 1938), o K. Š. Gjalskom (Hrvat, 1927), A. Kovačiću (Javnost, Beograd 1937), I. Velikanoviću (Glas Matice hrvatske, 1940) te preveo Uvod u filozofiju W. Jerusalema (1915), Sociologiju R. Eislera (1919) i Povijest umjetnosti M. Osborna (s I. Hergešićem 1934). Tajnik je MH 1922–39. te urednik i suurednik njezinih izdanja Hrvatsko kolo (s B. Livadićem, 1925–40) i Nastavni vjesnik (suradnik 1916, 1932–35, 1937–38). Bio je u središtu polemika oko Matice 1930-ih (isključen 1941), a s P. Kvaternikom, F. Lukasom i J. Poborom utemeljio je 1930. nakladno komanditno društvo »Pramatica«. Pridonio podizanju Doma Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora (1930), kojemu je bio upravitelj. Član je Središnjega uredništva Hrvatske enciklopedije i urednik Antologije sriemskih pisaca (1944). Objavljivao i u periodicima: Vienac (1901), Kršćanska škola (1925), Jugoslavenska njiva (1926), Hrvatski zadrugar (1929), Omladina (1931–33) i Napredak (1932, 1935). DJELA: Miho Monaldi: Irena iliti o ljepoti. Zagreb 1909.