Franjo Sollar

trgovac i domoljub; 1822 - 1915

Branko Ostajmer
povjesničar znanstveni suradnik Hrvatski institut za povijest, Zagreb
-- 
Obitelj Sollar – primjer zagrebačkih naručitelja Bukovčevih portreta
--
U tom opusu nezaobilazno je prezime Sollar, odnosno portreti koje je Bukovac načinio po narudžbi te imućne i ugledne zagrebačke trgovačke obitelji. Dva portreta naslikao je 1894. godine – portrete dr. Milana Sollara (dosad u literaturi redovno pogrešno nazivan „dr. Franjo Sollar“) i njegove sestre Ivane udane Fischbach. Osam godina poslije, 1902., Bukovac je portretirao i Ivanina sina, tada trogodišnjega Ivu Fischbacha (poslije Babić-Gjalski). Rodonačelnik obitelji bio je Franjo Sollar st. (Podčetrtek, 1822. – Zagreb, 1915.), koji se ubrzo po dolasku u Zagreb srodio s novom sredinom te počeo osjećati narodne ideale zagrebačkoga rodoljubnog građanstva kao vlastite, a zbog tih je ideala 29. srpnja 1845., kao 23-godišnjak, prilikom krvoprolića na zagrebačkom Markovu trgu (Srpanjske žrtve), gotovo i život izgubio. Izučivši trgovački zanat, Franjo je 1858. godine otvorio trgovinu željeznom robom K srebrnoj lopati (Zum eisernen Schaufel) u Ilici 10 (poslije Ilica 16), koja vrlo brzo, zahvaljujući vlasnikovoj okretnosti i vještini, dolazi na glas, a vlasnik se i kao trgovac pojavljuje kao redovni suputnik zagrebačkih domoljubnih pregnuća (primjerice, nabava i postavljanje spomenika nad počivalište Vatroslava Lisinskog 1863. godine). Željezarija je bila osnova ekonomskoga i društvenoga uspona obitelji, što će na razmeđu dvaju stoljeća i simbolički biti potvrđeno neorenesansnom trokatnicom u Ilici izgrađenom prema projektu Franje Kleina, ljetnikovcem na Prekrižju koji je dogradio Kuno Waidmann, obiteljskom grobnicom u mirogojskim Velikim arkadama te, možda i više od svega ostalog, Bukovčevim portretima.