Gjuro Szabo
Novska 3. 2. 1875. – Zagreb 2. 5. 1943.
povjesničar, konzervator i muzeolog; 1875-1943
Gjuro Szabo (Novska, 3. veljače 1875. – Zagreb, 2. svibnja 1943.), hrvatski povjesničar, konzervator i muzeolog.
== Životopis ==
Gjuro Szabo rođen je u Novskoj, u obitelji krajiškog kapetana, kasnije kotarskog predstojnika. Osnovno školovanje i Klasičnu gimnaziju (maturirao 1892. godine) završio je u Zagrebu, a u Beču je studirao povijest i germanistiku. Službovao je kao učitelj u Senju, Osijeku, Bjelovaru i Zagrebu. Na poticaj i preporuku Tadije Smičiklasa posjećuje Budimpeštu, Prag, Beč i Nürnberg kako bi se usavršio u području konzervacije i restauracije povijesnih i umjetničkih spomenika. Bio je profesor u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1907. do 1910. te od 1912. do 1920. godine. Od 1911. do 1943. bio je tajnik Zemaljskog povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji, od 1919. do 1926. ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt, a od 1928. do 1943. ravnatelj Muzeja grada Zagreba. 1936. postaje dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Objavio je više od 200 radova s područja nacionalne povijesti, povijesti umjetnosti, konzervatorstva, muzeologije i toponomastike.
Pokopan je na Mirogoju u istoj grobnici s istoimenim šahistom Gjurom Szabom, profesoricom Marinkom Majerski i jednim od najcitiranijih hrvatskih kemičara prof. dr. Zdenkom Majerskim.
== Djela ==
Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920.
Prilozi za građevnu povijest zagrebačke katedrale, Zagreb 1929.
Iz starih dana Zagreba, svezak 1 1929., svezak 2 1930., svezak 3 1933.
Umjetnost u našim ladanjskim crkvama, Zagreb 1930.
Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb 1939.
Stari Zagreb, Zagreb 1941.
== Izvori ==
Anđela Horvat, Đuro Szabo i Zagreb Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. ožujka 2016. (Wayback Machine), Iz starog i novog Zagreba I., Muzej grada Zagreba, Zagreb, 1957.
== Dodatna literatura ==
Jozo Marević (uredio), Gjuro Szabo u hrvatskoj kulturi, zbornik radova, Novljansko akademsko društvo, Novska, 2010. ISBN 9789539815361
Artur Schneider, Đuro Szabo, Ljetopis HAZU za godinu 1935/36. Sv. 49
== Vanjske poveznice ==
Szabo, Gjuro Hrvatska enciklopedija
Zdenko Majerski Hrvatska tehnička enciklopedija
Szabo [sa'bo], Gjuro, hrvatski konzervator, muzeolog i povjesničar (Novska, 3. II. 1875 – Zagreb, 2. V. 1943). Nakon studija germanistike u Beču (1892–96) radio je u gimnazijama u Senju, Osijeku, Bjelovaru i Zagrebu. U Beču, Nürnbergu i Pragu 1910. specijalizirao se iz konzervacije i restauracije povijesnih i umjetničkih spomenika. Na temelju radova na srednjovjekovnim građevinama u Slavoniji postao je 1911. tajnik Zemaljskoga povjerenstva za čuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji, koje je bilo osnovano njegovim zauzimanjem. Na tom je položaju utjecao na primjenu suvremenih načela konzervacije. Bio je i ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt 1919–26. te Muzeja grada Zagreba 1928–43. Od 1936. član JAZU (danas HAZU). Objavio je velik broj radova s područja povijesti, povijesti umjetnosti i kulture, toponomastike, zaštite spomenika i muzeologije, osobito o spomeničkoj baštini i burgovima sjeverne Hrvatske te povijesti i spomenicima Zagreba. U njima je temperamentnim stilom stalno održavao zanimanje za spomenike kao kulturnu baštinu u doba kada njihovo čuvanje nije imalo čvrste zakonske podloge. Značajnija djela: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji (1920), Umjetnost u našim ladanjskim crkvama (1929), Kroz Hrvatsko zagorje (1939), Stari Zagreb (1940). Citiranje: Szabo, Gjuro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji