Grga Novak
Hvar 2. 4. 1888. – Zagreb 7. 9. 1978.
povjesničar i arheolog, predsjednik JAZU; 1888-1978
Grga Novak (Hvar, 2. travnja 1888. – Zagreb, 7. rujna 1978.), hrvatski povjesničar i arheolog.
== Životopis ==
Povijest, arheologiju i geografske znanosti studirao je u Zagrebu, Pragu i Beču. Bio je profesor povijesti starog vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te predsjednik JAZU od 1958. do 1978. godine.
U središtu Novakova zanimanja je Dalmacija, čiju političku, kulturnu i gospodarsku povijest obrađuje u nizu znanstvenih dijela. Istraživao je Grapčevu špilju, uvalu Pokrivenik (špilja Badanj) i Markovu špilju na Hvaru, Vela spila na Korčuli, te antičke lokalitete, a posebice se bavio grčkom kolonizacijom jadranskih otoka i obale. Ova sustavna arheološka iskapanja otkrila su dotad nepoznatu neolitsku kulturu hrvatskoga jadranskog pojasa.
== Radovi ==
Novak, Grga. 1977. Mletačka uputstva i izvještaji. Dio VIII. Od 1672 do 1680. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol.51. JAZU. Zagreb.
Novak, Grga. 1972. Mletačka uputstva i izvještaji. Dio VII. Od 1621 do 1671. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol.50. JAZU. Zagreb.
Novak, Grga. 1972. Povijest Dubrovnika (hrvatski i francuski). JAZU. Zagreb.
Novak, Grga. 1970. Mletačka uputstva i izvještaji. Dio VI. Od 1588 do 1620. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol.49. JAZU. Zagreb.
Novak, Grga. 1967. Egipat. Prethistorija-Faraoni-Osvajači-Kultura. JAZU. Zagreb.
Novak, Grga. 1966. Mletačka uputstva i izvještaji. Dio V. Od 1591 do 1600. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol.48. JAZU. Zagreb.
Novak, Grga. 1978. [1965] Povijest Splita. Knjiga 3. (Od 1797 do 1882). Čakavski sabor. Split.
Novak, Grga. 1978. [1961] Povijest Splita. Knjiga 2. (Od 1420 do 1797). Čakavski sabor. Split.
Novak, Grga. 1964. Mletačka uputstva i izvještaji. Dio IV. Od 1572 do 1590. Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, vol.47. JAZU. Zagreb.
Novak, Grga. 1961. Jadransko more u sukobima i borbama kroz stoljeća. Vojnoizdavački zavod JNA Vojno Delo. Beograd.
Novak, Grga. 1961. Vis. Od VI. st prije nove ere do 1941.godine. JAZU. Zagreb.
Novak, Grga. 1978. [1957] Povijest Splita. Knjiga 1. (Od prethistorijskog vremena to 1420). Čakavski sabor. Split.
Novak, Grga. 1955. Prethistorijski Hvar. Grapčeva špilja. JAZU. Zagreb.
Novak, Grga. 2004. [1944] Prošlost Dalmacije. Knjiga 2. Od Kandijskog rata do Rapalskog ugovora. Slobodna Dalmacija i Marjan Tisak. Split.
Novak, Grga. 2004. [1944] Prošlost Dalmacije. Knjiga 1. Od najstarijih vremena do Kandijskog rata. Slobodna Dalmacija i Marjan Tisak. Split.
Novak, Grga. 1932. [1928] Razvitak moći plovidbe na Jadranu. Mjesni odbor II. Jadranske straže. Zagreb.
Novak, Grga. 1972. [1924] Hvar kroz stoljeća. Historijski Arhiv - Hvar. I. Narodni Odbor Općine Hvar
== Izvori ==
Grga Novak (1888-1978) : nekrolog, Anali Centra za znanstveni rad u Osijeku 1/1981.
== Vanjske poveznice ==
Novak, Grga Hrvatska enciklopedija
Vjekoslav Maštrović, Bibliografija radova Grge Novaka, Radovi Instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru 6-7/1960.
Novak, Grga, hrvatski povjesničar i arheolog (Hvar, 2. IV. 1888 – Zagreb, 7. IX. 1978). Od 1907. do 1911. studirao je povijest, geografiju i arheologiju u Zagrebu, Beču i Pragu, a 1913. doktorirao je povijest u Zagrebu. Od 1911. do 1920. predavao je u splitskoj Velikoj realci, a 1914–20. bio asistent F. Bulića u Arheološkome muzeju u Splitu. Od 1920. bio je docent, potom 1922–24. izvanredni profesor opće povijesti srednjega vijeka na Filozofskom fakultetu u Skoplju, a 1924–59. redoviti profesor povijesti staroga vijeka na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1934. do 1935. obnašao je dužnost dekana Filozofskoga fakulteta, a 1946–47. rektora Sveučilišta u Zagrebu. Od 1947. redoviti član, a 1958–78. predsjednik JAZU. Bio je član više stranih akademija. Godine 1963. dobio je Nagradu za životno djelo. Proučavao je povijest u širokom rasponu od staroga do novoga vijeka. Njegova arheološka istraživanja na Hvaru u Grapčevoj i Markovoj špilji rezultirala su otkrićem nove neolitičke Hvarske kulture na Jadranu (Prethistorijski Hvar: Grapčeva spilja, 1955). Proučavao je doba grčke kulture na Jadranu i rimske vladavine u Dalmaciji te stari Istok, osobito Egipat (U zemlji faraona, 1946; Egipat: prethistorija, faraoni, osvajači, kultura, 1967). Osobitu je pozornost posvetio povijesti dalmatinskih gradova i pojedinim pitanjima iz njihove prošlosti: Pučki prevrat na Hvaru god. 1510–1514. (1918), Split u svjetskom prometu (1921), Židovi u Splitu (1924), Hvar (1924), Dubrovačka diplomacija na mirovnom kongresu u Požarevcu (1929), Povijest Splita (I–III, 1957–65), Vis (1961), Presjek kroz povijest grada Zadra (1965), Povijest Vrane: političko, kulturno i privredno značenje Vrane kroz stoljeća (1971), Povijest Dubrovnika od najstarijih vremena do početka VII stoljeća (1972). Proučavao je i razdoblje hrvatskoga narodnog preporoda u Dalmaciji. U nekoliko je studija i monografija obradio istaknute povijesne ličnosti (P. Hektorović, H. Lucić, V. Pribojević, M. Marulić, P. Šubić i dr.). U nizu Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium objavio je više svezaka izvješćâ venecijanskih diplomata o Dalmaciji (Mletačka uputstva i izvještaji, I–IV, 1964–72). Svoja opsežna istraživanja o prošlosti Dalmacije i Jadrana sabrao je u djelima Naše more: razvitak moći i plovidbe na Jadranu (1927) i Prošlost Dalmacije (I–II, 1944). Citiranje: Novak, Grga. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji
u spomen na filozofa i profesora Grgu Novaka
(doslovno iz odluke: „preimenuje se u spomen na filozofa i profesora Grgu Novaka i dobiva naziv“)