Hasan Kikić
Gradačac 20. 8. 1905. – Čemernica 6. 5. 1942.
književnik, antifašist; 1905-1942
Hasan Kikić (Gradačac, 20. kolovoza 1905. – Čemernica, planina, 6. svibnja 1942.), bio je bošnjački i hrvatski književnik koji se često nalazi u hrvatskim antologijama suvremene književnosti i humoristike.
== Životopis ==
Hasan Kikić je učiteljsku školu pohađao u Derventi (BiH) i Zagrebu (Hrvatska). Radio je kao učitelj u Bosni i Hercegovini (Zavidovićima i Rogatici) i Hrvatskoj (Gornji Sjeničak kraj Vrginmosta i Pisarovini kraj Zagreba). Završio je Pravni fakultet u Beogradu. Sa Skenderom Kulenovićem je 1937. godine u Zagrebu pokrenuo muslimanski časopis Putokaz. Pisao je uglavnom romane, novele i pripovijetke u kojima je oslikavao je bosanske šume i mahale i ljude s bosanskih brda koje su pod režimom Kraljevine Jugoslavije mrzili i zapostavljali. Početkom Drugoga svjetskog rata, u veljači 1942. godine, odlazi u partizane i kao komesar bataljuna tri mjeseca poslije, 6. svibnja 1942. godine, poginuo je u četničkoj zasjedi kod sela Rapta na planini Čemernici. Po njemu je nazvana Nagrada za prosvjetne radnike u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini.
Kikić je fašizam definirao kao "najgori, najcrnji, najbezdušniji oblik protunarodne vladavine", koji počiva na lažima, prijevarama i lažnim obećanjima, koji "jedino i redovito i uvijek sigurno daje zatvore i ubijanja i glad".
== Djela ==
Provincija u pozadini, pripovijetke, 1935.
Ho-ruk, roman, 1936.
Bukve, roman, 1938.
Lole i hrsuzi, pripovijetke, 1947.
Zgode o nasušnom hlebu, pripovijetke, 1949.
Carska goveda, proza, 1952.
Dedija, pripovijetke, 1953.
== Izvori ==
== Vanjske povezice ==
Skender Kulenović: Kako je poginuo Hasan Kikić
Salih Alić, Kratak pregled hrvatske muslimanske književnosti u BiH
KIKIĆ, Hasan, pripovjedač (Gradačac, 20. VIII. 1905 — Rapta kraj Skender-Vakufa, 6. V. 1942). U Derventi polazio višu dječačku i učiteljsku školu, koju je, nakon isključenja zbog đačkoga štrajka 1926, završio u Zagrebu. Maturirao privatno 1932. u gimnaziji u Sarajevu te izvanredno diplomirao pravo 1938. u Beogradu. Od 1926. učiteljevao u Hajdarovićima kraj Zavidovića i Rogatici, gdje je bio i ravnatelj, te u Gornjem Sjeničaku kraj Vrginmosta i Pisarovini, a u Zagrebu 1940–41. radio kao pravni referent u Prosvjetnom odjelu Banovine Hrvatske i – nakon što je premješten zbog komunističke djelatnosti – učitelj te bio predsjednik Društva hrvatskih muslimana. Kao domobranski časnik od 1941. pomagao partizane u Bosanskoj krajini te, priključivši im se 1942, poginuo kao politički komesar I. krajiške proleterske brigade. Književnu suradnju počeo 1926. u Vijencu i užičkom Učiteljskom podmlatku. God. 1933. supotpisan je na plakatu potpore M. Krleži, a 1937. u Zagrebu je supokrenuo i uređivao lijevo orijentirani časopis Putokaz te u Koprivnici objavio brošuru Šta se događa u Španiji. Tematski vezan uza zavičajni bosanskoposavski prostor, opisujući život muslimanske sirotinjske okoline, poglavito obespravljenih seljaka, pripovijetkama, novelama i romanima ostvario zaokružen prozni opus. U proturatnom beletrističkom ciklusu Provincija u pozadini (1935), svrstanom među najbolje južnoslavenske knjige ratne tematike (M. Vaupotić), tematizira odnos bosanskohercegovačkoga stanovništva prema austro-ugarskoj vlasti za I. svjetskoga rata te stradanja mobiliziranih vojnika. Sintetiziranjem polazišta socijalne literature s dosezima ekspresionističke i avangardne proze, kromatizira, vizualizira i poetizira prozni iskaz oblikujući pripovjedni model kao svojevrsni poetički hibrid, a korištenjem tehnike kadriranja i montaže (Carska noć) u organizaciji fabule te ironijskim pa i grotesknim slikama sugestivno ocrtava tragičnu sudbinu potlačenoga radničkoga i seljačkoga življa. Obogativši naraciju psihološkom karakterizacijom likova i plastičnim opisima kolektivne psihologije te stopivši poetski tip iskaza s narativnim, pridružuje se krležijanskim međuratnim književnim postavkama, a baštinjenjem tradicionalnoga izričaja bosanskih pripovjedača modelu kulturološke naracije s analizom mentaliteta i prikazom procesa destrukcije patrijarhalnoga obrasca. Oštrom kritikom bijede radničke i seljačke klase u Kraljevini Jugoslaviji u romanima Ho-ruk (1936) i Bukve (1938), s tezom revolucionarne preobrazbe društva, potvrdio pripadnost struji hrvatske angažirane književne ljevice. Posmrtno mu je objavljena zbirka pripovijetka Lole i hrsuzi (1947) te pripovijetke Zgode o nasušnom hljebu (Zagreb 1949) i Carska goveda (Beograd 1952) iz Provincije u pozadini. Prozu, pjesme, književne osvrte, političke i kritičko-polemične članke objavljivao je u periodicima Mladost (1926–27), Gajret (1927–30), Književna revija (Beograd 1927), Vijenac (1927–28), Književni sever (Subotica 1928), Kritika (1928), Mlada Bosna (1928–30), Nova literatura (Beograd 1928–29), Novi čovjek (1928), Pregled (1928–29, 1934), Radničko jedinstvo (1928), Volja (Beograd 1928), Zapisi (Cetinje 1928–30), Bosanska pošta (1929), Novi behar (1929–30), Razvitak (1929), Hrvatska revija (1930–31, 1933), Književni polet (Šabac 1930), Književnik (1930, 1932), Literarna štampa (1930), Srpski književni glasnik (Beograd 1930, 1932), Hrvatsko kolo (1931–33), Prosveta (kalendar, 1932), Savremena stvarnost (1933), Danas (1934), Književna revija (1934), Almanah savremenih problema (1936), Brazda (1936), Izraz (1939), Pečat (1939), Žena danas (Beograd 1939) i Kalendar Saveza nabavljačkih zadruga državnih službenika (Beograd 1940). Uvršten je u antologije i zbirke Sa strana zamagljenih (Sarajevo 1928), Knjiga drugova (Kikinda 1929), Odabrane novele savremene hrvatske proze (Zagreb 1930), Oblaci nad kolibama (Sarajevo 1937), Antologija savremenih hrvatskih pripovjedača (Beograd 1940), Savremena hrvatska knjiga (Zagreb 1940), Jugoslovenska proza (Beograd 1949), Na putevima slobode (Sarajevo 1961), Pripovjedači iz Bosne (Zagreb 1974), Antologija bošnjačke pripovijetke XX vijeka (Sarajevo 1995), Antologija bosanskohercegovačke pripovijetke XX vijeka (Sarajevo 2000). Prevođen na češki, makedonski, njemački, poljski, ruski, slovenski, talijanski i esperanto. U Gradačcu se od 1973. održavaju godišnji Kikićevi susreti njemu u čast. Potpisivao se šifrom L. i pseudonimima Alija Korjenić, Lepojko Kosić, Slobodan Anđelić. DJELA: Provincija u pozadini. Zagreb 1935, 1951; Sarajevo 1981 (5 izd. do 1997). — Ho-ruk! Zagreb 1936. — Bukve. Zagreb 1938. — Lole i hrsuzi. Sarajevo 1947, Gradačac 1974 (izbor). — Djela, 1–3. Sarajevo 1952–1955. — Dedija. Sarajevo 1953. — Proza. Sarajevo 1967. — Izabrana djela, 1–3. Sarajevo 1969. — Pripovijetke. Provincija u pozadini. Bukve. Lole i hrsuzi. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 116. Zagreb 1969. — Sabrana djela, 1–5. Tuzla 1987.
Kikić, Hasan, hrvatski i bošnjački književnik (Gradačac, 20. VIII. 1905 – Rapta kraj Skender-Vakufa, 6. V. 1942). God. 1926. završio je učiteljsku školu u Zagrebu, jer je zbog sudjelovanja u đačkome štrajku bio isključen iz škole u Derventi. Radio je kao učitelj u Bosni i Hrvatskoj, 1938. završio je studij prava u Beogradu, 1940. postao pravni referent u Prosvjetnom odjelu Banovine Hrvatske, ali je zbog ilegalne komunističke djelatnosti iste godine vraćen na mjesto učitelja, potom unovačen u domobranstvo, a 1942. priključio se partizanima.U Zagrebu je 1930-ih godina došao u dodir s pokretom socijalne književnosti, prijateljujući s M. Krležom, A. Cesarcem, K. Hegedušićem, V. Bogdanovom i dr. Sa skupinom lijevo orijentiranih bošnjačkih intelektualaca izdavao je 1937–39. mjesečnik Putokaz: list za društvena i književna pitanja. Tematika svih njegovih djela, pisanih realističko-naturalističkim i ekspresionističkim krležijanskim izrazom, vezana je uz zavičajnu sredinu bosanske provincije. Za života je objavio proturatnu knjigu novela o I. svjetskom ratu i njegovu odrazu u bosanskoj Posavini Provincija u pozadini: beletristički ciklus iz rata (1935), romane Ho-ruk! (1936) i Bukve: roman bosanskog sela (1938) te, pod pseudonimom Alija Korjenić, antifašističku brošuru Šta se događa u Španiji (1937), a cijeli njegov opus objavljen je posmrtno (Lole i hrsuzi, 1947; Zgode o nasušnom hljebu, 1949. i dr.). Citiranje: Kikić, Hasan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji