Hugo Badalić

književnik; 1851-1900

Badalić, Hugo, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Brod na Savi, 18. IX. 1851 – Zagreb, 4. V. 1900). Studij filologije završio u Beču 1874. Bio je gimnazijski profesor u Zagrebu i Rijeci, ravnatelj Ženskoga liceja i Donjogradske velike gimnazije u Zagrebu. Proslavio se pjesmom Panem et circenses (Vienac, 1874). Zbirku uglavnom domoljubne i prigodničarske postromantičke lirike Izabrane pjesme objavio 1896. Neke su mu pjesme uglazbljene, neke prevedene na njemački, ruski, slovački i esperanto. Prema tragediji Zriny Th. Körnera napisao libreto za Zajčevu operu Nikola Šubić Zrinjski te djelomice preveo Goetheova Fausta i Shakespeareova Koriolana. Surađivao u pisanju srednjoškolskih udžbenika te priredio za Maticu hrvatsku narodne pjesme i Hrvatsku antologiju (1892). Citiranje: Badalić, Hugo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 21.7.2026. . Komentar Unesite komentar Komentar: Potpis: Zatvori Pošalji

Hugo Badalić (Slavonski Brod, 18. rujna 1851. – Zagreb, 4. svibnja 1900.) hrvatski književnik.
== Životopis ==
Badalić je školovanje započeo u Brodu, Kostajnici te je završio Klasičnu gimnaziju u Zagrebu 1871. godine. Poslije svršetka gimnazije u Beču je diplomirao klasičnu filologiju 1874. Iste godine postavljen je za učitelja u gimnaziji u Rijeci, 1882. se vraća u Zagreb gdje radi u Klasičnoj gimnaziji na Gornjem gradu. Bio je prvi ravnatelj zagrebačke Donjogradske Klasične gimnazije od 1895. do 1900. godine.
== Djela ==
Nikola Šubić Zrinjski (libreto opere) 1876.
"Zlatno doba (romantične pjesme)", 1890.
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Digitalizirana djela, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu

BADALIĆ, Hugo, pjesnik, prevodilac i libretist (Slavonski Brod, 18. IX 1851 — Zagreb, 4. V 1900). Potječe iz činovničke obitelji od oca Tome i majke rođ. Pleyel. Osnovnu školu je polazio u Brodu i Kostajnici, a gimnaziju je završio u Zagrebu. Klasičnu filologiju studirao je i završio u Beču 1874, pa je te godine postavljen za namjesnog učitelja velike gimnazije u Zagrebu. God. 1879. premješten je na gimnaziju u Rijeci, a 1882. vraćen u Zagreb na gornjogradsku veliku gimnaziju. Godinu dana kasnije postavljen je za direktora ženskog liceja, a 1896. je direktor zagrebačke donjogradske velike gimnazije. Od 1884. je bio u odboru MH. — U gimnaziji je uređivao đački list Liljan i u njemu 1867. objavio prvu pjesmu Berba. U književnosti se javio pjesmom Dragin stan (Vienac, 1874, 8), a odmah zatim baladom Panem et circenses (Vienac, 1874, 13) kojom se proslavio zbog njezinih političkih aluzija. Iste mu je godine bečki studentski almanah Velebit objavio pjesmu Sliepac-guslar i lovac, romancu Bolna djevojka, odu Lj. Gaju i malu raspravu Kako je Osmana nadopunio Sorkočević, a kako Mažuranić. Otad se pjesmama i prozom javljao u publikacijama: Vienac (1874–1897, 1900), Novine Horvatzko-Slavonsko-Dalmatinske (1875, 1895, 1900), Agramer Tagblatt (1877, 1895, 1896, 1891), Pozor (1884, 1891, 1893, 1900), Hrvatska (Zagreb 1885, 1888, 1893), Zvonimir (1886, 1888), Il Nazionale (1887, 1888, 1895), Napredak (Zagreb 1888, 1889, 1893), Luna Agramer Zeitung (1893, 1895, 1900), Pobratim (1893/1894, 1895/1896, 1897/1898), Prosvjeta (Zagreb 1893, 1895, 1900), Die Drau (1895, 1897), Hrvatsko pravo (1900) i dr. U Hrvatskom domu 1876. objavio je libreto Nikola Šubić Zrinjski (prema drami Th. Körnera) koji je uglazbio I. Zajc, a kazalište izvelo 4. XI 1876. Za Zagrebačko kazalište preveo je libreto Meyerbeerovih Hugenota, Shakespeareova Koriolana (1889, 1905², 1917³, 19294) i odlomke Goetheova Fausta (Prosvjeta, 1894). Za MH uredio je više izdanja; važne su narodne pjesme i zbirka Hrvatska antologija (1892). Za Hrvatsku čitanku za više razrede srednjih škola F. Petračića napisao je, s I. Brozom, Poetiku i stilistiku (Zagreb 1888. te više ponovljenih izdanja). Autor je i predgovora Folnegovićeva izdanja sabranih pjesama A. Palmovića (1883). Pjesmu Ja ne znam što je majka mila uglazbio je i popularizirao J. Hatze. Pjesme su mu prevođene na njemački, ruski, slovački i esperanto. Časopisi Život (1900), Spomen-cvijeće (1900) i Nada (1901) objavili su radove iz njegove ostavštine. Pjesmama je uvršten u zbornike Majka (1973), Danica (1973) te u antologiju hrvatskog pjesništva za djecu Vječnotraž (1975). — Nazvan je epigonom Šenoe i Harambašića jer je pjevao u stilu davorija i budnica po ukusu malograđanske sredine XIX st. želeći unijeti u hrvatsku književnost klasični stih (M. Cihlar Nehajev). DJELA: Nikola Šubić Zrinjski (glazbena tragedija u 3 čina; glazba Ivana pl. Zajca). Zagreb 1876, 1885², 19014, 19134, 1967. — Zlatno doba. Beč—Leipzig 1889. — Izabrane pjesme. Zagreb 1896. — Velečastnomu gospodinu otcu Nikoli Kraljeku prigodom proslave njegove 50-god. misničtva. Zagreb (1899).

Wikipedia Wikidata