Ignac Puđak

Osoba

FORMIRANJE MOSEROVE ORUŽANE PARTIZANSKE
GRUPE
Likvidacijom ustaškog uporišta i prvim oslobođenjem Sv.
Ivan Zelinp, koju je akciju izveo II bataljon Kalničkog partizanskog odreda pod rukovodstvom Stjepana Kučiša — Stefa, zamjenika komandanta odreda, u travnju 1943. kojom prilikom je
likvidiran i ustaški upravni aparat u kotaru i općinama Sv. Ivan
Zelina — Nutarnji i Vanjski, pokrenute su šire oružane akcije
novoformiranih omladinskih udarnih grupa u Prigorju. Najpoznatija je bila »Jurekova grupa« kojom je rukovodio Slavko Stančir — Jurek. Formiranjem pak prve partizanske oružane gnipe
u Prigorju, u svibnju 1943. sastavljene od boraca s ovog područja, poznate danas pod imenom Moserova grupa čiji je komandir bio Josip Bene — Moser, objedinjene su sve borbene
snage i kroz kratko vrijeme, od svibnja do kolovoza iste godine,
izvršen je čitav niz akcija u kojima su, osim članova udarnih
grupa, masovno sudjelovali stari i mladi simpatizeri Partije i
SKOJ-a. U toku ovih akcija likvidiran je ustaški upravni aparat
u općinama Šašinovec, Sesvete, Kašina, Belovar Moravče i Donja Zelina, čime je ustaška »vlast«, u stvari ustaški upravni aparat, bila potpuno likvidirana na čitavom sesvetsko-zelinskom prigorskom području. Ustaše nikada više, u toku čitavog rata, nisu
mogle svoju »vlast« ponovno, ili na dulje vrijeme, potpuno uspostaviti.
Područje djelovanja Moserove partizanske grupe bilo je vrlo
široko. Baze su bile u vinogradima u Velikom Vrhu, dok su
veze održavane preko Novoselca, Šimunčevca, Brestja, Dobrodola, Jalševca, Sesveta i drugih sela. Za vrijeme svoga postojanja
ova grupa, kojom su rukovodili komandir Josip Bene — Moser i komesar Ignac Gegač — Žiga, a u čijem su sastavu bili
Stjepan Turčić — Ćiro, Vid Turčić — Ćoso, Stjepan Turčić — Zrinjski, Stjepan Žugčić — Adam, Josip Žugčić —
Adet, Ivan Kordek — Drotar, Alojz Dren, Ignac Puđak i
četvorica drugih boraca, od kojih su trojica poznata samo po
nadimcima: Janez, Isus i Dako, samoinicijativno je, a po direktivama KK KPH Sv. Ivan Zelina i Zagreb — vanjski, učestvovala u akcijama, okupljajući u svoje redove i simpatizere koji su
danju legalno živjeli kod svojih kuća a noću sudjelovali s grupom, u većim ili manjim oružanim akcijama. Prilikom takvih
akcija grupa je redovno narastala na pedesetak i više boraca, da
bi se nakon obavljenog zadatka ponovno rasturila, povlačenjem
partizana u ilegalne baze a ostalih učesnika njihovim kućama,
čime je postajala nevidljiva i za neprijatelja nedohvatljiva