Imotski
grad u Dalmaciji
Imotski je grad u južnoj Hrvatskoj, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, nedaleko granice s Bosnom i Hercegovinom. Središte je Imotske krajine.
== Zemljopisni položaj ==
Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, u dalmatinskom zaleđu na granici Hercegovine (turske Dalmacije ili Bekije) s (mletačkom) Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km2. Sa sjeveroistoka je omeđena bosanskohercegovačkom granicom, s juga Makarskim primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim prostorom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski).
Grad Imotski ima dva bisera prirode: Crveno i Modro jezero. Modro jezero ljeti postaje kupalište. Uređenim serpentinama kupači se spuštaju sve do jezera i plaže, dok Crvenom jezeru zbog prestrmih litica koje ga okružuju nije moguće pristupiti. Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: krško područje uz obod polja, te prostrane krške površine i uvale na širem prostoru – Imotsko polje, kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.
== Klima i vegetacija ==
Grad Imotski i Imotsko polje imaju izmijenjenu sredozemnu klimu, dok se Imotska krajina iznad 600 metara (Aržano, Kljenovac, Gornji Vinjani, Studenci itd.) nalazi u pojasu kontinentalne klime, ali je maritmni utjecaj još izražen pa je režim padalina submediteranski te zračenje mora i dalje ublažava temperature. Krajevi iznad 900 metara koji su rijetki na području Imotskog (planina Biokovo) imaju pretplaninsku i umjereno kontinentalnu klimu pa je i sami utjecaj jadranskog mora skoro zanemariv.
Imotski je ljeti jedan od najtoplijih gradova Hrvatske kada se najviše dnevne temperature mogu kretati i oko 40 °C. Najniža zabilježena temperatura u gradu Imotskom od početka službenih mjerenja je –12 °C.
S druge strane, u obližnjem Posušju te dijelovima Imotske krajine iznad 600 metara temperature se ponekad spuste i ispod –20 °C. Tako je npr. u Posušju tijekom zime 1999. godine zabilježena temperatura od –24 °C, stoga u Posušju, Studencima i Aržanu ima malo ili nimalo mediteranskih zimzelenih stabala kao u samom Imotskom.
Specifičnost mikroklime grada Imotskog jest da su noćne i jutarnje temperature značajno više od onih u okolici (osim za vrijeme puhanja jače bure), prije svega radi pozicije samog grada. Upravo iz tog razloga, u Imotskom nema jutarnjeg mraza (slane) za razliku od Imotskog polja te naselja u polju.
Česti su vjetrovi bura, te manje izraženo jugo.
Oborinski je ovaj kraj zbog orografije i reljefa jedan od najvlažnijih dijelova Dalmacije.
Od vegetacije ovdje rastu uglavnom šume hrasta medunca, bijelog graba te crnike.
Ima i čempresa, alepskog te dalmatinskog crnog bora.
Od raslinja prevladava submediteranska i makija – zimzelena šikara, a ima i dosta smilja.
== Povijest ==
Povijesno je Imotski središte starohrvatske župe Imote.
Turci su zauzeli Imotski 1493., a do 1498. godine u njihove ruke pali su utvrđeni gradovi: Proložac, Vrgorac, Zadvarje i sva veća mjesta ovih dviju krajina i Makarskog primorja. Dana 2. kolovoza 1717., na dan Gospe od Anđela, Imotski je oslobođen od turske vlasti.
Posada tvrđave i sve muslimanske obitelji koje nisu htjele ostati pod mletačkom okupacijom, preko noći su pobjegli u Mostar, Trebinje i druga mjesta Hercegovine, a neke su odselile čak u Banju Luku u Bosni. Više muslimanskih obitelji iselilo je u Vitinu, Ljubuški, Mostar i druga mjesta Hercegovine. Iseljavanje muslimana iz Imotske krajine počelo je za vrijeme Kandijskog rata, a završeno je mletačkom okupacijom 1717. godine. Svi muslimani koji su nakon mletačke okupacije ostali na svojim ognjištima, bili su pokršteni.
Po Požarevačkom miru, mletačkoj Dalmaciji je trebala pripasti cijela Imota/Imotsko polje, međutim prilikom utvrđivanja granica su Turci potplatili mletačkog mjernika, tako da je preko pola Imotskog polja ostalo u današnjoj BiH. Kraj oko Gruda, Posušja i Širokog Brijega tj. Zagorje, Vir, Gradac, Grude, Kočerin, Drinovci, Tihaljina, Tursko Aržano, Turska Vinica, Turske Ričice, Turski Cvitića most, Tursko Posušje i Turska Gorica sačinjava Općinu Imotski, nazvano Bekija (tur. ostatak). vidi: Imotska bekija.
U novijoj povijesti Imotski nije izravno bio poprište ratnih zbivanja, iako je dao mnoštvo dragovoljaca koji su branili hrvatsku domovinu, naročito u Domovinskom ratu.
== Skupljači i zapisivači narodne lirike imotskog kraja ==
Skupljači i zapisivači koji su zapisali usmenu narodnu liriku ovog kraja:
Alberto Fortis
fra Šimun Gudelj (1714. – 1804.)
Ante Franjin Alačević (1781. – 1856.)
Vuk Karadžić (1787. – 1864.)
Luiđi Jeronim Vrdoljak (1802. – 1860.),
Mihovil Pavlinović (1831. – 1887.)
Šimun Milinović (1835. – 1910.)
Ante Ostojić (s Brača)
Mate Ostojić (1861. – 1929.) (brat Ante Ostojića)
fra Silvestar Kutleša (1876. – 1943.) (Život i običaji u Imockoj krajini)
fra Josip Virgil Perić
Jovan Sundečić
fra Rajmond Rudež
Đuro Margetić
Julije Derossi
Anka Petričević
fra Vjeko Vrčić
Žarko Peša (1958. – 2020.)
Zlatko Tomičić i drugi
== Gospodarstvo ==
Gospodarstvo Imotske krajine već dugi niz godina nije proizvodno orijentirano, posebice nakon propasti velikih pogona u društvenom vlasništvu koji su zapošljavali velik broj stanovnika (npr. Trimot/Pionirka, Imostroj/Bratstvo, Agrokoka itd.) te se oslanja isključivo na privatni sektor uslužnih djelatnosti trgovine i ugostiteljstva, te u novije vrijeme i turističkih djelatnosti. Značajan dio današnjeg posrnulog gospodarstva čine i građevinske tvrtke i brojni obrti vezani za građevinsku struku, koji su svoj djelokrug rada proširili na daleko veće područje od same Imotske krajine.
Od poljoprivrednih kultura uzgajaju se vinova loza krumpir, paprika, smokve i masline te pršut. Vinova loza kujundžuša je vodeća bijela sorta grožđa imotskog kraja.
== Stanovništvo ==
=== Popis 2021. ===
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine grad Imotski ima 1452 stanovnika manje nego 2011. godine, ukupno 9312 stanovnika.
=== Popis 2011. ===
Prema popisu stanovništva iz 2011. grad Imotski ima 10 764 stanovnika, do čega je 96,78 % Hrvata, a 96,17 % stanovnika se izjasnilo pripadnicima katoličke vjere.
=== Popis 2001. ===
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Imotski ima 10 213 stanovnika. Po narodnosti, 95,51 % čine Hrvati.
Ukupno 95,07 % Imoćana se izjasnilo kao pripadnici katoličke vjere; 3,17 % se izjasnilo pripadnicima drugih vjera.
=== Popis 1991. ===
Narodnosni sastav stanovništva prijeratne općine Imotski:
Narodnosni sastav stanovništva naseljenog mjesta (grada) Imotskog:
== Šport ==
Športski klubovi Imotskog:
NK Imotski
NK Imotski 1991
boćarski klub "Imotska krajina"
Košarkaški klub "Imotski"
ženski košarkaški klub Rhea
Ronilački klub Crveno jezero
Kuglački klub Imotski
Kuglački klub Imotska krajina
Taekwondo klub Imotski
Hrvatsko planinarsko društvo Imotski
Ženski rukometni klub "Imota"
Klub ritmične gimnastike "Aurora"
Auto klub "Imota-Racing"
Triatlon klub Imotski
Športski turniri i druga natjecanja:
Nogometni turnir "Ante Bruno Bušić"
BlueRedGreen Triathlon
== Kultura ==
Hrvatski puhački orkestar – Gradska glazba Imotski
Gradska knjižnica "Don Mihovil Pavlinović"
Mandolina Imota
Mandolinski orkestar
Udruga IMOart
Foto klub Imota
Botterijevi vitraji u Imotskom
Zvonko Madunić: Križni put
KUD Seljačka sloga – Vinjani
Zavičajni muzej Imotski. Zgrada Zavičajnog muzeja je kulturno dobro.
Imotska sila
Cvit razgovora
Bakove svečanosti
Imota Family Day
Susret klapa Pismo moja
ženska klapa Neviste
ženska klapa Galluna
Blue Jazzero – jazz festival
== Obrazovanje ==
=== Osnovne škole ===
Osnovna škola "Stjepan Radić" Imotski
Osnovna škola "Josip Vergilije Perić" Imotski
Glazbena škola "Dr. fra Ivan Glibotić" Imotski
=== Srednje škole ===
Gimnazija Dr. Mate Ujevića Imotski
Ekonomska škola Imotski
Tehnička škola Imotski
Obrtničko-industrijska škola u Imotskom
Glazbena škola "Dr. fra Ivan Glibotić" Imotski
== Poznate osobe ==
== Spomenici i znamenitosti ==
Crveno jezero
Modro jezero
Topana, smještena na klisuri nad Modrim jezerom (vidi Hasanaginica)
Franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškog, sagrađeni u drugoj polovici 19. stoljeća
Zgrada Zavičajnog muzeja u Imotskom, djelo arhitekta Augusta Thare
Stambeno-gospodarski sklop Radovinović (Bitanga), monumentalna stambena kamena višekatnica s gospodarskim objektima i prostranom okućnicom u posjedu obitelji Radovinović (Bitanga), izgrađena 1891. – 1892. godine
Arheološko nalazište Gradina na Crvenom jezeru, na istočnom rubu Crvenog jezera, nastala oko 2000. pr. Kr.
Kompleks objekata Režije duhana, odnosno Dogane, skupina gospodarskih zgrada koje je projektirao njemačko-hrvatski arhitekt August Thara
Kompleks stare Zdravstvene stanice, kompleks od tri kuće izrazitih stilskih figura, smještene u terasastom vrtu, ograđenom kamenim zidom u koji se ulazi kroz troja vrata
Kuća Benzon, ožbukana dvokatnica, izrazitih secesijskih obilježja s ukrasom na reprezentativnom zapadnom pročelju te s djelomično sačuvanim interijerom iz istog razdoblja
Kulturno-povijesna cjelina Imotski
== Mediji ==
Radio NU Imotski
Radio Imotski
Imotski danas
Imotske novine
Sport Imotski
Imotska krajina – lokalni list, bez mrežne stranice
Radio X (više ne emitira)
ITV (više ne emitira)
== Izvori ==
== Vanjske poveznice ==
Službena stranica
TZ Imotski (hrv.) (engl.) (tal.) (njem.) (fr.)
prema imenu mjesta Imotski
(doslovno iz odluke: „IMOTSKA ULICA;“)